BOJE NOVE ZEMLJE

PIŠE: DANIELLA KORDIĆ, PSIHOANALITIČARKA I SPISATELJICA

NISMO LI SE ODUVIJEK RADOVALI SUNCU I LJETU? STOPITI SE S MEKIM TEKSTURAMA JUTARNJIH NIJANSI, OSLUŠKIVATI ŠUMOVE TIRKIZNIH VODA TE OBITAVATI U VEČERNJEM SMIRAJU NEBESKOG KRAJOLIKA – NAJBOLJI JE NAČIN O(T)PUŠTANJA!

I ovo ljeto nudi nam još jedno iskustvo, pozivajući nas na osjetilno sjedinjenje nekih novih kompozicija boja. Ispred nas nalazi se velika pozornica na kojoj se odvija globalna rotacija. Crno i bijelo, noć i dan, dobro i loše sjedinjuju se u prirodnom ciklusu gdje je početak kraj, a kraj novi početak. Riječ je o regeneracijskom tijeku koji na planet Zemlju spušta novu ravnotežu energija. Takve energije nisu vidljive golim okom i zato svi oni alati za kojima smo godinama tragali, uz koje smo učili o sebi i drugima te prolazili sekvencijama rasta – sada više nego ikada omogućuju nam spoznaje koje izlaze izvan iskustva klasičnih osjetila. Ušli smo u razdoblje u kojemu se osjeća srcem! Planet Zemlja otvara nova obzorja koja u čovjekovu tijelu stvaraju ravnotežu dvojnih aspekata. Dakle, aspekti dualnosti prolaze sveprisutnom tranzicijom u nesmetano čisti protok nove svijesti.

Nova svijest predstavlja kolektivni orijentir Zemlje koja nam drevnim, ali razumljivim jezikom progovara o kaleidoskopima boja, o zaboravljenim mirisima i okusima, o ljudskoj radosti rađanja i stvaranja…Ništa više nije isto kao prije – i ništa više neće biti kao prije! A s promjenom dolaze i novi susreti duša. Ljudska bića jedno u drugome počinju prepoznavati senzacije koje su očima nedostupne i frekvencije gdje počivaju sva zaboravljena svjetla izvorne ljubavi. U prijelaznim smo vremenima u kojima se kraj bori zadržati staru egzistenciju dok se početak nazire na drugoj strani tunela. U ovome trenutku crno postaje još crnje te lagano odumire u vlastitoj sjeni dok bijelo dobiva još čišće obrise svjetlosnih formacija.

Poruka koja se u proteklom vremenu nazirala u glasanju Zemlje postaje razumljiva…No mogu li je svi čuti? Čulo viših dimenzija traži poznavanje svjetla i tmine: da bismo zakoračili u osjet bijelih sfera najprije trebamo proći crnim stazama – jer kompas smjernica za novo bivanje nalazi se u tamnim tonovima. Bez putokaza koji je smješten u crnoj boji ne možemo dobiti odrednice za pohod u nijanse Sunca. Ne uđemo li u mrak, nemamo mogućnost prepoznavanja svjetla. A dok ne prepoznajemo svjetlo, ne osjećamo srcem nego umom. I u konačnici bez osjećanja srcem, ljudsko tijelo ne diše cjelovitošću svoje pune snage te stoga ne može u potpunosti prigrliti vibracije i titraje nove Zemlje. I zato će mnogi odustati od proboja u crno već pri samom spomenu mrkle emocije – jer boje se mraka, tmine i sjene. Bolje im je tapkati tu gdje jesu nego ulaskom u neizvjesnost riskirati gubitak starog i poznatog.

Međutim, oni koji nisu odustali od izazova Zemljina uzdizanja znaju da se krajobrazi novog svjetonazora ne stvaraju revolucijom nego se njihovi korijeni rađaju evolucijom. Duše koje su slijedile gradaciju svojih razvojnih akorda dobile su ulaznicu za novo globalno slavlje – one su prošle mračnim tunelom, spojnicom staroga i novoga. U tmini prelaska gdje nijedna racionalna misao nije pomoć, gdje se preživljava od predanosti nečemu što ljudskom biću nije u potpunosti jasno, ali je ipak, prepoznatljivo – rađaju se obzori koje tek treba dokučiti. Potraga u nepoznatim i negostoljubivim prostorima nikada nije nešto što je prihvatljivo većini, pa je tragač ujedno vizionar i Prometej, onaj koji je spreman podnijeti gubitak staroga za boljitak novoga. Put je prepun intriga i zamki, ali je nagrada velika – tragač postaje građanin svijeta koji živi dinamikom viših Zemljinih dimenzija.

U procesu globalne solarne promjene postupno se rađa kvantni sustav nove kulture. Iz spojnice sjene i svjetla ujedinjenih u jednom izvoru nice teritorij kozmičkog pejzaža u kojemu se diše, osjeća i razmišlja drukčije. U njemu se stvaraju visokovibracijska staništa koja s pomoću svijesti jedinstva (nadsvijesti) otvaraju interakciju s drugim civilizacijskim grupacijama izvan našeg planeta. Valuta ovakvog rajskog globusa je izvorna ljubav. Ona je ujedno i osnova na kojoj se temelji život u Svemiru. Njezina esencijalna inteligencija prijemčiva je za sve one koji su prošli prijelaznom integracijom. Jednom kad je tranzicijska integracija odradila svoje mrežno uključenje u kozmičke jedinice, ljudska bića spremna su za suradnju sa solarnim sustavima diljem galaksije.

Nova Zemlja još je u svojoj razvojnoj fazi, međutim njezine se boje jasno i čisto oslikavaju u pozadini trodimenzionalne kulture na odlasku. 3D načela, iako u opadanju, još supostoje uz novu vibracijsku metamorfozu. No kako nova Zemlja u svakom trenutku postaje sve izražajnija, tako stara blijedi i nestaje u omaglici – na valnoj postaji na kojoj se zatvara circulus vitae. Kozmički prostor već odavno je spreman za modro svjetlo planeta Gaia. Njegove se iskre sve intenzivnije šire galaksijom jer plavi planet počinje novu eru i najavljuje svoje zlatno doba.