in

HARMONIJA LINIJA

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: BRANIMIR JUKIĆ
FOTOGRAFIJE: BRANIMIR JUKIĆ

BRANIMIR JUKIĆ, INŽENJER ELEKTROTEHNIKE, FOTOGRAF KOJI JE SVOJE PRVE FOTOGRAFIJE RAZVIO JOŠ TOKOM 80-TIH GODINA. NA UMETNIČKI RAZVOJ PRESUDNO ĆE UTICATI “MALI KRUG VELIKIH LJUDI” SA KOJIMA ODRASTA, UČI, RAZVIJA I DELI SVOJU POSVEĆENOST FOTOGRAFIJI. RAVNICE VOJVODINE, SREMSKA MITROVICA, SUBOTICA, ALI I NJUJORK, SAHARA, ATLANTSKI I INDIJSKI OKEAN, MEKSIKO, AFRIKA SU IZVORI INSPIRACIJE.

ŠIROKI PEJZAŽI, NEPREGLEDNE PUSTINJE, LJUDI, ŽIVOT NA ULICI, ALI I U OTVORENOM PROSTORU, POSVEĆENOST DETALJIMA U ARHITKTURI, ALI I SIMBOLIMA, IGRI SENKI, BOJA I SVETLA ČINE NJEGOVE RADOVE NEOČEKIVANO ŠAROLIKIM, RASKOŠNIM I RAZNOVRSNIM.

FOTOGRAFIJA PREDSTAVLJA CENTRALNU TAČKU NJEGOVOG KREATIVNOG BIĆA, MEDIJ KOJI MU JE OTVARAO NOVE HORIZONTE INTIMNOG PROSTORA ODRASTANJA, SAZREVANJA I STARENJA, SVAKODNEVNOG ŽIVOTA I PUTOVANJA, DOLAZAKA I ODLAZAKA, POTRAGE ZA ISTINOM I SMISLOM, PRAVIM MOMENTIMA I PRAVIM MESTIMA, ZA KORENIMA, STAZAMA I PUTEVIMA…

NAKON SAMOSTALNIH I KOLEKTIVNIH IZLOŽBI U SREMSKOJ MITROVICI I SUBOTICI IZMEĐU 1995. I 2021. GODINE, UČEŠĆA U KOLEKTIVNOJ IZLOŽBI MAGAZINA REFOTO NA TEMU ŽENSTVENOSTI U GALERIJI PROZOR U BEOGRADU, IZLOŽBA „HARMONIJA LINIJA“ JE BRANIMIROVA PRVO SAMOSTALNO PREDSTAVLJANJE U BEOGRADU U JUNU 2024.

AKTUELNI RADOVI, KROZ DIGITALNE GALERIJE, KAO I RADOVI IZ SERIJALA DIGITALNIH FOTO PRIČA, MOGU SE VIDETI NA WEB STRANICI beeyucca-photo.com, KAO I NA INSTAGRAM NALOGU POD IMENOM Beeyucca. SVI RADOVI MOGU DA SE ISPORUČE U ŠTAMPANOJ FORMI, POTPUNO OPREMLJENI, PREMA PRETHODNOM DOGOVORU. KONTAKT INFORMACIJE DOSTUPNE PREKO WEB STRANICE ILI PREKO REDAKCIJE RYL.

OTVARANJA IZLOŽBE FOTOGARFIJA „HARMONIJA LINIJA“ BRANIMIRA JUKIĆA BIĆE U PETAK, 07. JUNA 2024. GODINE U 18 ČASOVA U LOBIJU RADISSON COLLECTION OLD MIL HOTELA U BEOGRADU.

Od svih umetnosti kojima si kao inženjer mogao da se baviš zašto fotografija?

Hronološki gledano fotografijom sam počeo da se bavim pre nego što sam imao konačnu ideju svoje profesionalne orijentacije. Kreativni proces, najopštije gledano me je oduvek privlačio. Možda je to uobičajeno u ranim uzrastima, kada gotovo svako dete pokazuje interes za kreativne aktivnosti. Mene taj poriv drži do danas, i on se očituje u obe moje životne delatnosti, inženjeringu i fotografiji. Fotografija je takav medijum koji zahteva određene osnove fizike i tehnike, tako da ovu stranu crpim iz svog obrazovanja i iskustva. Ali fotografija za mene ima i kreativnu, ličnu umetničku komponentu kao medijum koji otvara neke druge perspektive. Zašto baš interesovanje za fotografiju? To sigurno nije povezano samo i jedino sa prostim zbirom činjenica i realnih razloga. Sigurno da postoje okolnosti i nevidljive sile koje su me privlačile i konačno uvukle u prostor u kojem slike ispisuje svetlost, prostor u kojem se i danas nalazim, koji ne želim da napustim, u kojem se osećam zaštićeno i potpuno.

Šta ti pogled kroz objektiv pruža: kreaciju, slobodu, igru?

