TEKST: MERI BAUK
Ako ste poput mene, pun vam je nos petparačke psihologije, novokomponiranih jedva punoljetnih coacheva, motivacijskih govornika koji ne govore iskustveno, i općenito terora isključivosti pozitivnog razmišljanja.
Ako ste poput mene, posljednjih par godina se često osjećate kao neko tko nije na svom mjestu, uljez u paralelnom svemiru. Dihotomija postojanja.
Niste ludi. Niste promašeni. Otresite sa sebe taj osjećaj srama koji vam je nametnut Instagram lažima.
Svijet u kojem smo trenutno nije nimalo romantičan. Rijetko tko dobije odlične karte pri prvom dijeljenju. Okviri u kojima živimo nisu došli sa uputama za uporabu i izlazak iz njih zahtijeva i vrijeme i pogreške. Papagajsko ponavljanje afirmacija bez ikakve akcije nije dovoljno.
Razmišljati van okvira ne znači negiranje realnih okolnosti u kojima ste se našli. Naprotiv. Što smo svjesniji trenutka i otežavajućih okolnosti, to smo kreativniji, hrabriji i mudriji.
Moji najdraži life couchevi su stariji ljudi. Sve kolosalne spoznaje koje sam pročitala i do kojih sam došla, nekad davno izgovorio je moj djed. Samo ga ja nisam uvijek pozorno slušala.
Kad sam se prije mnogo godina našla u situaciji za koju sam mislila da je nerješiva, djed mi je dao najbolju lekciju o „out of box“ življenju i razmišljanju. Rekao je da će nas život, drugi ljudi, ali i mi sami često trpati u kutije i ladice koje će nam se činiti poput okova. S vremenom će nam ta kutija postati zona komfora, koju će povremeni neuspješni pokušaji samo učvrstiti.
I u tom odustajanju od sebe leži najveća nesreća.
Jer, po mom djedu, baš tada kad se čini da je bezizlazno, na korak smo do izlaza.
Onda mi je ispričao priču koje se često sjetim.
A priča ide ovako:
Prije mnogo godina, talijanski trgovac je dugovao mnogo novaca starom, nepoštenom vlastelinu kojem se sviđala trgovčeva lijepa kćer. Kako je ona godinama uporno odbijala njegove nasrtaje, odlučio ih je ucijeniti. Predložio je da u vrećicu stavi dva kamenčića, jedan crni i jedan bijeli. Ukoliko djevojka izvadi crni kamenčić iz vreće, morat će se udati za njega i očev dug će biti isplaćen. Ukoliko pak izvuče bijeli kamenčić, ne mora se udati za njega i dug njenog oca će biti oprošten. Dok se saginjao da pokupi kamenčiće, djevojka je primijetila da su kamenčići koje je uzeo oba crni. Na trenutak ju je obuzeo očaj jer se činilo da nikako ne može izbjeći tešku sudbinu koja joj je očito namijenjena. Stavila je ruku u vreću, stisnula kamenčić i „nespretno“ ga bacila na pod prepun tih kamenja.
Kako nespretno od mene, rekla je.
Ali nema veze, pogledajmo koje boje je kamenčić koji je ostao u vreći pa ćemo tako znati koji sam ja izvukla.
Eto.
Nije „our of box“, ali je „out of bag“.
Princip je isti. Sve su ostalo nijanse…
