BUDI JEDNOSTAVAN

PIŠE: NIKOLINA SAVIĆ, NLP ENERGOTERAPEUT, COACH

Dragi čitatelju ovog magazina istančanog stila, želim divan dan!

Iza nas je ostalo nekoliko mjeseci izolacije tije­kom aktualne Corona situacije, kada smo živ­jeli život na koji baš i nismo navikli, a svakako ovdje bih i pisala baš o magičnim promjenama koje je cijela situacija i donijela. Usklađena u balansu, duhovno i mentalno, prihvatila sam aktualnu situaciju bivanja određeno vrijeme u kući, a sve to uz jedino pitanje: “Kako iskoristiti ovu situaciju za moje najveće dobro i dobrobit svih ostalih?” Ovo pitanje donijelo mi je pregršt ideja, unoseći radost u osmišljavanju i kreiranju dana zajedno sa ukućanima. Tako su naši dani bili obojeni veselim bojama života. Naime, poče­tak vanrednog stanja za mog supruga koga od milja zovem Mr. Savić se oglasio određenom vrste panike kroz strah i neizvjesnost budućeg života. Svakodnevno gledanje televizijskog programa i izvješća o Corona situaciji dono­sio je dodatni nemir u smislu preživljavanja i ne radeći skoro ništa. Spontano osjećajući da mu mogu pomoći kroz višegodišnje iskustvo u radu sa ljudima postavila sam pitanje: “Zar si zaista mišljenja da ti ovo svakodnevno slušan­je i gledanje o aktualnoj situaciji može pomoći i donijeti sigurnost budućeg života? Koje su tvo­je mogućnosti sada da se osjetiš dobro?” Nas­tupila je tišina, a odgovor je stigao nakon ne­koliko dana u vidu promjene i vidnog preokreta u samom izražavanju. Naime, moj Mr Savić se poslije trideset godina bračnog života upustio u avanturu pripremanje deserta koje ni ja nis­am pripremala. Naravno, nisu izostale pohvale i naše iskreno učestvovanje u toj radosti. Svaki dan smo slušali “kakav sam ja majstor!!”, sam sebi ne vjerujući da je to uopće moguće. A za­tim su uslijedile zaboravljene ljudske vještine, nježne riječi ljubavi koje su u kući u koju sam došla prije trideset godina bile potpuno neizre­cive. Sve se to kosilo sa sredinom iz koje dolaz­im.

Što je to što čovjeka sprečava da se izrazi u svojoj istinskoj prirodi ljubavi? Da li su to životne okolnosti društva u kojem se nalazi, a koji su uvijek u prednosti od nas samih, ili du­boko usidrena dešavanja prošlosti koja su tu iz bojazni da se ne ponove u budućnosti?

Kada na seansama tražim da se nabroje osjeća­ji koji potiču iz ljubavi nakon dugog promišljan­ja kao odgovor dobijem “BITI SRETAN”. Dakle, čulna zatvorenost jednostavno ne dopušta da se osjeti stanje sreće. Potpuno sam razumjela supruga, a istovremeno i radovala se njegovoj promjeni, odnosno otvaranju ka nečemu čega još uvijek nije bio svjestan odakle dolazi.

Lako je biti sretan, teško je biti jednostavan. Lako je, jer ti za to tako malo treba i čak je dovol­jno da ti netko pokloni iskren zagrljaj nježnosti i vine te u visine tako da se osjetite odvažnim i uradite određene stvari koje možda prije niste. Ovo zovemo primanjem, a da bismo primili pri­je toga potrebno je to isto dati kako bi se stvo­rio balans ili ravnoteža u davanju i primanju.

No u sadašnjem vremenu postoji disbalans u smislu da više težimo ka primanju nego ka da­vanju. Da se osjetiti da sve više nastupa novo doba, doba nježnosti u kojem se ljudi sve bolje snalaze i prihvaćaju jedni druge pomažući izaći iz okvira duboko usidrenih dešavanja iz prošlo­sti. Moj istraživački duh pokrenuo je viziju da je promjena ljudskih života moguća u smislu pos­tizanja životne ravnoteže. I vraćam se na gore napisanu činjenicu da je teško biti jednostavan, jer što smo ljubazniji i nježniji prema sebi, još bolje možemo razumjeti druge i to je tako bez ikakve sumnje u suprotno. A teško je samo do onog momenta kada postajemo svjesni svoje unutarnje moći, ljubavi, kada prihvatimo sva­ki osjećaj bilo da je to bijes, ljutnja, tjeskoba… jer prihvaćanjem takvih osjećaja dobivate mo­gućnost da se oni otpuste, a kako nešto odlazi tako istovremeno nešto i ulazi, a to su osjećaji mirnoće, razumijevanja i radosti. Energija koja zrači iz mene propustljiva je i dopuštam da kroz mene proteče kao instrument cijelog pro­cesa promjene.

Ako posmatramo globalno, većina još uvijek živi u borbi između dva svijeta, duhovnog i real­nog, i u toj borbi se mnoge duše izgube tražeći put koji je suprotno od onoga što osjećamo sada, a naći ćemo ga kada dopustimo ljubavi da kroz nas proteče.

Zato, dragi čitatelju, sada i ovdje šaljem veliki virtuelni zagrljaj i dopustite da ga i osjetite.