in

ENERGIJA UNUTRAŠNJEG BALANSA

PIŠE/FOTOGRAFIJE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: VLADISLA ĐUJIĆ

Vladislav Đujić je bioenergetičar sa tridesetogodišnjim iskustvom i osnivač koncepta „Dodir balansa“. Njegov profesionalni put povezuje dva naizgled različita sveta – umetnost, kroz koju istražuje emocije, intuiciju i slobodu stvaralačkog izraza, i bioenergetski rad, kroz koji se bavi čovekovim doživljajem ravnoteže, unutrašnjeg mira i odnosa prema sebi.

Tokom tri decenije rada s ljudima, Vladislav je razvijao sopstveni pristup, zasnovan na ličnom iskustvu, pažljivom osluškivanju i razumevanju individualnih potreba. Za njega su umetnost i bioenergetski rad dva različita načina istraživanja ljudske prirode, unutrašnjih stanja i mogućnosti ličnog razvoja.

Kakav je tvoj lični put bio do spoznaje sopstvenog bioenergetskog potencijala? Kada si postao svestan tog dara i kako si ga razvijao kroz godine?

Spoznaja sopstvenog potencijala nije došla preko noći niti kao spektakularan trenutak, već kroz postepeno tiho prepoznavanje u radu i svakodnevnom životu. Oduvek sam osećao senzacije u šakama i unutrašnji poriv da pomognem kada je neko u bolu ili disbalansu. Vremenom sam shvatio da to nije slučajnost već dar koji zahteva odgovornost, posvećenost i rad na sebi. Razvijao sam ga godinama kroz rad, učenje, samoposmatranje i rad sa stotinama ljudi. Što je više čovek u miru sa sobom i u neutralnom stanju, to je protočniji kanal za energiju koja isceljuje.

Kako povezuješ umetnost i bioenergetski rad? Na koji način se te dve sfere tvoje ličnosti prožimaju i nadopunjuju?

Za mene su umetnost i bioenergetski rad dve strane iste medalje – obe dolaze iz istog energetskog izvora i zahtevaju potpuno prisustvo. Dok slikaš, prenosiš energiju, emociju i unutrašnje stanje na platno. Kada radiš bioenergetski tretman, oslušiskuješ i usklađuješ energetsko polje čoveka. Umetnost me uči slobodi, intuiciji i suptilnom doživljaju sveta, a bioenergetski rad me usmerava na služenje i usmeravanje te iste vitalne energije ka oporavku i balansu.

Na koji način pripremaš sebe i prostor pre svakog tretmana? Postoje li posebni rituali koje primenjuješ?

Priprema je ključni deo celog procesa. Prostor mora biti energetski čist, miran i ugodan, jer okruženje direktno utiče na stanje u kom se klijent otvara i opušta. Što se tiče mene lično, najvažniji ritual je unutrašnje utišavanje – ulazak u stanje neutralnosti i mentalne praznine. Kroz kratku meditaciju, dah i svesnu nameru ostavljam sve svoje lične misli po strani. Terapeut mora biti čista, nepomućena površina kako bi mogao precizno da oseti šta se dešava u polju druge osobe.

Gde se završava uticaj bioenergetskog rada, a počinje lična odgovornost čoveka za sopstveni život, odluke i promene?

Neslušanje signala koje nam telo šalje vodi nas u energetski disbalans. Sve počinje tiho – nezadovoljstvom, lošim snom, gubitkom mere u ishrani i poremećajem rada hormona, a ukoliko ništa ne promenimo, telo lagano ulazi u bolest. Radeći sa ljudima koji su već imali ozbiljne dijagnoze, došao sam do ključnog uvida: treba delovati ranije. Tako se rodila ideja o radu na uslovno zdravim ljudima – onima kod kojih je već došlo do disbalansa, ali se još nije razvila bolest. Tu se spajaju bioenergetski rad i lična odgovornost. Kroz moje pakete oporavka, nakon početne dijagnostike stanja, ja vraćam polje u balans i dajem telu impuls, ali je saradnja korisnika presudna. Dosadašnje navike i način života su čoveka i doveli u loše stanje, pa je promena neophodna. Moj rad daje snagu i čisti blokade, a lična odgovornost počinje u svakodnevici – bolje je krenuti makar i malim koracima: odraditi individualni paket oporavka, obratiti pažnju na ishranu, uvesti fizičku aktivnost. Bioenergija otvara vrata i daje vetar u leđa, ali korake ka novom, zdravijem životu čovek mora napraviti sam.

Kako postavljaš lične granice u radu sa ljudima koji ti poveravaju svoje strahove, bol i najintimnije životne priče? Kako sačuvaš sopstveni mir nakon takvih susreta?

