in

PREDOČAVANJE 2021

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: NEBOJŠA ALEKSIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

NEBOJŠA ALEKSIĆ ROĐEN JE 1973. GODINE U BEOGRADU GDE JE I NAPRAVIO SVOJE PRVE PROFESIONALNE KORAKE. STUDIJE SLIKARSTVA ZAVRŠIO JE NA ČUVENOJ FIRENTINSKOJ „AKADEMIJI LEPIH UMETNOSTI“ U KLASI PROFESORA DRAGOMIRESKUA I STEFANONA. NJEGOV DUGOGODIŠNJI RAD NA POLJU VIZUELNIH UMETNOSTI OBUHVATA, PORED SLIKARSTVA, I OBLASTI GRAFIKE, DIZAJNA, FOTOGRAFIJE I SKULPTURE.

OTVARANJE 11. PO REDU SAMOSTALNE IZLOŽBE SLIKA „PREDOČAVANJE 2021“ NEBOJŠE ALEKSIĆA BIĆE U PONEDELJAK, 30.08.2021. U 19H U GALERIJI KVART BW, TRŽNI CENTAR „GALERIJA BEOGRAD“ II SPARTA, BULEVAR VUDRA VILSONA 12. IZLOŽBA ĆE TRAJATI DO 11.09.2021.

SA ČIM SI SE SUOČIO OVIH GODINA I ŠTA ŽELIŠ DA NAM PREDOČIŠ NA IZLOŽBI KOJU NAM SPREMAŠ 30.08.2021. GODINE?

U izvesnom smislu svaki dan je suočavanje sa htenjima, težnjama, strahovima, nadanjima, obavezama, radostima, novim iskustvima, tugama, a u par godina koje su za nama je to, čini mi se, posebno izraženo te otuda i naziv izložbe, koji svojim rimovnim kapacitetom sugeriše da je vreme u kojem bivstvujemo vreme suočavanja i predočavanja. Deluje mi da je introspekcija u svetlu karantina i narativa “novih realnosti” postala disciplina koja se više ne tiče samo osobenjaka, filozofa i sanjara, već je postala univerzalni sport. Ili bi bar trebalo da jeste…

KAKO BI OPISAO SVOJ LIKOVNI IZRAZ, KOJI ODIŠE EKSPRESIJOM, EMOTIVNIM I INTROSPEKTIVNIM MOMENTIMA, MUŠKOM, SNAŽNOM ENERGIJOM?

Ja svoj likovni izraz tražim i gradim u prostoru na granicama svesnog I nesvesnog, umetnosti i nauke, svakodnevnog i sanjanog. Iznova i iznova pokušavam da uhvatim tu tananu nit koja prožima našu svakodnevicu i naše živote uopšte. Rezonancu koja dira strune našeg postojanja. To je poetika koju možete sresti u istraživanjima povezanosti i uzajmnog uticaja kod, bez da se sa njima poredim, Kišlovskog u kinematografiji, Denikena u antropologiji i Higsa u čestičnoj fizici, Planka, Seneke… Šekspira, Andrića i Bulgakova uknjiževnosti.

KAKO IZGLEDA TIMELINE TVOGA STVARANJA PRED PLATNOM?

95:5 bi bio odnos promišljanja i egzekucije (smeh) Osnova mog procesa, a verujem i mnogih umetnika, je nešto što ja nazivam “mentalna sedimentacija”. Rezultat tog upijanja, opžanja i promišljanja pokušavam da prenesem što direktnije i što “čistije” na posmatrača. Sam čin stvaranja umetničkog dela je u suštini tehnikalija, zanat, ono što je do toga dovelo je zapravo suština. Ta potreba da se “uhvaćene” stvari zabeleže i, kao poruka u boci, pošalju kroz prostor i vreme do nekih drugih umova i srca kojima će taj “nalaz” nešto preneti.

DA LI IMAŠ STRAH OD BELOG PLATNA ILI JE TO VEEEELIKI IZAZOV?

Kad god se spomene strah, ja se pozovem na svoje ime… (smeh) Platno je samo poprište, u ovoj borbi sam si sebi najveći protivnik, a ja sam izgleda, ne znam za druge, sam sebi baš nezgodan protivnik. (smeh)

  ZAŠTO VELIKA PLATNA I SNAŽNI POKRETI ČEKTICOM?

