SPOJ ISTOKA I ZAPADA

PIŠE: SANELA SALTAGIĆ

Ono kad ti dan počne osunčan, probudiš se pet minuta prije om­rznutog zvuka budilnika, pazi sad – naspavana! Zahvališ Bogu na tome. Logičnim slijedom stvari brzinski prelistaš ”Date sida” čisto da učvrstiš dobro izvježbano sam­opouzdanje da si još uvijek dovol­jno atraktivna, jer ono se roni pro­porcionalno gubitku zategnutosti stomaka.

Doručak, kafa, bezazlen trač kao terapija sa dobrim kolegama i še­fova pohvala na mejlu za odlično urađen posao… te, kroz zube ci­jeđene, riječi vrijednije su od love.

”Volim te, mama” – iz čista mira na displeju mobilnog od šašave tinejdžerke koja stalno pomjera granice i prijeti da će da se iseli.

A onda, povrh svega, pitanje od divne, harizmatične, ”do bola” stilizovane žene čiji rad s radošću pratim kad mi je oblačan dan, da li sam raspoložena za pisanje?!

U glavi mi tutnji Ekatarina Velika i stihovi ”kakav radostan dan, ptice pjevaju alelujah”.

A nije uvijek tako lijepo, moraš da doživiš i prođeš kroz mrak da bi sav izgreban, raščupan, ugruvan i prljav zasjao kao Sunce. Kad si ranjiva kao gonjena zvijer, razoča­rana u neispunjena obećanja data ti uz zakletvu, kad bolno grcaš u suzama i raspadaš se iznutra, a lice ti je ljupko nasmijano.

Kad ti se čini da si stalno na tromeđi između Bosne, Srbije i Švedske, kad ti je komplicirano dati jednostavan odgovor na sas­vim obično pitanje: ”Odakle si, gdje pripadaš?”

Kad ti je jedina religija ljubav prema bližnjem svom, jer ti je otac musli­man (Bošnjak, sad svi insistiraju na političkoj korektnosti), a mati pravoslavka, a oboje ateisti, pa te vjeri krišom uče i nana i baka. Kad podjednako voliš i slaviš i Bajrame i Božiće i prija ti i glas imama koji okuiše (poziva na molitvu) s min­areta džamije, a dušu ti razgali crkveni hor na liturgiji.

Kad si spoj Istoka i Zapada i u tebi se isprepliću kulture, tradicije i običaji sve tri zemlje.

Kad ti je prirodno i ”Merhaba” i ”Pomozi Bože” i ”Hej”.

Kad i dalje govorim ijekavicom, ali mi u Sarajevu s rajom izleti ”bre” umjesto ”bolan”, pa mi uz smijeh kažu: ”Miksaš, mala, miksaš!”

Kad sa istim dostojanstvom piješ lijepo vino u eksluzivnom resto­ranu i rakiju u nekom bircuzu sa pravim ljudima. Kad poslije burne noći s istim ljudima u kafani i nazovi narodne muzike usklađene sa prostorom i zadimljenom at­mosferom, dođeš kući, pa uši ”plakneš” klasičnom muzikom.

Kad pođeš kući s posla, a bakica te uhvati za ruku i zaustavi riječi­ma da ne ideš još jer joj trebaš još samo večeras. I ostaneš. A ona ode. Zauvijek. A ti si posljednja koja ju je ispratila.

Kad su ti kontrasti u tebi i usud i dar, a mrak u tebi tvoja svjetlost.

Svoj mir i utjehu u potrazi za sobom samom, nakon neuspjelih velikih i malih ljubavi i brakova, moralno i ekonomski razrušenih domovina, našla sam u spoznaji da se ništa ne dešava slučajno. Sve se dešava s razlogom i svaki neuspjeh ima svoje naravoučenije.

Shvatila sam da svaki promašaj, bilo lične, profesionalne ili pak duhovne prirode, jeste osnova ličnog razvoja. Doprinosi un­utrašnjem razvoju i donosi na fizičkom planu čitav niz dobitaka.

Nikad ne žalim za svojom pro­slošću, izvlačim pouku iz nje.

Uskoro ću slaviti 50. rođendan… PE-DE-SE-TI!!!! Kažu vrijeme kad se sumiraju neki rezultati. Ma ne pada mi na pamet, ovo su moje divne tridesete!

Jer sam sretna, zato i sijam! Kada smo sretni, uvijek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvijek sret­ni.

Sijam jer se osjećam dobro, ne­sputano, kreativno i slobodno, osoba sam koja ljubav daje i ljubav prima. Ne robujem normama koje mrve želje i talente. Sretna sam jer sam voljena od ljudi koji uži­vaju u mojoj snazi i dive se mojim sposobnostima (uglavnom kuli­narskim i dizajnerskim). Sretna sam jer imam pravo na privatnost, pravo da se povučem iz gomile i uronim u vlastite misli. Sretna sam jer živim uz one koje volim, a znam da i dalje postojim kao samosvjes­no biće čiji glavni zadatak nije da vodi računa o tuđim potrebama.

Sretna sam jer sam našla rav­notežu između onoga što dajem i onoga što primam.

Dokaz za moju sreću i podsjetnik za zahvalnost što ih imam je moj tattoo sa sedam imena žena koje su mi zauvijek obilježile život i učinile me ovakvom kakva sam. Izgovaram ih sa zadovoljstvom kakvo osjećam kad prepunim usta čokoladnim musom, iako sam na dijeti iz inata i još pride ne operem zube poslije toga. S ljubavlju, sa zadovoljstvom.

Mila – baka po majci

Hasima – nana po ocu

Menka – majčica

Sara – starija kći

Lola – mlađa kći

Mila 2 – unuka (pssst, bakina kop­ija)

Alma – sestra

Snaga je naš zajednički imenilac!

I da se zna, ima tu još mnogo divnih imena… Mima, Nina, Bran­ka, Selena, Nada, Mara, Irena… Ima vremena, a ima i kože!