PIŠE/FOTOGRAFIJA: DRAGAN SJEKLOĆA
Kazala si mi da pišem o Životu po mjeri duše. Nekoliko kolosalnih riječi je u tom naslovu.
Život — najveći dar koji nijesmo zaslužili i koji najčešće uveliko trošimo ne znajući čemu služi. Mada, vjerovatno to niko i ne zna.
Mjera — naći je teško je, koliko i živjeti. Onaj ko joj se približi, približio se duši.
Duša — i život i mjera. Dakle, zajednički imenitelj za ljudskost.
Obećanje je velika obaveza, a ispunjenje obećanog pokazatelj. Dani su nabijeni obavezama i prepliću se kroz tri države u kojima se posljednjih godina konstantno krećem. Stoga, datu riječ održati nekome koga cijeniš, a ko ti nije pred zjenicom je izazov. Ne zato što ne želim, već zato što se životne slike smjenjuju brzinom koja nalikuje skrolovanju koje deaktivira svaki osjećaj prisutnosti u stvarnom životu. Ok, sad smo već posredno došli do temelja ove naše teme Život s dušom. Upravo u tim okolnostima kada nas svakodnevica odnosi kao rječna bujica, dušu imati je bit, ali i najveći blagoslov.
Živjeti s dušom, za mene, podrazumijeva da si prije svega zavirio u sebe. Da si spoznao smjernice sopstva i da ih se držiš. “Svijet se sostav paklene nesloge”, pisao je još onomad vladika Rade. Ipak, svijet danas nije ništa drugačiji nego što je bio, samo su moderni mediji učinili sve dostupnijim i bržim, pa se tako i užasi lakše i brže čuju i na njima ostaje fokus koji stvara eho. Da li smo u tom moru vidljive pohlepe kao kolektiv posrnuli i da li smo izgubili snagu da reagujemo, pitanje je koje direktno zadire u dušu na više nivoa. Društvo, pod tim mislim na cjeloplanetarni živalj, je pred civilizacijskim izazovima. Prekretnice zbog političkih egomanijaka nijesu novost, ali ako, uz sve dostupne alate, ne možemo na njih reagovati istom ili makar sličnom brzinom, kojom njihovo djelovanje utiče na promjene, duša će se ekvivalentno njihovoj bezočnosti pretvoriti u bezdušnost. Ono neminovno donosi stradanje.
Živjeti u vremenu genocida u Gazi, ruskog razaranja Ukrajine, Ormuskog moreuza, koji je, čini mi se, idealan pokazatelj sukoba civilizacija, teško je breme koje duši stvara nemir.
Naći sebe, dati se, a ne dozvoliti da te uzmu — čini mi se, recept je za život po mjeri duše.