A kako drugačije? (smeh) Bude tu i manjih formata i nežnijeg izraza, svi smo mi i Džekili i Hajdovi, ali veliki format trpi fiziku. Zamah, razmah. U veliki format može da se “uđe” celim telom, celim bićem. Mislim da i sam posmatrač suočen sa dimenzijom dela podešava svoju svest. Nije svejedno da li je nešto veće ili manje od “tebe”. I, da… nisu to četkice, to su pre četketine, neke od njih imaju i svoja imena (smeh) ne šalim se…

APSTRAKTNO SLIKARSTVO PREDSTAVLJA JEDAN POSEBAN LIKOVNI JEZIK. ZAŠTO APSTRAKCIJA?

Ovaj svet, po mom uvidu, funkcioniše po izvesnim principima i pravilnostima, više ili manje uočljivim ali su svakako tu. Zovite to Bogom, Alahom, Krišnom, Budom, Jahveom ili Velikim Arhitektom. Naučna je činjenica da će bačen novčić u 50% slučajeva pasti na jednu, a u 50% slučajeva na drugu stranu. Kao i “fotonska slika dve rupe”. Ako postavite prepreku sa dva otvora i uperite snop svetla, pola fotona će proći kroz jednu, a pola kroz drugu. Nije mi poznato da neko zna zašto je to tako, mene to fascinira. Tu nema odluke, to je prosto tako. Ti bazični principi su svuda oko nas. Sveta geometrija, verovatnoća, fraktali… Univerzum ima svoje pravilnosti i one se ogledaju u svemu oko nas. Od latice do duge. Ove elementarne, gradivne, stvari jedino je moguće opisati, ne i shvatiti, elementarnim disciplinama. U nauci je to matematika. U sportu atletika. U slikarstvu apstrakcija. Od toga je sve napravljeno. Uvećajte bilo koje delo, dobićete apstraktnu formu, ona je gradivni element od kojeg se gradi “šira slika”. Po savetu Leonarda, posmatrajte mrlje, a po Rošarhu ćete dobiti dijagnozu (smeh)

Kad jednom zagazite u apstrakciju, sve drugo deluje kao pornografija.

Apstrakcija je kapija spoznaje.

BOJA KOJA POVEZUJE SVE TVOJE RADOVE?

Crvena, iako nije uvek prisutna.

KADA SLIKAR ODLAZI OD SEBE I ULAZI U NEKE DRUGE SLIKARSKE FORMATE? DA LI SI SKLON EKSPERIMENTU?

That’s my middle name! (smeh) Radoznalost je, navodno, prva osobina koju razvijamo, a jasno je i zbog čega. Sve one ludosti koje deca prave u stvari su eksperimenti potaknuti radoznalošću. Probaš, pa vidiš šta će da se desi. Ako nisi zastrašen strahom od neuspeha, mogućnosti su beskrajne. Padovi mogu biti bolni, ali uspeh i jeste zbir hiljadu prevaziđenih padova. U biciklizmu kažu “Bol je privremen, odustajanje je zauvek” To ti nisam ni rekao, stigao sam biciklom do Baskije, Azerbejdžana, Najsevernije tačke Evrope u Norveškoj… Eto probao sam i uspelo je! (smeh)

KOJA IDEJA TE VODI U ŽIVOTU, PROFESIONALNO I PRIVATNO?

“Ako želite da spoznate tajnu univerzuma razmišljate o energiji, frekvenciji i vibraciji” – Nikola Tesla

“Pametan čovek uči i od budale, a budala ne može da nauči ništa ni od pametnog čoveka” – Brus Li

ŠTA SU TI DONELE STUDIJE U FIRENCI I ŠTA BI PORUČIO MLADIM SLIKARIMA KOJI TEK ULAZE NA SCENU I PRED OČI JAVNOSTI?

Teško je odgovoriti na to pitanje pod ovim okolnostima. Izmestiti se u grad “ponovnog rođenja” (renesansa) za mene je bilo neverovatno osvežavajuće, a u tom su se procesu desile i neke životno presudne stvari, doduše u Veneciji (smeh) Svakako bih preporučio svim mladim ljudima, a onima koji pretenduju da se bave umetnošću i to u sebi osećaju, da proputuju što više i da to čine otvorenog uma.

Mada, istina ima raznih, a jedna od njih je i ova:

“Al’ tako ponekad, sa mesta se ne pomakneš,
A opet svima odmakneš,
nekad ostati znači trajati.

Mi pesnici i nismo neke delije,
Al’ katkad je najsmelije
Na svome mestu stajati”

Đorđe Balašević

ŠTA MISLITE?

101 Poena
Upvote Downvote

SAN

NATPRIRODNO POSTAJE PRIRODNO