in

Play (s)mart!

PIŠE: SOFIJA BOROJEVIĆ

Mindfulnes vodi poreklo iz budističke religije, a doži­veo je skorašnju popularizaciju i adaptaciju u skla­du sa modernim načinom života. Propagira mudriji pristup sadašnjem trenutku. Kao terapija ima za cilj da pospeši veštinu fokusiranog uma. Ova tehnika pomaže klijentima da nađu pravac u kom hoće da se kreću i da naprave stabilne promene u svom životu. Takođe, doprinosi smanjenju briga i kajanja, tako da se lakše fokusiramo na ono što imamo sad i na šta možemo da izvršimo uticaj.

Glavni postulati mindfulnesa su:

  • Posmatranje svim čulima
  • Fokusiranost pažnje na sve oko sebe bez uplitanja u situaciju
  • Raditi stvari jednu po jednu
  • Prihvatati realnost bez osuđivanja i upravo onakvu kakva jeste

 

Držite vaš um otvorenim.

Često koristimo dobro poznate mehanizme kate­gorizacije da grupišemo svoja iskustva. To je nešto što smo naučili kroz odrastanje. A sve što je nauče­no može da se promeni!

Da li u svakom momentu vidimo sve što je zapra­vo ispred nas? Dakle, treba da počnemo od toga kako vidimo u poređenju sa onim šta vidimo. Ono što obično podrazumevamo kada kažemo da vidi­mo nešto na ovaj ili onaj način predstavlja grupaciju svih naših čula – vida, sluha, ukusa, emocija, men­talne percepcije… Mindfulnes nas uči da sve te kanale treba da koristimo, ali bez uplitanja pređašn­jih iskustava. Tako je jedna od glavnih karakteristika ove tehnike početnički um. To je način percepcije pomoću kog vidimo svet iz ugla deteta, kao da je sve ispred nas po prvi put. Radom na sebi i svom napretku, kroz mindfulnes terapiju i meditaciju, možemo da očistimo mentalni prozor kroz koji vidi­mo svet i da sve ispred nas bude bistro.

Kada smo ubeđeni da stvari treba da se odvijaju na način koji smo zamislili, a one se u realnosti odvija­ju potpuno drugačije, to često u nama izaziva pat­nju i nespokoj. Kada ne dobijemo ono što želimo, onako kako želimo, mi smo nezadovoljni. Naš um će forsirati naše rezultate i poglede na svet. Tako ćemo se u tim situacijama susresti sa otporom i mentalnom disonancom. Često je uverenje da ćemo biti sretniji ako se ljudi oko nas ponašaju na način koji nama odgovara. Mindfulnes tehnika nas uči da je sve zapravo igra i stvar percepcije. Da smo mi ti koji mogu da promene način na koji gledamo svet i da će sve tada biti lakše, jer smo u skladu sa svojim resursima, a ne sa svojim očekivanjima, na koja nemamo baš nikakav uticaj, jer se nalaze u budućnosti.

Većina stresa i neprijatnosti koju proživljavamo na poslu i u privatnom životu dolazi od naših uverenja i pogleda na svet. Sasvim je sigurno da nam je veći­na tih obrazaca služila u dobrom delu našeg života i da nas je vodila i podržavala kada smo donosili ključne odluke. Ali problem sa rutinskim donošen­jem odluka jeste aktivacija autopilota. Takav način života nas oslobađa odgovornosti. Reagujemo na prvu loptu i ne moramo da razmatramo puno stvari. Suočeni sa situacijom, prošlim lošim iskustvima i strahovima od budućnosti, često ne vidimo ono što je jasno ispred nas. Zato nas mindfulnes uči da ono što bismo uradili na ustaljen način uradimo totalno drugačije i da dobijemo potpuno novi rezultat.

Tačno je da je teško da smo otvorenog uma sa dru­gima i da je još teže da držimo naš um otvorenim kada su naše odluke u pitanju. Jedan od načina koje mindfulnes predlaže jeste da ostanemo radoznali i otvoreni za nove uvide, tako da kada se nađemo u situaciji u kojoj se naše emocije uzburkavaju, telo počinje da se grči od stresa i upadamo u spiralu negativnih misli, samo treba da prihvatimo sve to kao prolazno. Misli nisu činjenice. Da prepozna­mo osećaj i ga prihvatimo baš onakvim kakav jeste, jer u suštini to i jeste deo nas. Dakle, prvi korak u promeni jeste prepoznavanje, što je ujedno jedan od najbitnijih koraka. Tako pravimo otklon od situ­acije i neverovatno bitan prostor koji traje samo par sekundi. Baš tada imamo šansu da damo mnogo kreativniji i fleksibilniji odgovor. Time što se odva­jamo mentalno od toga šta se dešava ispred nas, šanse da će nas situacija poneti se smanjuju. Doka­zaćemo sebi da smo sposobni da budemo iznad nje. Tokom vremena, mindfulnes postaje naš ustal­jeni način ponašanja.

Da bismo se sjedinili sa ovom tehnikom, potrebno je da je vežbamo redovno, najbolje bi bilo da napravi­mo prostor u svom rasporedu kada je praktikujemo. Na primer, da pratimo svoje disanje, ili da treniramo um da sa namerom posmatramo situaciju oko sebe.

Jedan od primera je javljanje na telefon. To je jedna sasvim rutinska situacija. Kada se fokusiramo na svaki deo te akcije,shvatićemo koliko nas u stvari zvono trzne, kako nam se napetost spušta niz ruku dok idemo ka telefonu i kako u iščekivanju infor­macije koja stiže sa druge strane osećamo nelago­du. Ovo se sve događa u par sekundi, na koje ni ne obraćamo pažnju. Neka nam ovo služi kao vežba za početak. Prepoznavanje ovakvih malih navika je odličan uvod u promene većih navika. I tako prekid­amo krug u kome imamo situaciju i ustaljeni odgov­or na nju.

Što više razumemo svoj um, više ćemo razumeti um drugih oko nas. Stvorićemo uvide u naš gov­or tela, emocije i način razmišljanja, kroz to ćemo stvoriti i empatiju prema sebi samima, ali i prema drugima. Bićemo efikasniji u interakciji. Samim tim ćemo raditi pametno, a ne puno!

O MENI:

Sofija Borojević
Master of Psychology Science
HR Consultant

Master diplomu iz poslovne psihologije sa fokusom na mindfulness stekla sam na Univerzitetu u Maas­trichtu, Holandija. Posedujem internacionalni serti­fikat Neuro-Linguistic Programming.

Tokom svog obrazovanja i radnog iskustva razvila sam veštine da podržim i razvijem svaku osobu u cilju da prosperira, uz pomoć svojih resursa, na na­jbolji mogući način.

Tokom radnog iskustva u Amazonu, kao deo tima ljudskih resursa, vodila sam brigu o približno 10.000 zaposlenih. Takođe sam gostujući predavač na Uni­verzitetu na Malti.

Sajt: http://mindfulnessbeograd.com/

ŠTA MISLITE?

100 Poena
Upvote Downvote

PUT U ZELENI GRAD

SOBRE EL AJEDREZ