PIŠE: DUBRAVKA FAZLIĆ, SAVJETODAVNI TERAPEUT, MINDFULNESS TRENER
www. dubravkafazlic.com
Reci mi sve, reci mi sve od A do Ž. Hoću sve da čujem… – raširila je oči i gledala me. Gledala me očiju punih znatiželje i nade.
I ja sam počela.
Znaš kako smo učile abecedu kada smo bile male.
Očekuju od nas da znamo abecedu.
Naučimo slova abecede. Znamo da nakon E dolazi F, G. Tako je zapisano. To je pravilo i to se ne mijenja. Za neke stvari u životu postoje pravila. To nas uče.
Sjećaš li se kada si bila mala i sjedila si na balkonu i ispitivala prolaznike gdje idu i što rade?
Svatko je je stao i pričao s tobom. Kako si bila sretna?
Sjećaš li se kada si u vrtiću uvijek kada je bilo vrijeme spavanja, rastvorenih očiju zurila u strop i sanjarila? Bila si uzbuđena.
Sjećaš li se kada si žarko željela otplesati onaj veseli ples i koliko si se trudila da ga naučiš i kako je nastupa otkazan? Sjećaš li se kako si se tada osjećala?
Sjećaš li se tog osjećaja razočarenja?
Život dobijemo na dar. Počnemo ga živjeti po onome što nam je ponuđeno kao primjer života. Od naših roditelja, obitelji, okoline. Živimo ga.
Sve što su nas do tada učili – postojala su pravila.
Ne i za život.
Kada nas život uči, on nas uči po školi života. Tu nema pravila.
Znaš kako ti je trebao red i koliko ga voliš. Kako si tražila strukturu. Nisi je mogla naći. To je zato što život donosi red kroz kreativni nered.
Ne, ne, nemoj se mrštiti, sasvim ćeš se dobro snaći u njemu. Kada shvatiš da put na kojem jesi nije tvoj, već da je tuđi. I da ti trebaš krenuti svojim putem.
Da bi ga otkrila, napravit ćeš nerazumnu, nesmotrenu i najbolju odluku u životu.
Odabrat ćeš krenuti ispočetka.
Graditi novi put, novu priču. Koja počinje u tvojim 30-im godinama. Nisi željela vjerovati da je prekasno.
Odbacit ćeš sve. Upustiti se u nepoznato.
Ponovo ćeš biti ona djevojčica koja je radoznala, koja puno pita i koja sanjari otvorenih očiju i vjeruje u novi početak nakon razočaranja.
Sjeti se da kada recitiraš abecedu uvijek završiš sa Ž. Kada počinješ iznova, ponovo počinješ s A.
To je jedan krug. Zatvoreni ciklus. Kreativni nered koji nam život nosi.
U svakom neredu postoji red za onoga tko ga stvara i u njemu radi. Za one koji promatraju to može biti hrpa ludosti, nelogičnosti i neslaganja s njihovim svijetom. Upravo svi ti ljudi pokušali su ti ukazati kako tvoj svijet ne valja. Kako to što si napravila nije ispravno. Pokušali su te ugurati u svoje kalupe, u svoju abecedu.
Nisi se dala nakon što si napokon zakoračila svojim putem. Da ti budem iskrena, nekada nisi pojma imala kako ideš. Imala si osjećaj da si na dobrom putu i da tu trebaš biti. Po prvi put u životu odbacila si pravila. Odbacila si sve ono što ti nisi. Odbacila si očekivanja. Odbacila si sve ono što ti je bilo nametnuto. Da li si svjesna bila toga? – Tada nisi. Pratila si svoj osjećaj.
Nisi ga znala imenovati, on je bio tu poput plamena u tebi, svjetlio ti je put.
Kada ti život daje školu, baš te lupa po područjima koja si potisnula, zaboravila, prepustila nekome drugome ili si dopustila sebi da vjeruješ da nisi dovoljno dobra.
Upravo zato je životna škola divna. Što ti iznova šalje da ponoviš abecedu dok se ciklus ne završi i ti naučiš što si trebala naučiti. Da iznova otkriješ sve ono što zapravo u tebi stanuje cijelo vrijeme. Ono što si ti.
Dobro si prošla životnu školu i dobro si naučila. Budi ponosna na sebe kao što sam i ja ponosna na tebe i sada te njegujem i vjerujem u tebe.
Od tebe sam dobila sve ono što mi je bilo potrebno kako bih svoju abecedu počela ponovo ispočetka sve dok nisam našla i sebe i tebe i ono što sam trebala biti.
Za ono što sam se još kao dijete spremala.
Hvala ti na hrabrosti i otvorenosti koju si imala kada si zaustavljala neznance i postavljala im pitanja. – Otud mi ljubav prema ljudima i želja za slušanjem.
Hvala ti na svim snovima koje si sanjam otvorenih očiju. – Otud mi da ništa nije nemoguće i da sami stvaramo svoje granice i svoja pravila.
Hvala ti i na svoj upornosti kada si učila plesati i na načinu kako si reagirala kada je otkazan.- Otud mi upornost i želja da bez obzira na ishod ja krećem iznova.
Mogla bih ti na toliko toga zahvaliti. Taj popis je dug i stalno ga nadopunjavam.
Ti si dijete u meni, koje me sada gleda tim velikim očima.
Ponekad i ja gledam svijet njima. Kada mi treba druga perspektiva.
Svatko od nas trebao bi se upoznati s tobom. Prilagođenim djetetom, djetetom koje se bori i slobodnim djetetom. Tvojim vrijednostima. I tvojim manama.
Znaš, dok te nisam upoznala, nisam imala osjećaj da mi nešto fali.
Sada kada te znam, ne bih te dala ni za šta na ovome svijetu.
