PIŠE: SANELA SALTAGIĆ
Ono kad ti dan počne osunčan, probudiš se pet minuta prije omrznutog zvuka budilnika, pazi sad – naspavana! Zahvališ Bogu na tome. Logičnim slijedom stvari brzinski prelistaš ”Date sida” čisto da učvrstiš dobro izvježbano samopouzdanje da si još uvijek dovoljno atraktivna, jer ono se roni proporcionalno gubitku zategnutosti stomaka.
Doručak, kafa, bezazlen trač kao terapija sa dobrim kolegama i šefova pohvala na mejlu za odlično urađen posao… te, kroz zube cijeđene, riječi vrijednije su od love.
”Volim te, mama” – iz čista mira na displeju mobilnog od šašave tinejdžerke koja stalno pomjera granice i prijeti da će da se iseli.
A onda, povrh svega, pitanje od divne, harizmatične, ”do bola” stilizovane žene čiji rad s radošću pratim kad mi je oblačan dan, da li sam raspoložena za pisanje?!
U glavi mi tutnji Ekatarina Velika i stihovi ”kakav radostan dan, ptice pjevaju alelujah”.
A nije uvijek tako lijepo, moraš da doživiš i prođeš kroz mrak da bi sav izgreban, raščupan, ugruvan i prljav zasjao kao Sunce. Kad si ranjiva kao gonjena zvijer, razočarana u neispunjena obećanja data ti uz zakletvu, kad bolno grcaš u suzama i raspadaš se iznutra, a lice ti je ljupko nasmijano.
Kad ti se čini da si stalno na tromeđi između Bosne, Srbije i Švedske, kad ti je komplicirano dati jednostavan odgovor na sasvim obično pitanje: ”Odakle si, gdje pripadaš?”
Kad ti je jedina religija ljubav prema bližnjem svom, jer ti je otac musliman (Bošnjak, sad svi insistiraju na političkoj korektnosti), a mati pravoslavka, a oboje ateisti, pa te vjeri krišom uče i nana i baka. Kad podjednako voliš i slaviš i Bajrame i Božiće i prija ti i glas imama koji okuiše (poziva na molitvu) s minareta džamije, a dušu ti razgali crkveni hor na liturgiji.
Kad si spoj Istoka i Zapada i u tebi se isprepliću kulture, tradicije i običaji sve tri zemlje.
Kad ti je prirodno i ”Merhaba” i ”Pomozi Bože” i ”Hej”.
Kad i dalje govorim ijekavicom, ali mi u Sarajevu s rajom izleti ”bre” umjesto ”bolan”, pa mi uz smijeh kažu: ”Miksaš, mala, miksaš!”
Kad sa istim dostojanstvom piješ lijepo vino u eksluzivnom restoranu i rakiju u nekom bircuzu sa pravim ljudima. Kad poslije burne noći s istim ljudima u kafani i nazovi narodne muzike usklađene sa prostorom i zadimljenom atmosferom, dođeš kući, pa uši ”plakneš” klasičnom muzikom.
Kad pođeš kući s posla, a bakica te uhvati za ruku i zaustavi riječima da ne ideš još jer joj trebaš još samo večeras. I ostaneš. A ona ode. Zauvijek. A ti si posljednja koja ju je ispratila.
Kad su ti kontrasti u tebi i usud i dar, a mrak u tebi tvoja svjetlost.
Svoj mir i utjehu u potrazi za sobom samom, nakon neuspjelih velikih i malih ljubavi i brakova, moralno i ekonomski razrušenih domovina, našla sam u spoznaji da se ništa ne dešava slučajno. Sve se dešava s razlogom i svaki neuspjeh ima svoje naravoučenije.
Shvatila sam da svaki promašaj, bilo lične, profesionalne ili pak duhovne prirode, jeste osnova ličnog razvoja. Doprinosi unutrašnjem razvoju i donosi na fizičkom planu čitav niz dobitaka.
Nikad ne žalim za svojom proslošću, izvlačim pouku iz nje.
Uskoro ću slaviti 50. rođendan… PE-DE-SE-TI!!!! Kažu vrijeme kad se sumiraju neki rezultati. Ma ne pada mi na pamet, ovo su moje divne tridesete!
Jer sam sretna, zato i sijam! Kada smo sretni, uvijek smo dobri, ali kada smo dobri, nismo uvijek sretni.
Sijam jer se osjećam dobro, nesputano, kreativno i slobodno, osoba sam koja ljubav daje i ljubav prima. Ne robujem normama koje mrve želje i talente. Sretna sam jer sam voljena od ljudi koji uživaju u mojoj snazi i dive se mojim sposobnostima (uglavnom kulinarskim i dizajnerskim). Sretna sam jer imam pravo na privatnost, pravo da se povučem iz gomile i uronim u vlastite misli. Sretna sam jer živim uz one koje volim, a znam da i dalje postojim kao samosvjesno biće čiji glavni zadatak nije da vodi računa o tuđim potrebama.
Sretna sam jer sam našla ravnotežu između onoga što dajem i onoga što primam.
Dokaz za moju sreću i podsjetnik za zahvalnost što ih imam je moj tattoo sa sedam imena žena koje su mi zauvijek obilježile život i učinile me ovakvom kakva sam. Izgovaram ih sa zadovoljstvom kakvo osjećam kad prepunim usta čokoladnim musom, iako sam na dijeti iz inata i još pride ne operem zube poslije toga. S ljubavlju, sa zadovoljstvom.
Mila – baka po majci
Hasima – nana po ocu
Menka – majčica
Sara – starija kći
Lola – mlađa kći
Mila 2 – unuka (pssst, bakina kopija)
Alma – sestra
Snaga je naš zajednički imenilac!
I da se zna, ima tu još mnogo divnih imena… Mima, Nina, Branka, Selena, Nada, Mara, Irena… Ima vremena, a ima i kože!
