PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: MILUTIN OBRADOVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
MILUTIN OBRADOVIĆ, AKADEMSKI SLIKAR, ROĐEN U BIJELOM POLJU. ZAVRŠIO STUDIJE SLIKARSTVA NA CETINJU. AMBIJENT NJEGOVOG ODRASTANJA I STASANJA, ZELENILO NJEGOVOG ŽIVOTNOG KRAJOLIKA, IZRODILO JE PLODOVE SAVREMENOSTI KOJE MILUTIN I ŽIVI I STVARA. MOTIVI NA NJEGOVIM SLIKAMA SU KONJI KOJI PREDSTAVLJAJU IGRU EMOCIJA I ŠARENOLIKOSTI LIČNOSTI IZ NJEGOVOG OKRUŽENJA.
U JUNU JE IMAO IZLOŽBU SLIKA „OBIČAN MALECKI SAN“ U DOMU VOJSKE SRBIJE U BEOGRADU. IZLOŽBU JE OTVORIO GLUMAC ALEKSANDAR SREĆKOVIĆ KUBURA. IZLOŽBU JE ČINILO 21 SLIKA U TEHNICI ULJANIH BOJA NA PLATNU I 26 CRTEŽA RAĐENIH KOMBINOVANOM TEHNIKOM. IZLOŽBA JE BILA OTVORENA DO 30. JUNA, A NAKON TOGA U DECEMBRU 2022. MILUTIN ĆE SE PREDSTAVITI SVOJIM RADOVIMA U SOMBORU U KULTURNOM CENTRU „LAZA KOSTIĆ“.
AKO SVE OVE GODINE SLIKAŠ „OBIČAN MALECKI SAN“, KAKAV BI TO BIO VELIKI SAN?
Svi snovi, bilo da su veliki ili malecki, vrlo su značajna smjernica, naravno ako se tumače na pravi način. Moj malecki san bio je da postanem umjetnik, odnosno da moje slikarstvo ima publiku koja će takvo slikarstvo željno dočekivati i istom silinom uživati u njemu. Postoje i one stvarnosti koje nikada ili vrlo rijetko ni snove ne posjećuju.
Jedna od takvih stvarnosti jeste da je moja velika želja da svojim djelima doprinesem i dokažem da će umjetnost ipak spasiti čovječanstvo iako je u istorijskom sagledavanju umjetnost prva ginula, ali i tako mrtva spasila je život ovom svijetu.
POSLEDNJI INTERVJU KOJI SMO URADILI ZA RYL MAGAZINE BIO JE 2018. GODINE KADA SI IMAO VELIKU IZLOŽBU U LJUBLJANI I BEOGRADU. KAKAV JE BIO UMETNIČKI PUT OD 2018. DO 2022. GODINE?
U pomenuto vrijeme, motiv koji se zove život bio je vrijedniji od predrasuda koje su ga konstantno plašile i napadale. Tako sam i ja misleći da nešto znam o životu po stoti put pao na koljena shvativši da je on beskrajan i da se uopšte nisam upoznao sa njim. Upravo je to bila osnova na kojoj sam trasirao svoja shvatanja i svoj život pretvorio u konstantan umjetnički rad. Pandemija korona virusa je došla i prošla, ali umjetnički put mog slikarstva je nalazio adrese i što je najznačajnije preživjeli smo i ja i ona.
U JUNU SI IMAO IZLOŽBU „OBIČAN MALECKI SAN“ U GALERIJI DOMA VOJSKE SRBIJE „BEOGRAD“. KOJI SU TO KONJI GALOPIRALI DO OVE NOVE POSTAVKE?
Jun je u kalendarskoj godini u sredini i za njega važi ona floskula „da je to mjesec u kome su čuda na izvol’te“. Tako je izložba u galeriji Doma vojske Srbije u Beogradu „najkaloričniji obrok“ koji se mogao poslužiti mom slikarstvu. A onda kada moji konji protutnje kroz prave – posjećene galerijske prostore, ta prašina koja se podigne za njima upravo je čarolija koja će nanovo privlačiti istim ukusom značajne galerijske trpeze.
TVOJ TALENAT U SLIKARSTVU JE OTKRIO OTAC KOJI TI JE BIO VETAR U LEĐA.
