OTKUCAJ PLANETE

PIŠE: JELENA PERIĆ

Čujem otkucaje sata rerne, dok časovnika nigdje nema…

Da li je vrijeme stalo? I ko ga sada mjeri?

Kako je ovakva tišina umirujuća, čujem, čini mi se, čak i ot­kucaje srca.

Nema nikog drugog u prostoriji.

Mnogo se puta ovo desilo u mom životu, jer volim samoću. Ona me kasnije jos više približi društvu.

Najmilija mi je ta samoća u prirodi. Jer priroda mi je Najmi­lija. Ali ne bunim se na bilo kakve uslove samoće.

Znam da je uvijek taj trenutak namijenjen nekom novom zbližavanju s mojim srcem. Ta povezanost se osjeti opet u milini koja te preplavljuje, a potom se širi u vazduhu i pravi neki balon sreće… koji postepeno stiže do dragih ljudi, živo­tinja, rijeka, planina, gradova, zemalja, dok na kraju ne stane i cijela planeta u taj balon.

Tako se srce poveže sa srcima.

Tako otkucaji postaju vrijeme i tako je vrijeme sadašnji tre­nutak koji ne iščezava. Jer milina je i dalje tu…

I tako ovi karantini ne moraju biti toliko tjeskobni, vrijeme u njima može kucati u ritmu srca, čak iako ti se čini da si sam.

Jer planeta je sva u tvom srcu, kao i tu u njenom. Treba se utišati dovoljno da se čuje njen Otkucaj.

Možda je zato sve ovo ?

I kako je moguće voljeti još više ?

* * *

Feniks

Ogolimo sve. Pustimo Duše na Svjetlost. Duga se već odav­no pojavila, a mi je ne vidimo. I cvijeće je rosno i osvježeno, a mi ga gazimo… Jer gledamo samo u naše utrobe i njihove rane. A šta je sa Svjetlošću koja sija svuda oko njih, i iznu­tra i spolja. Pa zar samo one postoje? Pa zar ne možemo ih kremiramo? I posijemo njihov prah po mori­ma i okeanima duše. Onda više neće postojati, vidjećemo samo te čestice praha u vjetru koji ih nanese kao sjećanje da su nekad bile tu… Sunce ih jednako kao i Radosti obasjava, a kiša natopi… Sve im je to potrebno, sve je to nama potrebno. Zahvalniji smo. Svjesniji smo.

Vrijedi. Ljubav Vrijedi.

Ljubav te i ne pita.

Samo jednom – da – Gore, dok si još Svjetlost. Tada te samo pita za odobrenje, jer zna da ćeš pristati. Zna da si tada Svijest, i da ćeš Biti jed­nog dana, poslije svega toga kad te sagori njen Plamen.

Kad postaneš Feniks Ljubavi.

Tražila si ovu Životnu Bajku,

Ptico raširenih krila.