DOBRODOŠLICA BELAJIMA

PIŠE: ALDIN ČENAN

Svaki čovjek, pa i ja, u životu je imao uspone i padove, mirno more i valove, i nakon svega što sam bio, prošao i što sam sada, mogu reći da su iskušenja put kojim smo iskušani da bismo postali iskusni i to iskustvo kao pouku preno­sili drugima i pomogli da drugi shvate kako su belaji naša čiščenja i poziv od Stvoritelja svih svjetova Njemu i činjenju dobrih djela svjesni. Kad zaplovimo u to more ljubavi, onda ti sve postaje lijepo i uživaš u svemu jer znaš od koga dolazi.

NAPRAVIMO DOBRODOŠLICU BELAJIMA jer to je poliranje kako bi zasjali, kako bi shvatili da smo stvoreni sa nekom svrhom, smislom, a ako se zapitamo budimo iskreni da nas malo zanima misija zbog koje smo tu.

Da li je Mojsije onako stvoren i spušten među nas, Isus, poslanik Muhammed, i šta su oni sve pretrpjeli da bismo mi dobili poruku od Jednog Jedinog Boga.

Jesu li oni bili najviše iskušavani i prošli sve i svašta radi nas, a mi se žalimo kako nam je teško i kako ništa ne valja.

Oni su se žrtvovali za zajednicu i poslani od Jednog Boga radili su na tome da shvatimo da su oni Jedno, a mi se dijelimo na ove ili one. Svađamo se, ratujemo, mrzimo se, sudimo i svi misle da su u pravu.

Mijenjaju vjeru jedinu i uzimaju šta kome odgo­vara. A sve je jedno i jednostavno.

Sve je stvoreno iz ljubavi i da u različitosti spoznamo jedinstvo.

Mirili su, a mi bismo ratovali. Uzimali zemlju jedni drugima, ubijali i živjeli tu. Pa zar su to ovi vjerovjesnici radili? A pozivaju se na vjeru. Crkve su im svetinje, džamije, katedrale, a ni centimetar ne slijede one na koje se pozivaju.

Prekrste se, prouče i opet svašta rade. Takvi nas vode, a mi kao ovce za njima.

Zato se kaže da je jedan od naziva Sudnjeg dana – DAN KONAČNOG OBRAČUNA, jer tad se podvlači račun i tu jedino nema prevare.

Moj put i moja iskušenja su me izbrusili da baš ovo što velika većina radi neću i tražio sam svoj put koji sam nazvao putem ljubavi i uživam u njemu u svakom trenutku. U svakom gradu, državi, kad sjedim, hodam, spavam. Dišem punim plućima, svjestan svakog daha, i ispuštam čisti dah, a ne zadah.

Čisti dah s Njegovim imenom je lijek meni i molim Boga da bude i drugima.

Trudim se da uvijek imam lijepe misli i kad pričam i kad šutim i onda sagovornici to mo­raju osjetiti.

Tako se bude drugi. Oni koji imaju loše misli ne mogu tu boraviti već traže razlog da odu, bježe, ne vole me. Lako to sebi opravdaju, a ja to nikada ne komentarišem.

Ima jedna lijepa izreka kojom se vodim: MOJ ROBE, TI RADI ONO ŠTO JA VOLIM, PA ĆU JA RADITI SVE ONO ŠTO TI VOLIŠ!

Mi smo zavisni o Bogu jer nam ON i hvala MU daje i vazduh i ljubav, što nije materija, dakle nije opipljivo i zbog toga je vrijedno.

VRIJEDAN ČOVJEK JE ONAJ U KOME VRIJE JEDAN!

Zamislite da nam naše vođe daju vazduh. Ne daj nam, Bože!

Oni žele da nas zavade da bi mogli nama vladati, a mi spavamo i nikako da shvatimo da je potrebno raditi na sebi i samo na sebi. Fale nam lijepe misli, briga o drugom, da želi­mo drugom kao sebi i više nego sebi, a sve što damo je zapravo naše. Bojimo se hoćemo li imati, krijemo pare, a komšija ili prijatelj ih nemaju. Toliko o oslanjanju na Boga.

MI VJERUJEMO U BOGA, ALI NE VJERUJEMO BOGU!

Prioritet nam je da jedemo što više, raz­množavamo se i lajemo na druge.

Pa to je zadatak psa. To su niski prohtjevi.

Da li smo radi toga stvoreni i da odemo jed­nom u bogomolju i kao oprošteno nam je.

To je kako ne treba.

Cilj je da smo svaki dan svjesni i konektovani na stalni wifi.

Pasvord je ljubav, jedinstvo, svjesnost, oprost, zahvalnost i strpljenje. Tad nema fule.

Tad se takmičimo u dobru, a to su radili naši velikani koje mi prisvajamo kao da su samo srpski, hrvatski, muslimanski.