Moj otac je znao reći da slika treba toliko da bude živa u svojoj kompoziciji i koloritu da posmatrača mora natjerati da razgovara sa njom, u protivnom to nije uspjelo djelo. Znao je reći i to da je umjetnost za hrabre ljude, ali da se njihova hrabrost neprestano hrani dva ili tri puta jačim strahovima. Želim vam reći da je moj otac jedna od najznačajnijih figura u mom životu i svakako da bih bez njega bio beskućnik u svojoj sopstvenoj duši.
VOLIM DA KAŽEM DA JE UMETNOST IZNAD SVEGA. DA LI SE SLAŽEŠ?
Umjetnost je temelj i krov svake dobro zbrinute duše. Zahvljajući njoj, čovjek je uspio objasniti Boga i da li nakon ove opaske vrijedi postavljati pitanje – DA LI POSTOJI MATERIJA KOJA MOŽE BITI ZNAČAJNIJA I VEĆA OD UMJETNOSTI?
TI SI KOMPLETAN UMETNIK, UNIVERZALNI, KOJEM NISU STRANE REČI, BOJA, MUZIKA. SVE SI TO PODVUKAO KROZ SVOJ SENZIBILITET I NAUK.
Ja se svakodnevno kupam i bojom i riječima, jer rijeka u kojoj sam ja njena dubina zapravo jeste svjetlost svih mojih osunčanih plovidbi.
DA LI PRATIŠ SVOJU ENERGIJU KOJU IZRAŽAVAŠ I NA PLATNU? FIGURACIJA KONJA KAO VEČITA INSPIRACIJA. TVOJI KONJI SU ŠARENI SA SVIM SVOJIM EMOCIJAMA.
Moja opsjednutost tim motivom ne jenjava. Slikarstvo je vjerno ogledalo i ono će ogoliti istinu tek onda ako iz jednog motiva razvijete mnoštvo različitih svjetova. Zato vrijedi istrajavati .Ovo mogu objasniti sentencom suvog zrna bilo koje biljke koju zasadimo u zemlji. To zrno iz sebe izrodi mnogo više plodova, tj. njeno plodonosno rađanje je njeno stradanje. Želim reći da moram dati sebe kao žrtvu da bi jedna ideja ili motiv imala više različitih života.
ŠTA TI SLIKARSTVO PRUŽA?
Slikarstvo je ozbiljan posao svakog djeteta I pruža nesagledivu mogućnost da nikada ne odrastete, a to nije malo priznaćete.
JUNACI NA TVOM PLATNU SU PRAVI, NEIZMIŠLJENI, POSTOJANI, U BORBI SA SAMIMA SOBOM.
Junaci na mojim platnima, tačnije likovni simboli pomoću kojih su predstavljeni, zapravo su stvarni heroji života koji me okružuju. To su moje komšije, prijatelji, pa čak i oni slučajni prolaznici koji se herojski rvaju sa svojim nostalgijama, svojim oboljenjima, kreditnim ratama, različitim emotivnim stanjima. To su pravi istinski životi i ona prava genetska herojstva koja jesu smisao moje likovnosti i mojeg poštovanja.
KOJIM PUTEM IDE UMETNIK, SLIKAR, KOJIM PUTEM PROFESOR U TEBI, KOJIM PUTEM PESNIK? A KOJIM PUTEM ONAJ SVOJ MILUTIN OBRADOVIĆ?
Umjetniku je dozvoljeno da „gaji “ i nekoliko profesija u sebi ili više talenata. Tako je i kod mene neraskidiva kopča između svih naklonosti koje jesu moja suštinska stvarnost. Što bi rekao narod: „Da je moglo bolje, sigurno mene ne bi zapalo.“
OSNOVAO SI FONDACIJU MILUTIN OBRADOVIĆ. ČOJSTVO I JUNAŠTVO U TEBI.
Umjetnici jesu veliki humanisti i ja tu ništa novo nisam učinio u istoriji postojanja. Osnovao sam svoju fondaciju, javno priznao da se ljepše osjećam kada nečije oči mutne od života isperem suzama radosnicama.
TEMA JULSKO-AVGUSTOVSKOG DVOBROJA JE „SVE BOJE LETA I SVETA“. KAKVIM ĆEŠ BOJAMA OBOJITI OVO LETO?
Osjećam da će biti dosta žute, zelene, narandžaste i plave.
