in

AKO ŽELIŠ SREĆAN ŽIVOT VREME JE DA ODUSTANEŠ OD POTRAGE ZA SREĆOM

PIŠE: DRAGANA STOJIĆ, AUTOR KNJIGA: „KREIRANJE RADOSTI“ I  „TVOJA NOVA ŠANSA“

Kada mi se neko žali da je nesrećan, znam da iza toga stoji odsustvo  lične odgovornosti za svoj životni tok, za svoje izbore i odluke. Odsustvo za prihvatanje da se život stvara, umesto što da se očekuje.

Odavno sam i sama prestala biti osoba koja čeka da mi sreća dođe i promeni tok mog života, prestala da negujem  nadu da može biti bolje, a da  sama u stvaranju boljeg ne učestvujem.  Danas sa sigurnošću mogu da kažem da ništa u našem životu se ne menja bez prisustva nas.

Jer sigurno da  bolje može biti, ali ne čekanjem  sreće i nadanjem.

Kad malo analiziramo sreću, i sami vidimo da  je ona prolazna. Da je uslovljena  spoljašnjim okolnostima i kratkim trenucima zadovoljstva. Da može da dolazi i odlazi kad joj se prohte. Da je lep gost koji povremeno svrati u naš dom.

Danas baš možemo imati sreće, sresti nekog ko nam je baš drag, kupiti baš ono o čemu smo maštali,  ali dođe dan kada shvatimo da nam opet nedostaje još  malo nove sreće. Da nam je potrebno da sretnemo nekog novog ili opet kupimo sebi nešto novo.

Jer, gle čuda,  oni koji su nas usrećili i otišli, odneli su našu sreću sa sobom. I  onda nam se život pretvori u  prazninu jer smo zavisni od spoljašnjih faktora i drugih ljudi.

Postajemo zavisni od čekanja da drugi učine nešto za nas da bi naša sreća bila potpuna.

To je trenutak kada je potrebno zapitati se: „Držim li ja život u svojim rukama?“

Jer ako nam  život zavisi od  odluka drugih, od osećanja drugih, od mišljenja o nama koje nam drugi serviraju,  gubimo slobodu, i možemo pomisliti da je srećan život van nas, jer je sreća po svojoj prirodi prolazna i promenjljiva kao i ti drugi.

Zato, svaki put kada se suočimo za životnim okolnostima koji nam se ne sviđaju, osećaj sreće nestaje.

Molekuli sreće postaju baloni od sapunice.

Ali ne mora da bude tako.

Za osećanje srećnog života potreban je osećaj unutrašnje Radosti i osećaj ispunjenosti.

Naša Radost je svest da postojimo. Umeće da volimo svoj žvot, takav kakav je, i umeće da ga promenimo ako nam se ne sviđa u ovom trenutku. Potrebno je prvo da prihvatimo svoj život koji nam se ne sviđa, a onda,  da znamo  da od nas samih zavisi u kom pravcu ga menjamo. To ne zavisi od sreće kojoj se nadamo, već od našeg unutrašnjeg Bića. .

Tada počinjemo da verujemo prvo sebi a ne nekome ko sreću treba da donese.

Pitajte se kolika je  vaša povezanost sa samim sobom, povezanost sa vašim mislima, osećanjima i ponašanjem. Kolika je povezanost sa nečim uzvišenim čemu težite sopstvenim stvaranjem, a ne čekanjem da se samo pojavi.

Sreća je usmerena na „imati“ i „dobiti“, a Radost na „biti“ i „deliti“ što jeste suština srećnog života.

Sreća nije vrlina,  sebična je i fokusira se na lični dobitak i trenutni užitak, bučna je,  praćena uzbuđenjem.

A Radost jeste vrlina sa kojom smo rođeni,  nesebična je, tiha, duboka i praćena osećajem spokojstva i zahvalnosti.

Radost slavi sam život, bez obzira na životne nesavršenosti.

Jasno teče ispod površinskih talasa životnih uspona i padova.

Budi našu odgovornost za vlastiti život, odgovornost za osećanje srećnog i ispunjenog života vlastitom svrhom.

Negovanje Radosti značilo bi razvijanje unutrašnje otpornosti, zahvalnosti i sposobnosti da vidimo lepotu i smisao u svakom danu, bez obzira na probleme sa kojima se suočavamo.

Osećaj lične ispunjenosti i svrhe čini da sreća dođe do nas, a ne obratno.

To nije jednostavno ali je moguće.

Kad god pomislite da nemate sreće, znajte da je vreme da pogledate u sebe, svoje misli,  osećanja i ponašanje.

Kada  se ponašamo u skladu sa svojim mislima i osećanjima, ispunjenost  i Radost postaju prisutni.

Radost postaje stalni stanar koga želimo da zadržimo u svom srcu.

A osećanje da živimo srećan život postaje prisutno.

ŠTA MISLITE?

ENERGIJA UNUTRAŠNJEG BALANSA

А ГДЕ СМО МИ АКО (СТАЛНО) ТРАЖИМО СРЕЋУ?