PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: SANITA LISICA
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
SANITA LISICA JE DIPLOMIRANI ORIJENTALISTA, TURKOLOG, ARABISTA I MAGISTAR ARAPSKOG JEZIKA. NJENA VEZA SA PUSTINJOM RAĐA SE IZ LJUBAVI PREMA STAROJ ARAPSKOJ POEZIJI ILI ZLATNIM ODAMA POZNATIM KAO “MUALLAQE” KOJE SU ISPISIVANE ZLATNIM VEZOM I KAČENE NA ZIDOVE KABE, KAKO BI IM SE DIVILI SVI ARABLJANI U VRIJEME HODOČAŠĆA. MUALLAQE SU OPISIVALE DETALJNO ŽIVOT BEDUINA, BORBE, LJUBAVI, KAMILE, KONJE, PUSTINJU, VETROVE I EMOCIJE. KAO ŠTO U JEDNOJ ZLATNOJ ODI PJESNIK IMRU-L-QAYS KAŽE ”STANITE DA OTPLAČEMO, SJEĆAJUĆI SE DRAGE I LOGORA NJENOGA, ŠTO BIJAŠE NEKAD OVDJE USRED NEPREGLEDA PJEŠCANOGA”, SANITA JE HILJADU I PO GODINA NAKON IMRU-L-QAYSA IŠLA U POTRAGU ZA TIM STANIŠTIMA, ZA ISTORIJSKIM TAJNAMA SKRIVENIM POD PUSTINJSKIM PESKOM, ZA SUZAMA IMRU-L-QAYSA ZBOG NJEGOVE DRAGE I PRENOSILA PRIČE NA PLATNO ZAJEDNO SA PESKOM.
SVOJE RADOVE OD PUSTINJSKOG PESKA, LISICA JE IZLAGALA U BOSNI I HERCEGOGVINI, SRBIJI, UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA I KATARU. DOBITNICA JE NAGRADE ZA UNIKATNO UMETNIČKO DELO NA TAKMIČENJU UMETNIKA U ABU DABIJU.
IAKO SU VETROVI HILJADAMA GODINA MENJALI DINE, PUSTINJA UVEK OSTAJE ISTA. STABILNA. SUROVA. LEPA. BESKONAČNA.
PRE DESET GODINA IMALA SI IZLOŽBU U PUSTINJI LIWA U EMIRATIMA. U JANUARU 2021. U SARAJEVU JE POSTAVLJENA IZLOŽBA TVOJIH SLIKA/PERFORMANS “PUSTINJA” OPET SLIKANIH PESKOM. KAKVE SU BILE REAKCIJE PUBLIKE I DA LI JE PUSTINJSKI PESAK PRIKAZAN U SARAJEVU ODAVAO ONAJ UTICAJ I SNAGU PUSTINJE KAO I U LIWI?
Izložba u pustinji Liwa je za mene bilo jedinstveno iskustvo. Nekako neopisivo, magično, čarobno. Izložba je bila dio Festivala „Beauty contest“ za kamile, gdje se bira najljepša i najbolja kamila. U nepreglednom dijelu pustinje, nalazi se i „Ulica miliona“ nazvana po vrijednosti kamila koje se takmiče, kao i po broju kamila, posjetilaca i vlasnika kamila koji dolaze iz skoro cijelog arapskog poluostrva i šire. Jedinstven mi je bio osjećaj, možda nezamisliv, da dan prije početka festivala i postavljanja šatora na tom dijelu pustinje oko sebe vidite samo pješčani nepregled, a naveče kad postave šatore i upale se lampe, baklje, vatre, to izgleda kao grad u srcu pustinje. Prizor za nepovjerovati. Rika kamila, beduinska tradicionalna muzika uz tradiciconalni instrument (rababa – instrument sličan guslama), vjetrovi, glasovi koji se prepliću i gube se visoko prema ogromnom nebeskom svodu punom zvijezda, kakav se ne može vidjeti bilo gdje. Baš tu melodičnost, snagu i mir pustinje mogli su da osjete posjetioci moje izložbe/performansa „Pustinja“ u Sarajevu. Bilo je i suza, neki su se, kako kažu, na trenutak izgubili u vremenu i prostoru, neke je obuzela „jeza“, neki su zavoljeli pustinju iako je nisu voljeli prije. Ko je dodirnuo pijesak, mogao je osjetiti energiju koju zrači.
IZLOŽBA/PERFORMANS JE TRAJALA/O 3,333 MINUTA. ŠTA BI ZNAČILA TA BROJKA? I ZAŠTO BAŠ ONA?
