PIŠE: JELENA VULETIĆ, BUSINESS COACH/EDUCATOR/OSNIVAČ BALANCE TO BUSINESS/IZVRŠNA DIREKTORKA ZA RIZIKE U HIPOTEKARNOJ BANCI, PODGORICA, CRNA GORA
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: UNSPLASH.COM
Moram priznati da sam na trenutak zastala kada me je draga Mia pitala da napišem tekst za junsko izdanje časopisa sa temom “Doba nježnosti”. Kako sam neko ko se aktivno bavi koučingom, predložila mi je da uvežem ta dva pojma, nježnost i koučing, a sa sigurnošću vam mogu reći da sam možda i prvi put sada razmišljala o koučingu na taj način. Kako se ta dva pojma prepliću? Koja je veza između nježnosti i koučinga? Gdje se u koučingu ona može prepoznati?
Riječ nježnost svakome od nas može predstavljati drugačije značenje i imati drugačiju smisao. Obično nam prva asocijacija bude odnos majke prema djetetu ili odnos između dvoje ljudi koji su u ljubavi. Pojmovi koje možemo smatrati sinonimima su brižnost, toplina, osjetljivost, blagost, saosjećajnost, krhkost..a svakako, mogu se koristiti u drugačijim kontekstima i međuzamjenjljive su.
Pitam se da li je nježnost osnovna emocija?
Mišljenja su podijeljena. Na listi osnovnih emocija pored nježnosti, nalaze se i radost, tuga, ljutnja i strah. A ono sa čim pojam nježnosti najčešće povezujemo je svakako ljubav.
A, šta je koučing?
Najuvaženija definicija koučinga je da je to partnerstvo između klijenta i kouča, u kojem se kroz kreativan proces klijent navodi na razmišljanje i inspiriše na ostvarivanje svojih maksimalnih ličnih i profesionalnih potencijala.
Kako je jedna od ključnih osobina kouča usklađivanje, moj zadatak je da se na samom početku koučing sesije uskladim sa klijentom, kako bi došlo do razmjene energije. A energija je znamo svuda oko nas, neprestalno vrca i ponekad nije pod našom kontrolom. Ono što je ključno za odličan rezulat koučing sesije je uspostavljanje povjerenja. Povjerenje je krhko. Povjerenje je nježno. Da bi se izgradilo potrebno je veliko ulaganje, vrijeme i posvećenost, dok se nažalost u tren oka može i izgubiti. Neki kažu: “Povjerenje je kao ogledalo. Ako se slomi, možeš ga popraviti, al’ ćeš opet vidjeti pukotinu u sjaju”. Upravo tada do izražaja dolazi sposobnost kouča da stvori sigurno i podržavajuće okruženje za klijenta, jer na taj način stvara međusobno poštovanje.
Tokom sesije kouč obezbjeđuje stalnu podršku i ohrabruje klijenta na nova ponašanja i akcije, uključujući čak i ona koja podrazumijevaju preuzimanje rizika i suočavanje sa strahom od neuspjeha. Sve to, kouč radi kroz otvorena, moćna pitanja, kako bi klijent otkrio nove načine razmišljanja, uvjerenja, percepcije, emocije i raspoloženja, a sve sa ciljem da se ojačaju njegove sposobnosti kako bi preduzeo akciju i postigao ciljeve koji su mu važni.
Pored usklađenosti, uspostavljenog međusobnog povjerenja, razmjene energije, postavljanje otvorenih pitanja, veoma je važna i prisutnost kouča. Šta to znači? To znači da kouč u svakom trenutku mora da se drži u neutralnoj poziciji, kako ne bi bio uvučen ili upleten u emocije svog klijenta. Zvuči teško zar ne? Jako je važno da kouč pokaže sigurnost u radu sa jakim emocijama i izuzetnu sposobnost da upravlja sobom. Vjerujte, i mi smo ljudi, a ovo je jedan od najvećih izazova za nas. Dok razmjenjujemo energiju sa klijentom, i mi sami stičemo nova znanja i iskustva, a svakako na taj način sve više unaprjeđujemo i naše sposobnosti. Hvala svakom klijentu na tome.
