PIŠE: TOMISLAV MAĐAR
Drvo prepuno zeleno-žutih limuna, masline u svojim suptilnim nijansama zelene, plavo nebo, šum valova koji tiho zapljuskuju stijene, more… tirkizno plave nijanse pričaju priče.
Na kontinentu je još neki dan atmosfera doživjela svoju transformaciju u energiju koju je najbliže opisati kao spokoj. Popodnevni mir se svakoga dana sve više rastezao kroz vrijeme, ljeno i lagano, noseći u večernjem zraku oštre tonove jeseni koja tek predstoji. Kasno ljeto je zaista posebno doba godine. Osjeća se tišina, a čuje ugodna toplina dana koji sve ranije nestaje u sumraku večeri i noći. Mjesto centra, točke u središtu stvari. Događaja, situacija kojima je ljeto toliko obilovalo. Oči koje su gledale vatru, sada vide zemlju.
Nježnost svježeg pepela hrani dušu.
“Da, idemo na onu pješčanu plažu od prošle godine!” – uzbuđeno predlažu cure, moje kćeri uz koje je svijet uvijek potpuno nov, svjež, magičan. Ponovno sam sa Arjom i Jekom na Visu, mjestu koje zanosi duh na bezbroj načina, uz miris avanture i prekrasnih iskustava koja traže one koji su spremni, željni i voljni.
Stigli smo u paralelni svijet ispunjen autentičnom ljepotom i iskrenim trenucima. Hrana za dušu i tijelo. Uz more i oceane naš duh slobodno leti kroz esenciju, osjećajući svaki njen dio. Prajuha sjećanja stvara ljudske forme koje oblikuju svijet na sliku i priliku inspiracije same.
Ovdje na otoku toplina je zbog morskih i zračnih struja ravnomjerno raspodijeljena, a večeri su još uvijek ugodno raspoložene do kasnih noćnih sati. Sunce je niže nad horizontom, pod kutem koji prija i u očima stvara šarmantan sjaj, odbljesak smirujućeg entuzijazma.
Sve zajedno pleše već neko vrijeme u mome umu dok se sa plaže vraćamo kući skuhati ručak. Pod impresijom tišine i uz mekani osmijeh – poput onog nečujnog osmijeha koji nastaje u trenutku pogleda dragosti između dvoje bliskih ljudi – kreiram kombinaciju boja, okusa i funkcija današnjeg obroka, gozbe senzacija. Sve se samo događa, promatram svoje ruke, namirnice rasprostrte drvenim stolom obasjanim zrakama sunca koje ulaze u kuću okruženu poljem lavande, vidim prisutnost sebe, djece, prijatelja.. nastanak i postanak trenutka. Razumijem da samo tišina tako jasno govori. A često i pjeva. Milozvučno ulazi u naše polje, sustav koji se svakim danom provedenim u unutarnjoj tišini sve više i dublje otvara. Slojevi, poput glavice luka, spajaju se upravo razdvajanjem u razumijevanju. Poetski opisan trenutak pirjanja luka i korjenastog povća – upravo razdvojeni, ponovno spojeni u novi način, komadi povrća nose u sebi potencijal mogućnosti koji mi sami procesom kuhanja otvaramo. Poput vrata koja vode u nepoznato i željeno istovremeno.
Kao sunce žuta palenta nešto šapuće, o vodi i vatri kojoj svjedoči, o sebi samoj kao doživljenoj. Bundeva ispod kuhače lijeno rastače svoje meso, grli svojom narančastom bojom, gubi se u svojoj potpunoj predaji. Intimno iskustvo života, ovdje i sada.
Oni koji jedu i slave ovako pripremljenu hranu, sami uživaju plodove božanske komunikacije. Praizvorno, suptilno. Očigledno.
Spajamo moguće u izvrsnost sebe, hraneći vlastitu manifestaciju ljubavi.
Proso je senzualno, ono je uvijek takvo kakvi smo i mi sami. Isto je sa ostalim elementima obroka u pripremi. Produžetak je nas samih i istovremeno neovisno. Ljepota u spoju različitosti, razumijevanju mjena.
Gledamo puni mjesec ponad otoka na pučini, u tihoj uvali ispunjenoj usnulim barkama. Mrak je ljubičaste boje. Možda zbog crvenkastog mjeseca. Opojna slika u slici. U dječjim očima čistoća, uzbudljivost fenomenalnog! To su naše oči, sve naše oči.
Poput perli, niže se vječnost i mi joj ne znamo reći trajanje. Trenuci kada je takva spoznaja umirujuća, sigurna. Upravo sretna i radosno umorna na kraju ljeta. Kuhamo polakše, odmjerenije, prepuštenije, u ritmu vlastitog daha opuštenosti. Spajamo ono što je bilo sa onime što će biti. Priča planetarnih razmjera, ona koja teži idućem spinu, novoj intrigi duha. Takvi jesmo, takvi stvaramo svijet u nastajanju. Zajedno u Jednome.
Uputa za čitanje između redova: Ključne riječi kreacije u ovom periodu su kuhanje, spokoj, mir, dugo, sporije, tiše, jednostavnije, mekano, senzualno, prisutno, žuto, narančasto, krug, centar, središte, baza, temelj, zemlja, Ja. Slatko postignuto posvećenjem, a ne brzinom umjetnog. Toplina razumijevanja Sebe u svim svojim vanjskim oblicima, igra Bekraja. Točno i po pravilima Duha. 🙂
