SVETLOST U SVIMA I SVEMU I SVUDA

PIŠE: GORJANA MALEŠEVIĆ

Kada li će doći Zlatno doba? Doći će kada čovje­čanstvo bude spremno za promjenu na svim ni­voima zemaljskog bivstvovanja i kada bude spre­mno za duboku ličnu transformaciju u duši. Mi se kao civilizacija u ovom trenutku ljudske istori­je nalazimo u dobu Kali juge, tzv. Mračnom dobu, gdje živimo dišući na škrge umjesto da koristimo puni kapacitet pluća. Svakodnevnim načinom življenja zarobili smo se u tamnicu koju smo sami sebi izgradili. Ta tamnica počiva na temelju zaborava svjetlosti i ljubavi, na temelju zaborava izvora iz kojeg smo se lagano, svojom voljom na Zemlju spustili da iskusimo život zemaljski.

Sva ljudska bića su svjedoci trenutnih dešavanja na globalnom nivou. Svako od nas osjeća brojne promjene u sebi. Neko je tih promjena svjestan više, a neko manje. Svako od nas tumači ono što se dešava na svoj način. Donosimo razne za­ključke na osnovu informacija iz različitih izvora, a ima ih mnoštvo. Ono što je zajedničko skoro svim tim informacijama, bez obzira jesu li istini­te ili nisu, jeste da su prožete strahom, najvećim neprijateljem čovjeka koji mu krade duševni mir.

Ko želi okrenuti leđa istini, tragaće u spoljnom svijetu za istinom. Ko želi sa istinom prijateljski da se pozdravi, okrenuće se sebi i uspostaviti od­nos sa svojom dušom koja će mu otkriti sve istine i dati sve odgovore. Mnoge teorije zavjere uopšte nisu teorije. Jasno je ko dan kakav je plan. Taj plan se razrađuje i u djelo sprovodi već odavno. Vjekovima, možda i hiljadama godina unazad. Prenosi se sa generacije na generaciju. I što više svijest ljudi ponire ka dnu davno isplanirano ima sve veće šanse da ugleda svjetlost dana.

Duboko vjerujem da svaki čovjek osjeća već odavno unutar sebe da nešto ozbiljno sa svije­tom ne štima i da ne hodimo najboljim i najljep­šim putem, a mogli bismo jer primili smo taj dar od Života. Čovjek bi vrlo rado nešto promijenio u sebi i oko sebe, međutim ne zna kako. Nema vjere, nema snage, nedostaje mu mudrosti. Toli­ko je već istrošen od raznih gluposti, površnosti, trošenja dragocjenog životnog vremena na stva­ri koje su nebitne za ljudsku sreću. Vezao se za materijalni svijet, dok ga ista ta vezanost sve više od Boga udaljava.

S obzirom na cjelokupnu situaciju šta onda mo­žemo učiniti da bismo doveli do promjene svima nama prijeko potrebne? Na koji način možemo djelovati da bismo se povezali sa najljepšim di­jelom svoga bića i omogućili procvat planeti ze­mlji? Prije svega, potrebno je da budemo svjesni gdje smo sada, kojim putem želimo ići i gdje u konačnici želimo biti. Od toga zavisi kojim ćemo mislima um njegovati i kojim osjećanjima dušu hraniti. Da li se opredjeljujemo da idemo putem mira, ljubavi i radosti? Ili ćemo slijediti put straha, mržnje i boli? Potrebno je da budemo svjesni u kakvom svijetu želimo živjeti i kakav svijet želimo svojoj djeci, unucima i praunucima ostaviti? Želi­mo li sarađivati, međusobno se pomagati ili se konstantno boriti za vlast, za komad hljeba i ze­mlje, čineći štetu ne samo sebi nego svima oko sebe? Kada iskreno damo sami sebi odgovore, u toplim odajama naše duše znaćemo šta nam je činiti.

Vjerujem, znam i osjećam da u svakom čovjeku, pa i najvećem zločincu, u najskrivenijem kutku duše postoji ljubav. Ljubav koja je okićena rado­šću, vitalnošću, svjetlošću, mudrošću, mirom, snagom, srećom i strpljenjem. Usljed raznih ži­votnih tuga i razočarenja najljepši kvaliteti duše bivaju zaboravljeni i zanemareni. Vrijeme je da se oslobodimo starih, teških i predugo nošenih slojeva boli koji su ugušili našu sposobnost da volimo. Prvo same sebe, pa onda i sve oko sebe.

