I AM JUST PART OF THE CIRCLE

PIŠE: VIŠNJA CHERRY DRMIĆ

– What do you think about working with col­leagues at work?

To je bilo standardno pitanje na svakom interv­juu.

Moj odgovor je uvijek bio isti, standardni:

– I‘m just part of the circle. My colleagues and I make that circle real and magical.

Savjetnici za intervju kažu da je na takva pitanja najbolje odgovarati srcem. Ono što zaista mis­lite.

Kada sam došla prvi put u Elder, nakon devet mjeseci rada za agenciju u kojoj nisam bila za­dovoljna, manager koji me je primio je postavio isto pitanje. Došla sam u London uplašena i sa gomilom upitnika koje ste mogli vidjeti kako stoje iznad moje glave ili trčkaraju za mnom. Ušla sam u poslovnu zgradu, recepcioner me je ugodno pozdravio, najavio i ispratio na kat do ureda. U uredu me je čekao gospodin sa iznim­nim manirima i jedan od onih managera sa film­ova, vrlo ugodne vanjštine, sa oćalama koje mu iznimno pristaju, sa predivnim rukama u kojima je držao skupu olovku za pisanje. Izniman go­vornik, ali još bolji slušatelj. Sve do tog pitanja bila sam nervozna i uplašena baš svega. Rek­la sam odgovor sa početka teksta i dodala da želim biti dio njihovog kruga.

I… my dream comes true.

Rekao je – Mi želimo surađivati s tobom. Dobro došla u naš krug! Pomislila sam – Hvala ti što si ti ušao u moj, Mr Bertie!

I zadnjih dvije godine ta tvrtka je bila moj part­ner. Iako to nije bilo moje zanimanje, radila sam kao njegovatelj od trenutka kada sam došla u GB. Popularno zvan Live-in Carer ili, jednostav­nije rečeno, jedna od riječi koju u engleskom jeziku lako razumijete: live in. Taj sam posao izabrala iz mnogih razloga, zbog učenja jezika, kulture, tradicije i povijesti ove zemlje. Najlakše to naučite dok živite sa domaćim ljudima te zemlje.

Tada je to i počelo. Krug kojim sam bila samo jednim malim djelićem, a ostatak kruga su činili sjajni i izvaredni ljudi. Mrs Petronella bila je moj prvi klijent. Sjajna, energična i vrlo obrazovana žena, učiteljica engleskog jezi­ka, majka troje posvojene djece. Njena kuća je bila riznica umjetničkih slika, knjiga, sta­rih obiteljskih fotografija i isječaka iz novina sa tekstovima o njenoj obitelji, kao i njenog vjenčanja. Mrs Barbara, od dragosti sam je zvala Lady B, koja je isto radila u školi, ali u administraciji, žena koja je svako popodne u 5pm imala tea time i jela voće, a u 6 pm pila gin and tonic. Živjela je u kući staroj 250 godina, zidovi su bili ispunjeni mnoštvom fotografija njene obitelji, a najvažnije mjesto je imala fotografija njenog sina dok je bio u Royal Army sa kraljicom na domjenku. Knjige, nakit, toaletni stolić pun skupocjene šminke i viklera za njenu kosu. Večeri su bile ispunjene mnoštvom priča iz njenog života kao i života njene zemlje, koje sam rado slušala. Mrs Hi­lary, Mrs Joan, Mr Richard su bili dio tog istog magičnog kruga, skupa sa njihovim obitelji­ma. Bilo je tu arhitekata, inženjera, domaćica, vrhunskih vrtlara, medicinskih sestara, profe­sora i svatko od njih je ostavio pečat na mene i moj život.

Moj magični krug, čiji sam ja bila samo mali dijelić, postajao je sve veći i veći. Na kraju, došla je moja Betty. Hrabra majka šestoro djece koju je muž napustio i koja nikada nije odustala od životne borbe i podrške koju je davala svojoj djeci. Sa njom sam provela naj­duži period i ostala uz nju tijekom pandemije. Betty i ja smo vodile bitku, ne samo sa pan­demijom, već još jednu, težu, sa demencijom. Imala sam strategiju kako da Betty i ja dobi­jemo bar po koju bitku, ako ne i rat sa demen­cijom: stvaranjem kruga u kojem smo bile ja i ona i svi njeni dragi ljudi.

Nedavno sam je posjetila i uvjerila se da se sjeća, unatoč demenciji, sjeća se naših šetnji, našeg katanca sa natpisom Friends forever koji smo zakačili na mostu i ključića koji je bacila u rijeku, izleta u Great Yarmouth i ma­garaca koje je uspjela čak i pomaziti, ručkova u pubu, tea time u Rainbow cafe. Naš krug je bio magičan, ni demencija mu ništa nije mog­la!

Mnogi psiholozi kažu da u životu gradimo tri kruga ljudi oko sebe. Prvi su oni vaši najbliži iz obitelji i najbliskiji prijatelji. Drugi krug su prijatelji sa kojima niste na svakodnevnoj ra­zini u kontaktu i ljudi u vašem okruženju, ko­lege, komšije, daljna rodbina. Treći krug čine ljudi koji srećete često, pozdravljate ih poput konobara u omiljenom kafiću, teta u dućanu ili netko na poslu s kim ste se kliknuli.

No ja mislim da ja imam jedan krug koji je cikličan i u kojem se nalaze svi moji Veliki lju­di.

Ako volite život, volite i ljude. Ako volite ljude, volite i krugove koje činimo skupa. Jer ste dio nečega, jer pripadate nekome i netko pripada vama.

Po emociji. Po znanju. Po velikodušnosti. Po obrazovanju. Po ljubavi. Po iskustvu.

Moj zadnji rođendan koji sam slavila prije od­laska iz moje zemlje bio je pedeseti. Na tom partiju bilo je 25 ljudi. Većina njih se znala samo iz viđenja, a neki ni to. To je bio moj najljepši rođendan ikad. Gledala sam ih, toli­ko različite, različitih backgrounda i njihovih povijesti, različitih zanimanja i različitih svje­tonazora. I moje tri kćeri među njima. I bila ponosna da one već imaju svoj Veliki krug Ve­likih ljudi.

Koliko god različiti bili, vidjela sam taj savršen krug mojih velikih ljudi.

Odlaskom u drugu zemlju ja ih nisam izgubila. Samo sam nastavila graditi krugove i biti nji­hovim dijelom. Sjajnih ljudi i sjajnih krugova!

Moj zadnji intervju je bio uspješan. Ponovo… my dream comes true! Dobila sam posao koji jeste moje zanimanje, kao Kitchen Sales De­signer u Londonu. I ne samo što imam novi posao, imam priliku da nadopunim moj krug mojih velikih ljudi. Da im pripadam, kao i oni meni. Jedva čekam!

Urednica RYL-a je dio mog velikog kruga mo­jih velikih ljudi. Kad god se meni događa nešto veliko, ona dođe jer je tako Svemir posložio, a ona to osjeti.

Znate li da veliki ljudi iz vašeg velikog kruga dođu kad ih trebate?

Ne sumnjajte u to!