PIŠE: VIŠNJA CHERRY DRMIĆ
– What do you think about working with colleagues at work?
To je bilo standardno pitanje na svakom intervjuu.
Moj odgovor je uvijek bio isti, standardni:
– I‘m just part of the circle. My colleagues and I make that circle real and magical.
Savjetnici za intervju kažu da je na takva pitanja najbolje odgovarati srcem. Ono što zaista mislite.
Kada sam došla prvi put u Elder, nakon devet mjeseci rada za agenciju u kojoj nisam bila zadovoljna, manager koji me je primio je postavio isto pitanje. Došla sam u London uplašena i sa gomilom upitnika koje ste mogli vidjeti kako stoje iznad moje glave ili trčkaraju za mnom. Ušla sam u poslovnu zgradu, recepcioner me je ugodno pozdravio, najavio i ispratio na kat do ureda. U uredu me je čekao gospodin sa iznimnim manirima i jedan od onih managera sa filmova, vrlo ugodne vanjštine, sa oćalama koje mu iznimno pristaju, sa predivnim rukama u kojima je držao skupu olovku za pisanje. Izniman govornik, ali još bolji slušatelj. Sve do tog pitanja bila sam nervozna i uplašena baš svega. Rekla sam odgovor sa početka teksta i dodala da želim biti dio njihovog kruga.
I… my dream comes true.
Rekao je – Mi želimo surađivati s tobom. Dobro došla u naš krug! Pomislila sam – Hvala ti što si ti ušao u moj, Mr Bertie!
I zadnjih dvije godine ta tvrtka je bila moj partner. Iako to nije bilo moje zanimanje, radila sam kao njegovatelj od trenutka kada sam došla u GB. Popularno zvan Live-in Carer ili, jednostavnije rečeno, jedna od riječi koju u engleskom jeziku lako razumijete: live in. Taj sam posao izabrala iz mnogih razloga, zbog učenja jezika, kulture, tradicije i povijesti ove zemlje. Najlakše to naučite dok živite sa domaćim ljudima te zemlje.
Tada je to i počelo. Krug kojim sam bila samo jednim malim djelićem, a ostatak kruga su činili sjajni i izvaredni ljudi. Mrs Petronella bila je moj prvi klijent. Sjajna, energična i vrlo obrazovana žena, učiteljica engleskog jezika, majka troje posvojene djece. Njena kuća je bila riznica umjetničkih slika, knjiga, starih obiteljskih fotografija i isječaka iz novina sa tekstovima o njenoj obitelji, kao i njenog vjenčanja. Mrs Barbara, od dragosti sam je zvala Lady B, koja je isto radila u školi, ali u administraciji, žena koja je svako popodne u 5pm imala tea time i jela voće, a u 6 pm pila gin and tonic. Živjela je u kući staroj 250 godina, zidovi su bili ispunjeni mnoštvom fotografija njene obitelji, a najvažnije mjesto je imala fotografija njenog sina dok je bio u Royal Army sa kraljicom na domjenku. Knjige, nakit, toaletni stolić pun skupocjene šminke i viklera za njenu kosu. Večeri su bile ispunjene mnoštvom priča iz njenog života kao i života njene zemlje, koje sam rado slušala. Mrs Hilary, Mrs Joan, Mr Richard su bili dio tog istog magičnog kruga, skupa sa njihovim obiteljima. Bilo je tu arhitekata, inženjera, domaćica, vrhunskih vrtlara, medicinskih sestara, profesora i svatko od njih je ostavio pečat na mene i moj život.
Moj magični krug, čiji sam ja bila samo mali dijelić, postajao je sve veći i veći. Na kraju, došla je moja Betty. Hrabra majka šestoro djece koju je muž napustio i koja nikada nije odustala od životne borbe i podrške koju je davala svojoj djeci. Sa njom sam provela najduži period i ostala uz nju tijekom pandemije. Betty i ja smo vodile bitku, ne samo sa pandemijom, već još jednu, težu, sa demencijom. Imala sam strategiju kako da Betty i ja dobijemo bar po koju bitku, ako ne i rat sa demencijom: stvaranjem kruga u kojem smo bile ja i ona i svi njeni dragi ljudi.
Nedavno sam je posjetila i uvjerila se da se sjeća, unatoč demenciji, sjeća se naših šetnji, našeg katanca sa natpisom Friends forever koji smo zakačili na mostu i ključića koji je bacila u rijeku, izleta u Great Yarmouth i magaraca koje je uspjela čak i pomaziti, ručkova u pubu, tea time u Rainbow cafe. Naš krug je bio magičan, ni demencija mu ništa nije mogla!
Mnogi psiholozi kažu da u životu gradimo tri kruga ljudi oko sebe. Prvi su oni vaši najbliži iz obitelji i najbliskiji prijatelji. Drugi krug su prijatelji sa kojima niste na svakodnevnoj razini u kontaktu i ljudi u vašem okruženju, kolege, komšije, daljna rodbina. Treći krug čine ljudi koji srećete često, pozdravljate ih poput konobara u omiljenom kafiću, teta u dućanu ili netko na poslu s kim ste se kliknuli.
No ja mislim da ja imam jedan krug koji je cikličan i u kojem se nalaze svi moji Veliki ljudi.
Ako volite život, volite i ljude. Ako volite ljude, volite i krugove koje činimo skupa. Jer ste dio nečega, jer pripadate nekome i netko pripada vama.
Po emociji. Po znanju. Po velikodušnosti. Po obrazovanju. Po ljubavi. Po iskustvu.
Moj zadnji rođendan koji sam slavila prije odlaska iz moje zemlje bio je pedeseti. Na tom partiju bilo je 25 ljudi. Većina njih se znala samo iz viđenja, a neki ni to. To je bio moj najljepši rođendan ikad. Gledala sam ih, toliko različite, različitih backgrounda i njihovih povijesti, različitih zanimanja i različitih svjetonazora. I moje tri kćeri među njima. I bila ponosna da one već imaju svoj Veliki krug Velikih ljudi.
Koliko god različiti bili, vidjela sam taj savršen krug mojih velikih ljudi.
Odlaskom u drugu zemlju ja ih nisam izgubila. Samo sam nastavila graditi krugove i biti njihovim dijelom. Sjajnih ljudi i sjajnih krugova!
Moj zadnji intervju je bio uspješan. Ponovo… my dream comes true! Dobila sam posao koji jeste moje zanimanje, kao Kitchen Sales Designer u Londonu. I ne samo što imam novi posao, imam priliku da nadopunim moj krug mojih velikih ljudi. Da im pripadam, kao i oni meni. Jedva čekam!
Urednica RYL-a je dio mog velikog kruga mojih velikih ljudi. Kad god se meni događa nešto veliko, ona dođe jer je tako Svemir posložio, a ona to osjeti.
Znate li da veliki ljudi iz vašeg velikog kruga dođu kad ih trebate?
Ne sumnjajte u to!
