PIŠE: SANITA LISICA
“Lijepa riječ je kao lijepo drvo. Korijen joj je čvrsto u zemlji a grane (se uzdižu) prema nebu.“ (Qur’an, sura 14/ajet 24)
Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. (Biblija, Mt 7,15-20)
Lijepa metafora za čovjeka. I čovjek je kao drvo. Ako mu je duša čista i smirena, onda će biti plodonosan, njegova dobra djela će se uzdizati prema nebu, širiće pozitivnu energiju i vibracije, odisaće mirom. Na njegovom licu se ne vidi ništa drugo osim svjestlosti i blistavosti, njegov osmijeh će odisati iskrenošću i ljepotom. A oči? Oči će pokazati dubinu ljepote njegove duše. Smirenost duše je vrhunac njenog savršenstva i čistoće. Smirenu dušu uvijek prati melek/anđeo koji je upravlja, nadahnjuje istinom, ulijeva joj sklonost prema istini i u lijepoj je slici prikazuje. To ne možete sakriti. Kao ni zlu i prljavu dušu, koja navodi na zlo, koja lebdi unutar čovjeka kao crni oblak. Sve se to vidi, osjeća, prepoznaje.
Ali duša ima svoj kod. I dok je prije našeg rođenja stvorena, bila je genetski kodirana i protkana kodovima duša naših predaka. Postoji osnovni kod sa kojim se čovjek rađa. Čovjek se onda prepušta životu na ovom svijetu, njegovim ljepotama, izazovima, bitkama, iskušenjima. Kroz život se ti kodovi duše nadograđuju, nadopunjuju, programiraju. Dubinskom analizom duše, metodom zahvatanja vode kofom iz bunara, skidamo naslage nadograđenih kodova i otkrivamo niti koje su uzrok čovjekovog ponašanja i njegovih vibracija, koje se jasno vide na licu, u ponašanju i govoru. U BiH često imamo običaj reći “pogledaj mu čehru, sve će ti biti jasno”.
Čehra je izraz za lice, ali ne samo lice nego i dušu, i sve čovjekove bitke i borbe, čak i fizičke bolesti, bolesti duše, ali i smirenost duše. Kada je duša smirena, čovjekova čehra blista, odiše. Miriše. Ukrašena najljepšim i najiskrenijim osmjehom. Pogled je topao, direktan, smiren.
Duša voli samoću. U samoći kreira, stvara. Ono što duša stvara ne oslikava samo dobro i lijepo. Postoje duše sa kodom zla, bijesa, ljutnje, tuge, žalosti. Takve duše putem čovjeka stvaraju djela koja ju oslikavaju. Kod umjetnika, na primjer, lako je prepoznati stanje njegove duše na njegovim djelima. Od poteza četkice, boja, tematike, tehnike, veličine djela, načina prezentiranja.
Jer, djela umjetnika su njegove riječi. Njegov govor.
Kao umjetniku, važno mi je koju emociju izazivaju moja djela pred posmatračem. Jer je ona odraz moje duše. Najljepši mi je osjećaj kada mi na izložbama posjetioci kažu da osjećaju mir i smiraj dok posmatraju moje radove. Čak su se znali vraćati nekoliko puta na izložbu kako bi se nadahnuli mirom. Mnogi su znali i zaplakati. Od osjećaja ljepote smiraja.
Nije nužno da umjetnici, stvaraoci, pisci, pjesnici imaju dobru dušu. Mnogo je pisaca koji su ostavili brojna velika djela, ali su činili zlo drugima. I nisu samo umjetnička djela odraz naše duše. Mi sami odražavamo našu dušu u svakodnevnom životu. Govorom, riječima, djelima, postupcima, reakcijama, osmjehom. Nekada ste primorani biti u društvu sa osobama čija duša poziva na zlo. I oni takvi koliko god pokušavali kroz prividnu ljubaznost sakriti svoje zle namjere, ne mogu to sakriti. To aposlutno isijava iz njihove čehre. Čehra ne vara. Njihova duša emitira negativne vibracije i to se osjeti u njihovom prisustvu, bez obzira na široki “lažni” osmjeh. Nekada se pitam zašto takvi ljudi pate svoju dušu negativnim nabojima zbog sopstvenog ega, zbog ljubomore, zavisti, osjećaja kompleksa niže vrijednosti, previsokog mišljenja o sebi. Duša se da umiriti ako joj pomognemo. Umirićemo je apsolutnim zadovoljstvom sa svim što nam je Stvoritelj podario na ovom svijetu. Prestankom poređenja sa drugim osobama, prestankom nadmetanja u materijalnom smislu, prestankom isticanja nedostataka i grešaka drugih osoba, prestankom želje za osvetom, prestankom želje da se vašem neprijatelju dogodi nešto loše. Jer, sve vaše loše želje i misli se odbijaju od zid i vraćaju vama, a zadovoljstvo i mir nikada postići nećete. Kada nosite zadovoljstvo u sebi, to je kao da imate anđela sa sobom. Svako treba da preispita stanje svoje duše. Treba se preispitati analizirajući svoje postupke. Pitam se da li se osobe čije duše pozivaju na zlo ikada preispitaju? Da li požele da pročiste dušu? Da li znaju da bi bili mnogo sretniji ako bi oslobodili dušu okova zbog svojih potisnutih ega, ljutnje i bijesa, ljubomore. Svi treba da radimo na korekciji kodova duše koji su se vremenom taložili na naš osnovni kod.
Samo kod osoba zadovoljnih i zahvalnih Gospodaru, duša isijava ljepotom. Lijepom riječju, lijepim djelom, humanim radom. Iskrenim osmjehom. Jer, čovjek je kao drvo. Naša duša pušta korijenje duboko i sa granama vinutim visoko i tako ostavlja kodove na dušama budućih potomaka. Široka krošnja lijepe duše mnogima će biti dobar hlad, odmor, kiseonik, a i mirniji san. Dok truhla stabla ostanu samo crvima da ih izjedaju iznutra do raspadanja ili izgore u vatri.
Duši je potrebno čišćenje, buđenje, obnova. Probudite svoje uspavane pozitivne vibracije, oslobodite ih neka se vinu visoko u nebo. Uzvratiće vam Univerzum najljepšim poklonom.
