in

HIDE AND SEEK

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: JELENA ĐURIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

DA LI SI ONAJ KOJI TRAŽI ILI SI ONAJ KOJI SE SKRIVA?

JELENA ĐURIĆ, AKADEMSKA SLIKARKA, ROĐENA JE 1978. GODINE U NIŠU. MAGISTRIRALA JE SLIKARSTVO NA AKADEMJI UMETNOSTI U NOVOM SADU 2005. GODINE U KLASI PROFESORA MILANA BLANUŠE. PO ZAVRŠETKU AKADEMIJE UMETNOSTI U NOVOM SADU STVARA CIKLUSE SLIKA KROZ KOJE SE BAVI FIGURATIVNIM SLIKARSTVOM (CIKLUS SLIKA: “RING”, “GRČKA MITOLOGIJA”, “GRČKA FIGURA KAO MODERAN SIMBOL”), A PO ZAVRŠETKU MAGISTRATURE POČINJE NJENO ISTRAŽIVANJE U POLJU APSTRAKTNE UMETNOSTI (CIKLUSI SLIKA I CRTEŽA : “AFEKTI”, “REAKCIJA”, “SANJARI” I “DUALNOST”)

NJENI RADOVI NALAZE SE U KOLEKCIJAMA GALERIJI MATICE SRPSKE, FILIP MORISA, KAO I U MNOGOBROJNIM PRIVATNIM KOLEKCIJAMA.

NA NAŠOJ I MEĐUNARODNOJ LIKOVNOJ SCENI AKTIVNA JE OD 2001. GODINE, GDE POSTAJE PREPOZNATLJIVA KAO JEDAN OD NAJPERSPEKTIVNIJIH AUTORA IZ REGIONA. IZLAGALA JE NA MNOGOBROJNIM SAMOSTALNIM I KOLEKTIVNIIM  IZLOŽBAMA.

ŽIVI I RADI U NOVOM SADU.

IZLOŽBU SLIKA “HIDE AND SEEK” BIĆE POSTAVLJENA OD 21.06. – 02.07.2021. GODINE U BW EXPERIENCE, GALERIJA BELGRADE, 2 SPRAT, BULEVAR VUDROA VILSONA 12. U BEOGRADU.

 ZAŠTO TI JE BLISKA APSTRAKCIJA KAO FORMA?

Na akademiji  i  po završetku akademije sam se bavila figuracijom. Posle ciklusa slika ‘’Ring’’ i ‘’Grčka figura kao moderan simbol’’ , došlo je do zasićenja figurom i bilo je nužno da uđem u nove istraživačke procese. Kroz apstraktni jezik osetila sam neku vrstu slobode.

To je potreba da se spozna vlastita priroda, ali i priroda same slike, princip unutrašnje nužnosti o kojem je govorio Kandinski. Kao početni impuls uvek koristim speifičan opsesivni događaj.

To su moji unutrašnji prostori u kojima trenutno nema mesta za figure, za ono što je na površini, za ono što je privid, spoljašnja manifestacija. Prisutno je ono što figura  „oslobađa“ ili mesto koje ostaje za njom.

DA LI TAKO KAO STO SLIKAŠ  TEKU I TVOJE MISLI?

Misli su poput disanja i u sprezi su sa samim činom slikanja. Slede jedna drugu kao udah i izdah, roje se u potrebi da uhvate ideju. Ponekad moram svesno da zaustavim dah, da obuzdam razum i prepustim se intuiciji. I  onada, kada uspem u tome, dešava se čarolija.

Misaoni tok i ekspresija odvijaju se sinhronizovano. Smatram da slika ima vrlinu tišine, kao ‘’nema šuma’’. Ona je živi organizam. Ima šta da kaže, ali i ima o čemu da ćuti.

KAKO BI OPISALA SVOJU „ŠUMU“? ŠTA NAJVIŠE PAMTI?

U mnogim religijama i mitologijama, šuma je sveto mesto okupljanja i poštovanja. Čini mi se da i do danas šume zadržavaju simboličnu povezanost sa bezakonjem i slobodom. Uvek je postojala snažna podsvesna veza sa šumom, to je i čest motiv u dečijim bajkama.

Moje šume, moji unutrašnji prostori su tu. Lutanjem po njima nastavljam svoje traganje za nevidljivom nutrinom i suštinom vlastitog bića… u sadašnjem zamrznutom trenutku, dajući prostor i slobodu posmatraču da dopuni prošlim i budućim.

Večna sadašnjost.

Jedan od najstarijih simbola je drvo ili šumski pejzaž. To je kombinacija simbolike i intuitivnog značenja. Drveće se nadvija nad ljudskim likom nečujno- demonstrirajući veličinu. Šume su moja utočišta, mesto gde se čovekovo postojanje ogoljava preplavljeno prirodnim silama. Ponekad je i mesto gde je čovek ponižen i patuljast zbog nepomične nefleksibilne prirode istorije ukorenjene na mestu.

KOLIKO JE ISKREN DUBOK RAD NA SEBI VAŽAN ZA SVAKOG UMETNIKA PRE NEGO ŠTO STANE ISPRED SLIKARSKOG PLATNA?