Vratimo se sebi i izvoru života koji nas sve za­jedno kao jednu veliku porodicu na okupu drži. Budimo svjetlost svijetu. Budimo Sunce po danu i Zvijezda u noći, osvjetljavajući životni put sve­mu što postoji. Pogledajmo u životinje sa istom onom ljubavlju kojom i one nas vide. Izrazimo za­hvalnost za njihovo postojanje i duboko žaljenje za svu patnju koju smo im svojim postupcima na­nijeli. Kada prepoznaju iskrenost tihog pokajanja i duboke zahvalnosti, oni će nam oprostiti i svoj blagoslov za bolji i ljepši život dati. Takvo nešto nam je od neizmjerne važnosti. Postanimo svje­sni prirode oko sebe i neprestanog toka moćne energije ljubavi koja odatle dolazi. Isto kao što ćemo postupiti sa životinjama, tako postupimo i prema prirodi, kroz duboki naklon i osjećaj za­hvalnosti za sve što smo ikada od nje dobili.

Budimo svjesni da imamo pravo na lijep, srećan i uspješan život, ali isto tako budimo svjesni da smo dužni biti pažljivi i darežljivi prema svim bići­ma, biljkama, životinjama i prema svemu onome sa čim dolazimo u dodir. Poštujmo život da bi ži­vot poštovao nas. Uvažavajmo jedni druge da bi drugi jednako tako uvažavali nas. Otkopajmo sve talente i sposobnosti koje smo zakopali, a kojima smo bogato obdareni i ponudimo ih svijetu, cije­loj Božijoj kreaciji. Oživimo snagu života u svome tijelu, umu i duši. Koristimo svu svoju snagu i sve svoje sposobnosti da bi život na planeti zemlji bio podjednako lijep i lak za sve nas.

Kao civilizacija nalazimo se na prekretnici. Šta će tačno sa nama i planetom zemljom biti to niko od nas ne može sa sigurnošću reći. Možemo samo nesigurno ploviti po moru različitih mogućnosti koje su proizvod sadašnjosti. Budućnost nije za­pečaćena. Postoje brojni scenariji, a koji će tač­no pobijediti isključivo od nas zavisi. U svakom trenutku života na raspolaganju nam je slobodna volja i različiti izbori da možemo svjesno ili ne­svjesno živjeti. Mi nismo žrtve ni robovi ni jednog društva ili sistema ukoliko sami ne dozvolimo da budemo dio toga. Određeni ljudi i tajna društva imaju svoj cilj koji jasno znaju i ka kojem snažno streme. Njihov cilj je mračan i prljav. A koji je naš cilj? Svakoga od nas posebno i nas zajedno? Ka kojem cilju mi idemo? Očito je da besciljno luta­mo kao društvo u cjelini i baš zato cilj onih koji jasno znaju šta žele ima toliku moć nad nama. Sa jasnoćom našeg cilja njihovi mali i veliki pla­novi popadali bi ko kule od karata. Ne zaboravi­mo da se sve dešava u skladu sa Božijom voljom, pa tako i ovo naše stanje sa izolacijom. Uvijek, ali baš uvijek sve se dešava za naše najviše i naj­bolje dobro koliko god teško bilo. Svako od nas pojedinačno, a onda svi zajedno stvaramo kolek­tivnu svijest i energiju koju odašiljemo u SveMir i to nam se vraća. Vrlo jasan i precizan zakon uzroka i posljedice. Što sijemo, to ćemo i žnje­ti. Sva moć je u našim rukama, samo spremno odajmo priznanje toj moći i djelujmo u skladu sa njom. Ne postoji jača sila od ljubavi. Ne postoji jača energija od svjetlosti. Ne postoji ništa ljep­še od duše. Imamo sve – dušu, svjetlost, ljubav. Najmoćnije i najljepše instrumente za novu pje­smu, igru i ples. Krenimo svi zajedno u novi život, u stvaranje novog svijeta ispunjenog milošću i samilošću. Složna braća kuću grade. Bilo uvijek i tako će i ostati. Sa punim povjerenjem u sebe i sve nas zajedno, počnimo djelovati iz centra lič­ne moći sa sviješću anđela svjetlosti.

Svjetlost u svima, u svemu, svugdje, sve vrijeme, kroz cijelu vječnost! Svjetlost u vječnosti! Vječ­nost u svjetlosti! Dobrota će spasiti svijet. Vjeru­jem u sve nas.