SVE JE KAKO TREBA

PIŠE: MIHAILO VUKSANOVIĆ IZ PODGORICE

Pamtiću 2020. kao po mnogo čemu jed­intstvenu, drugačiju, neponovljivu. Meni je donijela puno radosti i sreće. Sneža i ja smo našu višegodišnju ljubav kruni­sali brakom, a nijesmo dozvolili da nam korona pokvari planove i zamisli. Proveli smo prelijep medeni mjesec (i bukvalno mjesec – avgust) krstareći Crnogorskim primorjem od Ulcinja do Herceg-Novog, najviše volimo Perast, romantični dragulj Bokokotorskog zaliva, koristeći nikad povoljnije cijene u hotelima i privatnom smještaju. Uživali smo i u Kolašinu, mom rodnom gradu, i njegovoj prelijepoj oko­lini!

Ove godine dobio sam rješenje o stal­nom poslu, mada još nijesam na rad­nom mjestu sa fakultetom, ali biće, biće uskoro! Kupio sam nova kola! Neću vam govoriti da sam cijelo vrijeme pod mas­kom, na distanci, opranih ruku!

“Liberty” ideju i pokret obožavam od kad sam za nju saznao! Upoznao sam Aldi­na Čenana u Sarajevu kada sam sa KIC pop horom bio u tom gradu prošle go­dine. Potom smo se družili u Podgorici, gdje ga je ugostio KIC “Budo Tomović”. Reći ću vam da ništa časnije, poštenije, iskrenije nijesam čuo duži niz godina, a i šta je nama Balkancima ili eks-Jugoslo­venima potrebnije od kafe sa prijateljem. Bogami smo svi mi isti ili skoro isti. Po malo smo se pogubili u ovo doba teh­noloških čuda, društvenih mreža, inter­neta, korone. Izgubili smo ljudskost! Zato vjerujem u Liberty ideju, a siguran sam da ćemo se na proljeće okupiti u Sara­jevu, a da će se na akademiji ljubavi čuti glas i nas iz Podgorice i Nikšića, Čačka, Trebinja, Ljubljane, Ohrida, Splita, Krušev­ca, Prištine…

Vjerujem u dobro! Dobro činim i dobru se nadam! Vjerujem u dobre ljude, a takvih je prepuna eks-Jugoslavija. Vjerujem u ljubav! Živjeli!