Pogled kroz objektiv menja perspektivu sveta oko mene, sa jedne strane kadar limitira, činjenicom da je (najčešće) pravougaonog oblika sa odnosom stranica 2:3. Sa druge strane omogućava da se iz tog okvira nešto odbaci, nešto istakne, a nešto stavi u drugi plan. Omogućava istovremeno i kreaciju i igru, i slobodu i ograničenje slobode, obilje mogućnosti ali i svođenje na ono što je realno i izvodljivo.

Crno bela fotografija vs. Fotografija u boji?

Fotografija je u početku bila monohromatska, počevši od starih majstora fotografske (al)hemije pa decenijama nakon toga. Za neke je prosto neverovatno da je crno bela fotografija izdržala test vremena i da nastavlja da se prikazuje u svom najvećem sjaju i danas. Otkrivanjem fotografije u boji, čini se da je crno bela fotografija doživele dodatni zamah. Možda zato što se izdvojila iz masovne fotografije i asocirala na autore koji nude nešto posebno, drugačije, što nije opterećeno trendovima… Tajna crno belog je u tome, da ako oduzmete boje iz kadra, posmatrač se definitivno fokusira na osnovne, tradicionalne i dobro poznate elemente fotografske kompozicije. Linija, oblik, geometrija, apstrakcija, svetlost, senka, silueta, tekstura dobijaju svoj pravi značaj. Ipak, ne mogu da budem potpuno ravnodušan prema prostorima, mestima i prizorima u kojima dominira boja, i u kojima boja dobija posebnu funkciju i daje posebnu atmosferu. Nekada je bilo potrebno već u fazi pripreme se odlučiti da li ćete koristiti kolor ili crno beli film. Odluka je bila konačna, a finalna fotografija je bila onakva kako smo odlučili na početku. U svetu digitalne fotografije autoru je omogućeno da sve do same realizacije fotografije, iz jedinstvenog izvornog zapisa štampa kolor ili crno belu . Za puritance ovo je verovatno „zabranjena zona“ ali definitivno stoji kao mogućnost, i priznaću, i ja je koristim.

Da li si “lovac trenutka” ili pažljivo biraš i kreiraš ono što ćeš fotografisati?

Više sam lovac trenutka, da se držim terminologije iz samog pitanja. Ne želim da umanjim značaj, težinu i kreaciju režirane ili studijske fotografije, ali je moj pristup vezan za pažljivo biranje i kreaciju u uslovima “na terenu”. To nekada dovede do situacije u kojoj ne postoji mogućnost da se realizuje neka ideja ili prethodna zamisao, ili se u hodu menja. Može da dovede do frustracije zbog toga što rezultat nije zadovoljavajući, iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Ali stvari mogu da iznenade i u pravcu boljih od očekivanih rezultata jer su se možda desile neke neočekivano dobre prilike koje su učinile da inicijalna ideja bude unapređena ili prevaziđena potpuno novom boljom…

Ti si jedan od onih koji je razvijao i filmove. Analogno vs. Digitalno?

Ne bih da datum rođenja i svoje godine istaknem kao kvalitet, jer su one prosta i nepromenjiva činjenica. Odrastao sam u vreme kada je fotografija bila na nivou (al)hemije. Svetlopis je imao jednu mističnu komponentu stvaranja, koja je istovremeno zahtevala i veliko strpljenje, iščekivanje, anticipiranje, što je neminovno značilo drugačiji sistem priprema, planiranja, i same realizacije…Svetlost je unutar kamere završavala na površini filma, koji je trebalo kasnije kroz veoma precizan hemijski postupak razviti da bi dobili negativ-osnovu za kasniju realizaciju same fotografije. Tek ovde nakon izrade negativa ste mogli shvatiti da li je ono što ste zamišljali zaista se i desilo ili baš i ne. A onda je u jednom drugom postupku taj negativ u mračnoj komori trebao da se poveća, projektujući se na fotoosetljivi papir, koji je trebalo kroz novi hemijski postupak razviti i fiksirati. Tu se dešavala magija jer praktično ni iz čega, na papiru uronjenom u razvijač rađala se slika. Ovaj proces me je, a verovatno i mnoge druge, zauvek povezao sa fotografijom, i danima i noćima provedenim u mračnoj komori.

A onda se u jednom trenutku desio kvantni skok ka digitalnoj fotografiji. Sam proces stvaranja fotografije je značajno olakšan, postao mnogo jednostavniji za kontrolu, realizaciju, korekcije itd. Omogućio demokratizaciju fotografije i dao priliku milonima da se bave fotografijom. Neki smatraju da je fotografija izgubila taj element magije i alhemije.

Ali, ono što je svakako ostalo jednako bitno, najvažnije, jeste kadar. Bilo da je u pitanju analogna ili digitalna fotografija, ostaje ta presudna i jedina relevantna stvar, a to je sposobnost autora-kreatora, da korišćenjem fotografskih alata i elemenata kompozicije uspe da odvoji, istakne i naglasi ono što je bitno, ono što treba da ispriča priču, ostavi utisak, ili napravi intrigu…

Kako bi opisao svoj fotografski stil?