Svaka brojka u univerzumu, u religijama svijeta, u ljudskoj psihologiji, ima svoje značenje. Značenje broja 3 u mom performansu trebalo je da osjete posjetioci. Performans je imao tri kruga koji simboliziraju životni ciklus. Prvi krug oko pijeska znači rađanje, postanak iz zemlje, iz pijeska. Drugi krug je šetnja mojim slikama, što predstavlja život u pustinji i uopšte. Treći krug je pogled u nebo. Nebo je višesimbolično. Predstavlja beduinima oprijentaciju, oni se orijentišu gledajući u nebo, zvijezde, mjesec i sunce. Ali isto tako predstavlja molitvu. Predstavlja mir. Nadam se da su posjetioci osjetili taj mir.
NAPISALA SI „KOLIKO GOD VJETAR MIJENJAO DINE, PUSTINJA UVIJEK OSTAJE ISTA.“ ŠTA JE ZA TEBE PUSTINJA?
Pustinja je moja ljepotica. Lijepa je i nježna koliko god njenim dinama puhali južni i sjeverni vjetrovi. Nepregledna je. Tajanstvena. Krije tajne koje samo ona zna. Pustinja je jaka, hrabra i odvažna, uprkos vjetrovima, olujama, bitkama, borbama za opstanak, za vjeru, za ljubav, za život, ona uvijek trpi. Nekad se i pobuni. Bacajući kristalna zrnca pijeska u oči. Pustinja je divlja. Opasna je. Nepredvidiva. Pustinja je dobar domaćin onima koji žele da osjete snagu uma, veličinu Boga.
DA LI TI NEDOSTAJE BLISKI ISTOK? ŠTA SE PROMENILO U DESET GODINA I DESILO IZMEĐU DVE IZLOŽBE?
Uvijek postoji čežnja. Mada bih prije rekla da čovjek stalno za nečim čezne. U pustinji čezne za oazom, u oazi za pustinjom i novom pustolovinom. Između izložbe u Liwi i izložbe u Sarajevu dogodilo se još nekoliko izložbi u Emiratima, Kataru i Sarajevu. Dogodilo se Božjom voljom da sam postala majka i dobila za mene najljepši dar.
PESAK KAO IZRAŽAJNO SREDSTVO U TVOJIM RUKAMA IZGLEDA KAO VRLO MOĆNA I LAKA ALATKA KOJOM STVARAŠ NA PLATNU. DA LI JE ZAISTA TAKO?
Pijesak ima svoju energiju i vrlo vješto izvlači energiju iz mene. Pa mi je onda opet vrati. Ta cirkulacija energije između pijeska i mene tokom stvaranja onog što sam naumila nije nimalo lagana. Pijesak zna biti neuhvatljiv, rekla bih neposlušan. Nije lahko ukrotiti ga. Ipak je on iz slobodne pustinje.
KOJI SU MOTIVI NA SLIKAMA DOMINANTNI?
Dominira sve što me veže za pustinju. Motivi stare arapske pozije, Kur‘ana, arapske istorije skrivene pod pijeskom, ali one koja se nazire iznad pijeska. Ponekad se nađem u ulozi arheologa, istražujući stara staništa po arapskim predjelima.
KADA BI OPET BIRALA PESAK, IZ KOJE PUSTINJE BI TO BILO?
Nije svaki pijesak isti. Razlikuje se od mjesta do mjesta. ali je svaki lijep i nježan. Rado bih radila sa crvenim pijeskom iz Čada i Mauritanije.
IMAŠ VELIKU PODRŠKU PORODICE. PODRŠKA JE JAKO BITNA U SVEMU ŠTO RADIMO.
Bog nam je podario život kroz naše roditelje. Mi smo dio njih, a oni su dio nas. Moja porodica je takva otkako znam za sebe. Držati se na okupu i biti podrška jedni drugima. Bez podrške mojih roditelja, prvenstveno mislim na majku koja je u sestru i mene uložila svu svoju snagu i energiju i učila nas da usmjerimo misli gledajući uvijek pozitivno, da se uvijek trudimo i da damo najbolje od sebe. Ta pozitivna energija se uvijek vrati. Sestra mi je uvijek bila oslonac i korektiv. Kao starija (2,5 godine i nije neka razlika), ponašala se uvijek zaštitnički i odgovorno prema meni. U kući smo je svi zvali “svekrva” zbog njenog odnosa i odgovornosti prema svemu. Zato danas i jeste dobra pravnica.
S OBZIROM NA TO DA SI U DIPLOMATIJI, GDE BI VOLELA DA ODEŠ I DA RADIŠ KAO DIPLOMATA BOSNE I HERCEGOVINE?
U pustinju. ☺
TEMA FEBRUARSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „BUDI SVET(LOST)“. KAKO OSEĆAŠ TU SVOJU SVETLOST I SNAGU?
Kada je završena moja izložba „Pustinja“ u Sarajevu, pogasiše se svjetla, utihnuo je zvuk vjetra, osjetila sam tugu. Kao da je nestala čarolija. Žalim se prijatelju: „Evo ugašena svjetla.“ – „ Ne brini, Sanita, ostao je tvoj nur (svjetlost) koju zračiš i isijavaš i koju uvijek nosiš sa sobom“, reče mi moj dobri prijatelj.