Nerijetko mi se dešava da po završetku sesije klijent pita za dozvolu da me na trenutak zagrli. Da pokaže i svoju nježnu stranu. U početku, moguće čak i zbog neiskustva, nijesam shvatala zbog čega su mi neki od njih to tražili. Pa, samo radim ono što volim. Nisam shvatala zbog čega bi imali tu potrebu, i to mnogo češće klijenti muškog pola. Vremenom sam shvatila da su klijenti kroz taj kanal željeli da iskažu svoju zahvalnost, da podijele svoju sreću i zadovoljstvo. Ipak je osoba ispred njih, njihov kouč, izdvojila vrijeme za njih, potpuno se uskladila sa njima, slušala ih, dala odlične uvide u njihove vrijednosti i na kraju im možda i otvorila neke nove horizonte koji su dobri za njih. U ovim brzim i izazovnim vremenima, gdje se sve dešava dok trepnete, ipak ste se posvetili svom klijentu i pokazali im nježnost. Ljudi sve češće imaju izraženu potrebu za nježnošću, i to ne samo kroz komunikaciju, već i veliku potrebu za nježnim fizičkim dodirom.
U otvaranju vidika i sticanju novih znanja, sa sigurnošću mogu reći da mi je mnogo pomogao Process Communication Model (PCM) osmišljen od strane Taibi Kahlera. Snaga PCM-a modela je u tome što ne dijeli ljude na tipove ličnosti, već prepoznaje tipove ličnosti unutar ljudi. Svi smo različiti, a opet smo na neki način i svi isti. Svaka osoba ima karakteristike svih 6 tipova ličnosti, a u PCM modelu to su: Perisister, Thinker, Imaginer, Rebel, Promoter i Harmonizer.
Prvi sprat predstavlja osnovu naše ličnosti. Kako bih uvezala temu nježnosti sa ovim modelom i koučingom, kratko ću se osvrnuti na tip ličnosti Harmonizer-a. Ovaj tip ličnosti prvo osjeća, nakon toga razmišlja, a ljude, stvari i situacije procjenjuje na osnovu svojih osjećanja. Snažne strane njegovog karaktera su: toplina, saosjećajnost i osjetljivost. Ima jako izraženu potrebu za fizičkim dodirom.
Na samom početku smo rekli da je zadatak kouča da se uskladi sa svojim klijentom, da govore istim jezikom. A kako bi bili usklađeni sa Harmonizer-om, neizbježno je da pokažete i svoju nježnu stranu i razmijenite sa njim energiju topline i saosjećanja. Zanimljivo, zar ne?
Da li nam potreba za nježnošću raste kada osjećamo strah, kada se ne osjećamo sigurno? Koliko nam vremena treba da steknemo povjerenje i uzvratimo nježnost? Da li postoji strah da ako pokažemo nježnost, možemo biti ismijani ili povrijeđeni? Da li pokazujemo dovoljno nježnosti ljudima koji to stvarno zaslužuju? Da li stvarno umijemo da pokažemo našu nježnu stranu? Pitanja je zaista mnogo.
I na kraju, da li stvarno možemo prepoznati pojam nježnosti u koučingu?
Svakako. U koučingu, tokom koučing sesije, u pitanju su najtanje emocije, suptilnost i maksimalna prisutnost. Kada vam neko ukaže toliko povjerenje i vjeru u vas kao kouča, vi na neki način krenete osjećati i dijeliti zaštitničke odnose koje smo pominjali na početku. Iako se to naizgled ne može uporediti, figura kouča kojoj se “otvarate” postaje vam jako bliska. Ta osoba, vaš kouč, ne osuđuje, sluša vas, pitanjima vas dovodi do važnih odgovora i negdje intuitivno zna i osjeća do koje granice može putovati sa vama. Svakako, u cijelom tom procesu razgovora, pogleda i osjećanja, vi kao kouč i profesionalac ipak se ne smijete pokolebati i otići u “subjektivno”.
Delikatnost pitanja, kanal komunikacije, usklađivanje, slušanje, poštovanje i razumijevanje. Prilagođavanje tonaliteta, toliko da kouč praktično miluje svojim glasom. Potreba da se klijent potpuno otvori, razoruža, dok se prostorija puni emocijama. Nastaje potpuna magija.
Nije li sve to, na neki poseban način, pokazivanje nježnosti?