Moj pristup fotografiji je eklektičan. Prolazeći kroz različite faze hronološki, tehnološki, iskustveno, uvek sam tragao za pravim kadrom, izbegavajući da se čvrsto držim strogo određenih tematskih ili tehničkih okvira. Time sam sebi davao slobodu da tokom istog projekta, putovanja ili kampanje fokusiram se na različite motive, na ljude, ali i na pejzaže, arhitekturu, detalje koji mogu biti totalno izvan konteksta, ali i drugo što može da se učini zanimljivim. Tako su nastale serije fotografija svrstanih u nekoliko bitnih celina mog rada. Dakle u svom radu sam se kretao tematski, žanrovski i tehnički, a svakako zavisno od prilika, inspiracija i uticaja, kroz različite teme, tehničke pristupe, načine realizacije, formate, materijale itd.

Putovanja na kojima si često na različitim stranama sveta donose ti mogućnost za fotografijama koje oduzimaju dah!

Da li smo postigli “oduzimanje daha” kod posmatrača često nismo svesni ili ne znamo, iako je to potajna želja svakog fotografa. Putovanja daju priliku da na mestima i u okružanjima koja su posebna i drugačija, neke postavke budu dodatno pojačane ili naglašene.

Ipak, kao što sam već pominjao, vratio bih se ponovo na kadar kao centralno mesto u fotografiji. Malo će pomoći putovanja i lepi prizori na zanimljivim mestima, ukoliko kadar ne funkcioniše u svim bitnim fotografskim elementima. A konačan sud daje posmatrač i njegova impresija.

Ako bih sveo pitanje na lično, priznajem da putovanja daju poseban podsticaj idejama, koje se razvijaju čak i u trenucima kada foto kamera nije u rukama. Na putovanjima, posebno, motivacija je indukovana i spolja i iznutra, osmatranjem i promišljanjem, a onda sinhronizacijom unutrašnjih impresija i spoljašnjih uticaja kreira se kompozicija kadra.

Tvoja prva izložba u Beogradu biće 07. juna 2024. sa početkom u 18h pod nazivom “Harmonija linija” u hotelu Radisson Collection Old Mill. Sa čime ćeš se predstaviti?

U saradnji sa organizatorom i RYL magazinom, obzirom na karakteristike, prednosti, ali i ograničenja koja postavlja prostor u kojem će biti izloženi radovi, došli smo do serije fotografija koje su grupisane u dve celine.

Na fotografijama u okviru izložbe Harmonija linija prezentujm sklad delova u kompoziciji koji su rezultat graditeljske ruke, spontane organizacije ili prirodnih sila. Prezentovane strukture su nastale kombinovanjem elemenata sličnih po jednom ili više svojstava, linija oblika ili formi. Fotografije odišu simetrijom i repeticojom, a dominiraju linije horizonta, vertikale i dijagonale u savršenoj harmoniji.

Serija crno belih fotografija su uglavnom motivi gradova, građevina ili urbane arhitekture u kojoj je pristna geometrija, dijagonale, vertikale i perspektiva. Na izabranim radovima je upadljivo odsustvo čoveka, upravo onoga koji je gradeći sve prezentovane oblike postao suvišan jer je prisutan u svakom osmišljenom i realizovanom objektu. Čoveka nema jer je on tvorac.

Serija fotografija u koloru prezentuje široke pejzaže izvanredno upečatljivih, punih boja i dominantnih linija horizonta. Priroda je stvaralac u kome čovek ovaj put prisutan u mnogo manjoj meri, ali njegov uticaj je vidljiv i postaje sastavni deo celine. Stiče se utisak kao da je čovek deo šireg konteksta koji je veći i značajniji od njega pa je on samo tu kao jedan od elemenata savršene celine.

Zajednička nit koja se proteže kroz sve predstavljene radove jeste harmonija, mir i balans. Ravnoteža, sklad, čistoća i idiličnost prizora na fotografijama gotovo da prenose posmatraču tišinu koju autor uspeva da uhvati.

Tema junskog izdanja RYL magazina nosi naziv “Moć energija”. Da li je tvoja energija ekvivalent energiji na tvojim fotografijama?

Svoju energiju usmeravam u različitim pravcima, uvek kao kreativnu energiju svetlosti i stvaralaštva, nasuprot destruktivnoj energiji mraka i nestajanja. Energiju stvaranja emitujem u različitim oblastima životnog delovanja, kao roditeljsku, prijateljsku, partnersku, poslovnu, kreativno artističku. Energija koju nose moji radovi može biti osvedočena i prepoznata samo okom posmatrača. Ona zapravo postoji ako je uspela da komuicira sa posmatračem, u suprotnom deo je mraka.

ŠTA MISLITE?

ASKEZA LIČNA I STVARALAČKA INTROSPEKCIJA

„WORK SPACE ONE“