To je nešto što bih nazvala životnim načelom. Tiho je prisutan unutar umetnika , oživljava čula, pokreće ga u trenucima “nesklada” unutar njega samog i vodi ka tome da umetnik u svom delu parafrazira sadržaje svog života, oslobođen od svega drugog, ponekad i od sebe samog, pokušaj da u sebi osetiš svet i sebe prepoznaš u njemu.

IZ ČEGA ZAPRAVO NASTAJE TVOJE STVARALAŠTVO?

Živim na Balkanu, kapiji gde se susreću kulture Istoka i Zapada, u nekom trenutku mog sazrevanja, životne okolnosti, putovanja, upoznavanja sa raznim kulturološkim nasleđima, zatražila su od mene drugačije shvatanje slike i njenog smisla. To je iniciralo da u svom stvaralaštvu  započnem traganje za nevidljivom suštinom vlastitog bića.

Upravo kroz stvaralaštvo dešava se reciprocitet- umetnost mene nadahnjuje I daje potrebu za rastom , a ja njoj svoju duboku posvećenost. To je moje intuitivno traganje u kojem pojam kreativnosti nije neki statički kvalitet već potencija koja se na svim nivoima bića mora razvijati.

U SVAKOJ SLICI ZATOČEN JE ČITAV JEDAN ŽIVOT. KAKO MU TI PRISTUPAŠ?

Moji radovi nisu statični rezervoari sećanja, razmišljanja , sanjarenja, već predstavljaju situaciju u kojoj boja ili crtež mogu za trenutak postati “svoji” bez ikakve racionalizacije.

Takav process stvaranja često volim da uporedim sa lepotom i savršenom sposobnošću dece da na svet gledaju otvoreno, bez ikakve racionalne zadrške. Ono što je meni najuzbudljivije u procesu stvaranja je neizvesnost da li ćete uspeti da prenesete na platno ono što promišljate i intuitivno osećate. To je ono što je sjajno, a uznemirujuće – da ste u isto vreme i aktivni učesnik i posmatrač nečega što nastaje. Upravo ta neizvesnost dovodi da se osećate uzbuđeno ili zaljubljeno u osećaj koji od nje imate.

Moja unutrašnja potreba za radom je i moje bivstvovanje, to je prostor gde mi niko ne može oduzeti pravo na bilo šta, mesto mojih preobražaja koja mi daju nove fokuse sagledavanja stvarnosti u kojoj živim.

KOLORIT NA TVOJIM SLIKAMA

Boja je moj veliki pokretač,  bitan suigrač.

Kolorit je nešto što zapažam svuda oko sebe. Često mi se dešava da preslikam boje koje me okružuju dok šetam, putujem, ili slučajno spazim na ulici ne razmišljajuci prethodno o slikanju. Mogu to prepisati profesionalnoj deformaciji da vrlo često na objektima , u prostoru, zidovima, zemlji, nebu. Vidim sliku, a onda to podsvest pohrani negde.

SNAGA JEDNE ŽENE, SNAGA JEDNE SLIKE

Mislim da je snaga žene pojam koga ni ona sama često nije svesna. Bez obzira na to čime se bavi, njena snaga leži u njenoj autentičnoj prirodi i u tome da radi  ono što želi i oseća.

Prihvatanje sebe sa svime što unutar sebe nosi, uključujuci I ranjivost , jer je često upravo ona pokretač za njen dalji rast. Smatram da je snaga jedne slike –dobrim delom, u samom procesu njenog nastajanja. Slika snagu crpi iz oslobađanja, preobražaja, spoznaje, igre.

OTVARANJE IZLOŽBE “HIDE AND SEEK” U PONEDELJAK, 21. JUNA 2021 U BW EXPERIENCE,  GALERIJA BELEGRADE, 2 SPRAT U 19 H, BULEVAR VUDROA VILSONA BROJ 12. KOJOM PRIČOM  ĆEŠ NAS OSVOJITI?

Kako je glavni motiv koji trenutno preovladava na mojim slikama- šuma, odlučila sam da u nju uvedem jednu dečiju igru.

Igra je sastavni deo života, tema kojom su se mnogi filozofi i psihoanalitičari bavili. Mislim da nikada nisam prestala da se igram, možda zato što u igri vlada ‘’princip zadovoljstva’’!?

Igra je umetnički čin. U njoj je dostupno stvaranje sopstvenog sveta i svako ponašanje određeno je ponašanjem ida i ega. Ima li prikladnijeg mesta od šume za igru!?

Žmurke (Hide and Seek) su igra u kojoj, bio u ulozi onog koji traži, ili onoga koji se sakriva, moraš u jednom trenutku da sakupiš dovoljno hrabrosti i odvažnosti da napustiš sigurno mesto da bi našao ono za čim tragaš, ili odbranio svoju slobodu.

ŠTA MISLITE?

100 Poena
Upvote Downvote

#SAVEYOURSKIN: BREND LA ROCHE-POSAY PODIŽE SVEST O JEDNOM OD KLJUČNIH PITANJA JAVNOG ZDRAVLJA – ZNAČAJ ZAŠTITE OD SUNCA

NFT – (SREĆAN) BRAK UMETNOSTI I TEHNOLOGIJE ILI HIPSTERSKI BUZZ?