Ne, oni su svačiji ko radi dobro i želi svakom dobro.

Nema podjela, okvira, ni okova. Duše traže duhovnu hranu da izađu iz ovog kalupa/tijela, jer one su bile slobodne, pa su smještene u naše tijelo i samo su zatrpane blatom života, a naše je da ih oslobodimo.

Otvarajmo restorane za duše, fitnese za duše da ne zakržljaju. Nije njihova hrana biftek, riba, slano ili slatko. To je hrana za tijelo. To je olu­pina.

Hrana za dušu je ljubav, lijepa misao, svjesnost o Bogu, oprost, zahvala, razgovor a ne govor…

Ljudi idu na Mjesec za vikend, a mi bismo ra­tovali. Otimali bi teritorije.

Ko ubije jednog nedužnog čovjeka je isto kao da je pobio cijeli svijet, a ko pomogne čovjeku da oživi, progleda, isto kao je čitav svijet spa­sio.

Pa birajmo, braćo i sestre, hoće li nam ovaj svi­jet biti cilj ili sredstvo do Gospodara, do srećne vječnosti ?

Budimo /se/ ljudi, krajnje je vrijeme!

Kad vidim šta je vjera i kako ljudi vjeruju, žao mi je svih tih. Molimo se za njih.

Vjera je lijepo ponašanje i izvršavanje nared­bi od Boga. U njoj postoje prava, ali i obaveze. Većina bi samo prava.

Sjećate se one gore parole – Moj robe, ti radi što ja želim…

Iskrivili su vjeru i uzeli samo ono što njima odgovara…

Bog Uzvišeni kaže – O, vi, razumom obdareni. Pa samo razmislite…

Da li je alkohol dobar i zašto ?

Kocka, droga, blud ?

Ne, to sve nam donosi samo loše.

Tu nema ništa dobro i vodi nas na dno, a mi ubjeđeni da vjerujemo.

Sve što sam prošao u životu me dovelo do ovoga i shvatio sam da je cilj mijenjati sebe i izbacivati iz sebe sve ono što ne valja – na­glost, zavist, ljubomoru, mržnju…

I izvršavati Božije naredbe.

Skinuti sa očiju crne naočale i vidjeti da nije sve crno.

Nazvati sebe sa fiksnog na mobilni telefon i sa sobom porazgovarati!

Zbog svega ovoga sam odlučio krenuti po regionu i popiti kafu razgovorušu sa ljudima. Razgovor nam fali jer govora imamo i previše.

Pitaju me često kako znaš hoće li se iko os­vjestiti.

Moje je da sijem to sjeme ljubavi i povremeno obilazim, zaljevam, a Božije je hoće li ono ni­knuti, gdje će i kad će.

Ti radi što je do tebe, a pusti Bogu Božije.

Bitno je da imaš želju veliku da drugi pronađe sebe i pravi put. Moli se u tajnosti za njega. Ostalo prepusti Onom koji sve može.

Ovo je ukratko rezultat svih životnih problema, padova, bolesti i sad znam da kad naiđu veliki valovi treba imati samo što bolju dasku za jedrenje, a to je oslonac na Njega i činjenje dobrih dijela, lijepe i pozitiv­ne misli i onda se ne sekiraj. Počinješ uživati u svemu, a od toga nema ništa ljepše.

KAD PROMIJENIŠ SEBE, TAD BOG MIJENJA SVE OKO TEBE.

Sve što je loše nestane.

Vratimo se Gospodaru, braćo i sestre!

To nam je zadatak broj 1!

Volim vas sve i molim da mi ne zamjerite, ali kad sam već dobio priliku da kažem rekao sam moj rezultat svih životnih problema i zapam­tite – svjetlo je u vama ili biser koji je zatrpan blatom života.

Lopate u ruke i zaorimo u sebe i otkopajmo vodu života /čisti dah/ koji teče tokom 24 sata i budimo kao voda bez koje ne može opstati planeta, naše tijelo, budimo kao voda bez boje, okusa i mirisa – ne dozvolite da vas oboje i stave u neke njihove okvire i budimo slo­bodni, a ja molim Onoga koji sve može da nam pomogne da svojom ljubavi pronađe­mo pravi smisao života i povratak na izvornu čistu vjeru.

Volimo se i zajedno za Jed­no!

Ljubav, ljubav i samo ljubav!

Želim da vam dam i malo nade i kažem da sam u ove dvije godine upoznao toliko dobrih, pozitivnih i svjesnih ljudi koje smatram zvijezda­ma u ovom mraku.

Jedna od njih je i Miomira koja se toliko trudi da bilo koja lijepa i pozitivna ide­ja ugleda svjetlost dana i neizmjerno joj hvala na tome.

Voli vas vaš brat Aldin!