PIŠE: RENATA BAČANEK
Kako je započela nova godina, tako je i krenulo bombardiranje sa svih strana kako ćemo tu novu pretvoriti u najbolju godinu ikad! U prvom mjesecu nećemo piti alkohol, „dry January“ nas sklanja od finog vina i omiljenih koktela. Teretane će nam nuditi savršena tijela. Radionice plesanja, čitanja, kuhanja, pisanja naučiti će nas novim vještinama, postati ćemo ljepši, pametniji, obrazovaniji. Milina jedna. Pa onda putovanja, širiti ćemo horizonte, upoznavati druge kulture, vježbati strane jezike. O la la!
Spašavati ćemo kitove, dabrove, ptice pjevice, endemsko bilje, klisure, pustinje, rijeke i vrištine. Reciklirati ćemo, pobožno odvajati plastiku, staklo, metal, ljutiti se na susjedu koja uporno papirnate maramice u plastičnoj vrećici baca među stari papir i karton. Kupiti ćemo električni auto, jesti suši i ramen, kupovati voće i povrće samo na tržnici kod svojih „kumica“, koje naravno imaju OPG i certificirano ekološko uzgojene povrće.
Aha.
I poludjeti do prvog aprila. Početak nove zasigurno nam donosi svježinu, donosi nam nadu i vjeru u promjene. Šansu. Pa da se, recimo, odmaknemo od grandioznih planova. Pa da udahnemo mir prvog mjeseca i okrenemo se k sebi. I vidimo što bi nama samima bilo ljepše i bolje u toj novoj. Kako bi svih tih 365 dana uzeli u ruke i stvorili nešto… za sebe! Ništa velebno, ni skupo, ni pomodno. Nešto samo naše.
Kada me se dohvatio karcinom prije desetak godina, često sam slušala: moraš se staviti na prvo mjesto, no dok sam spašavala živu glavu, prvo mjesto mi nije bilo ni u peti. Ali sam vremenom naučila slušati srce i glavu i usuditi se. Probati. I na svaki početak godine gledala kao na novu priliku, na šansu da nastavim raditi stvari koje me ispunjavaju i čine boljom osobom. Pokrenula sam književni klub za žene koje su se lječile ili su još uvijek u procesu lječenja od karcinoma. Jer smo mi sve mnogo više od dijagnoze koja nas želi odrediti.
Počela sam volontirati u pučkoj kuhinji. Organizirati predavanja o putovanjima. Sa prijateljicama otišla na Pričigin u Split i usprkos tremi ispričala svoju priču. Što mi donosi nova, zaista ne znam, ali se iskreno veselim danima koji nam dolaze. Šansama koje će me pronaći i ljudima koji će me inspirirati.
I vama svima, od srca želim isto.