Postavljanje ličnih granica je lek koji se u ovom poslu uči kroz iskustvo. Na početku mog rada nisam to video na ovaj način – dešavalo mi se da ordinaciju i tuđe probleme nosim sa sobom kući, preuzimajući teške emocije na svoja pleća. Vremenom i kroz praksu shvatio sam da to nikome ne pomaže. Uvideo sam da pacijentu možeš da pomogneš do određene granice, da mu daš impuls, energiju i alat, ali na kraju je to njegov život i njegov izbor šta će sa tim uraditi i na koji način će nastaviti. Danas znam da budem tu kao otvorena podrška, ali da ne preuzimam tuđi teret. Nakon takvih susreta, svoj mir sačuvam kroz tišinu, uzemljenje, slikanje i povratak sopstvenoj energiji. Kada prihvatiš da nisi ti taj koji vodi tuđi život, već da svako nosi svoju odgovornost, lakše je i raditi i sačuvati sopstveni balans.

Kako gledaš na odnos bioenergetskog rada i konvencionalne medicine? Gde vidiš mogućnosti za dopunjavanje različitih pristupa, a gde su granice koje se moraju poštovati?

Savremena medicina je izuzetno razgranata i detaljna – podeljena je na uske specijalističke oblasti poput oftalmologije, gastroenterologije, urologije, radiologije, hirurgije i laboratorije. Iako je to dovelo do velikog napretka, u toj podeli često se gubi ono najvažnije: sveobuhvatno sagledavanje čoveka kao celine. Tu vidim najveću snagu bioenergetskog rada. Uvidom u energetsko polje i blokade možemo brzo dobiti signal i alarm u kom delu tela je poremećaj najveći i koji organ trpi, čak i pre nego što nastupi teže oštećenje. Zvanična medicina to zatim može precizno potvrditi kroz svoje aparate, snimke i laboratoriju. Energoterapija izuzetno pomaže i ubrzava oporavak i prirodno samoisceljenje organizma, ali su granice vrlo jasne: energoterapija ne leči u kliničkom smislu, ne prepisuje lekove, ne vodi kliničko lečenje niti menja hirurgiju. Kada se te granice poštuju, ova dva pristupa se predivno dopunjuju u korist zdravlja čoveka.

Koliko su intuicija i iskustvo važni u tvom radu? Kako razlikuješ ono što zaista osećaš od onoga što možda očekuješ ili pretpostavljaš?

Intuicija i iskustvo su u mom radu nerazdvojni – intuicija je kompas koji vodi, a iskustvo je struktura koja daje stabilnost i sigurnost. Tokom godina rada i prakse, čovek nauči da napravi jasnu razliku između uma koji analizira i čiste intuicije koja jednostavno zna. Pretpostavka i očekivanje dolaze iz glave, iz prethodnih obrazaca i mentalnih konstrukcija. Sa druge strane, autentični intuitivni osećaj dolazi u potpunoj tišini – to je jasna, trenutna senzacija u dlanovima i biću. Da bih bio siguran u ono što osećam, pred svaki tretman ulazim u stanje potpune neutralnosti i prisutnosti. Bez unapred stvorenih slika i očekivanja, dozvoljavam da mi energetsko polje klijenta samo ispriča svoju priču.

U oba svoja sveta susrećeš se sa različitim ljudskim pričama, emocijama i stanjima. Šta si kroz taj rad naučio o ljudskoj prirodi i o načinima na koje se čovek suočava sa sobom?

Dok smo mladi, nosi nas hitrina i veselost – mislimo da će život večno trajati i uopšte nemamo osećaj prolaznosti ni vremenskog ograničenja. Tek sa gubitkom tih mladalačkih mogućnosti i suočavanjem sa erozijom snage i duha, ili kada bolest pokuca na vrata, čovek zapravo shvati svu lepotu i dragocenost života. Kroz rad sa ljudima naučio sam da se svi suočavamo sa istim osnovnim potrebama i strahovima. Ljudska priroda često beži od neprijatnih istina sve dok ne bude pritisnuta u ćošak. Međutim, i kroz umetnost i kroz terapiju iznova svedočim najvećoj lepoti: onom trenutku kada čovek, suočen sa sopstvenom prolaznošću, skupi hrabrost da skine oklop, svesno pogleda u sebe i ponovo izabere život. Tu počinje prava transformacija i unutrašnji mir.

Tema novambarskog izdanja RYL magazina je „Molekul sreće“. Vladane, da li sreću doživljavaš kao unutrašnju energiju koju čovek može da neguje ili kao trenutak u kojem se ponovo poveže sa sobom, svojim stvaralaštvom i svetom oko sebe? Gde ti pronalaziš svoj molekul sreće?

Za mene je sreća sigurno sve to, ali iako je svi želimo, ona je najčešće onaj posebni trenutak kada posle stvaranja – u koje si uložio sve što si mogao – na trenutak vidiš kraj rada i osetiš trenutno zadovoljstvo koliko je to dobro ispalo. Naravno, iako za njom tragamo i ona se nalazi svuda oko nas, to se ne dešava svaki put, već po pravilu onda kada se najmanje nadamo. Svoj molekul sreće pronalazim upravo u toj neočekivanoj čistoti stvaranja i u trenucima kada kroz svoj rad uvidim da je energija koju sam uložio dodirnula i promenila nečiji život.

ŠTA MISLITE?

EVIA LIFE RESORT – KOSTARIKA