PIŠE: NIHAD SOFTIĆ
Na svom životnom proputovanju tamo nekad pred Božić 1996. godine supruga i ja bili smo pozvani kod prijatelja na večeru, ustvari, pravi razlog je bio da nam pokažu svoj upravo kupljen računar Compaq DeskPro 590 Intel Pentium 1 100 MHz 32MB RAM, čudo od tehnologije, koje je uzgred rečeno u to vrijeme koštalo jedno malo bogatstvo. Pod uslovom da ništa ne diram, tu veče prijatelj mi je objasnio šta sve računar može raditi i koje su mu funkcije, u obilazak računara bila je uključena i kratka prezentacija tekst editora (MS Word) i programa za crtanje (Paint). Većinu stvari koje je pominjao nisam čuo, jednostavno ostao sam opčinjen tim čudom. U tim trenucima bio sam preplavljen nekom zanimljivom kombinacijom emocija oduševljenja, zbunjenosti, ljubomore, nezadovoljstva što i ja nemam takav računar. Jedva sam čekao te noći da se oprostimo od prijatelja kako bih pripremio strategiju za nagovaranje supruge da kupimo isti takav računar. Novac za kupovinu nismo imali, ali smo imali mogućnost uzimanja kredita kako bi ga otplatili, i to na tri godine. Tako je i bilo, nakon nekoliko dana bili smo u trgovini kućanskih aparata na kasi sa svojim računarom. Tokom samog završavanja kreditne procedure morao sam svojoj supruzi čvrsto obećati nešto bitno – Da ga neću nikada rasklopiti. U suprotnom, rekla mi je sasvim ozbiljnim glasom, podnijet će zahtjev za razvod. Bez ikakvog okljevanja sam pristao na to.
Sledećeg jutra obišao sam sve sve kioske u gradu koji su prodavali časopise o računarima, uključujući specijalizovane trgovine knjiga i stručne literature kako bih što više saznao o računarima. Kupio sam sve što sam mogao naći na policama. Nakon sedam dana moj računar je bio rasklopljen i sklopljen. Nisam si mogao pomoći, po cijenu i nepovoljnog scenarija po mene. Na sreću, brak je ostao sačuvan i traje, ali i moja mala tajna.
Strast i uzbuđenje koji su u tim trenucima zavladali u mome životu je bilo nešto što zasigurno nikada neću zaboraviti. Jednostavno, tada sam želio da shvatim kako računar radi.
Osluškujući i prateći svoju strast danas sa istim žarom i ljubavi želim da shvatim kako čovjek radi!
Vidite, u mom životu mnoge stvari su se prekidale na pola, same od sebe, neke na silu, a neke nisam niti započeo iako sam imao volju za njima. Mnoge sam dovršio, a sve me to odvelo i podredilo ovome gdje sam sada. Iskustvo me podučilo da ono što je sad, je klica onog što će biti. Tako, klica ovog pisanja je proizašla kao rezultat moje unutrašnje potrebe i želje da u životu ostvarim sve što mogu ostvariti, da budem bolja verzija sebe svakog sledećeg trenutka, tako, u akademskom smislu bi to npr. značilo sticanje zvanja doktora nauka, docenta, redovnog profesora poslovne psihologije. Status mi je uvijek bio bitan, ne krijem, posebno ne sada kada sam više nego svjestan odakle ta unutrašnja potreba potiče.
Sve počinje u djetinjstvu! Mene je odredio sram, nikad krivnja. Tako, sve što sam još kao dijete želio i o čemu sam sanjao bili su uspjeh, slava i priznanje.
Zašto? – Pitate se.
Zato što sam narcis, produktivni narcis!
Za mene lično to je psihička sila koja me je uvijek tjerala naprijed. Na svom životnom proputovanju shvatio sam da ne želim ništa manje od svog života do da ostavim trag iza sebe, možda recimo da napravim najbolju školu na svijetu u kojoj bi posmatrali, otkrivali i razvijali dječiji talenat.
Eto, to bi bio moj uspjeh!
