in

ŽIVOT ZAPISAN SVETLOŠĆU

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

U ZAVIČAJNOM MUZEJA GRADIŠKA, KRA­JEM MARTA, OTVORENA JE PRVA SAMO­STALNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA MILENE ERCEG. PRED PUNOM DVORANOM, MILE­NA JE IZLOŽILA SVOJIH 50 FOTOGRAFIJA KOJE SU NASTALE U POSLEDNJIH 10 GO­DINA. NA NJENIM FOTOGRAFIJAMA, ŽIVOT JE ZAPISAN SVETLOŠĆU.

MILENA ERCEG JE DOBITNICA BROJNIH PRIZNANJA I NAGRADA ŠIROM SVIJETA. U NJENOJ KOLEKCIJI SE NALAZE NAGRADE I PRIZNANJA IZ SRBIJE, HRVATSKE, UKRA­JINE, ESTONIJE, TURSKE, HOLANDIJE, SE­VERNE MAKEDONIJE, POLJSKE, GRČKE, INDIJE, MAROKA, KINE, RUSIJE, IZRAELA I DRUGIH ZEMALJA. MILENA JE PRVA ŽENA U BOSNI I HERCEGOVINI KOJA JE DOBILA POČASNO ZVANJE MEĐUNARODNE FEDE­RACIJE FOTOGRAFSKE UMETNOSTI.

IZLOŽBA JE BILA OTVORENA DO 18. APRILA 2024. GODINE.

Kako je prošlo otvaranje tvoje prve samos­talne izložbe fotografija u Banjaluci, u Za­vičajnom muzeju Gradiška? Da li si imala tremu?

Naravno! Trema u početku nije bila toliko pri­sutna jer sam razmišljala – to je moj grad, moja sredina, svi poznati ljudi, dragi ljudi. Ali kada sam stala pred publiku i vidjela koliko je njih došlo da me podrži, odjednom se stvorila tre­ma i uzbuđenost. Srećom, kratko je trajalo. Nezaboravno veče, zaista. Veče za pamćenje. Hvala im od srca svima.

Do sad si osvojila toliko nagrada u fotog­rafiji da verujem da je ovo za tebe bio samo javni nastup na koji si izašla i poklonila se.

Nismo ih pomenuli brojčano, bilo je dovoljno pogledati samu izložbu. Izložba ima svoju priču, odnosno moju priču o mom radu.

Sa čime si se predstavila na izložbi koja nema imena i zašto nema imena?

Izložba nije tematska i stoga nema ime, za takvo nešto treba da prođe vrijeme i da se recimo u toj temi nađe bar 40 vrhunskih fotografija. Na ovoj postavci se nalazi 50 fotografija, od kojih ima i dosta portretnih, a najzastupljenija je tema „ŽI­VOT“.

Tvoj favorit je crno-bela fotografija. Zašto?

Crno-bijela fotografija uvijek predstavlja nekako realniju priču nego kolor, možda to ja samo tako vidim. Ima drugačiju simboliku. Nekako se lakše objašnjava, čita. U današnje vrijeme, mono­hromna fotografija se koristi većinom umjetnički.

Koji motivi u fotografiji te ostavljaju bez daha? Šta je ono što najviše voliš da fotog­rafišeš?

Uvijek su to realne priče iz života, mene oduše­vi ako sam kroz fotografiju uspjela prenijeti jaku emociju. Nešto što sam sama osjećala tog tre­nutka. Nemam omiljeni žanr. Fotografišem sve što mi se u nekom momentu nađe pred okom. Znaju to biti i moje guske sa farme. Bitno je da imam dobar kadar, dobru atmosferu, da su ele­menti lijepo poređani. I eto dobre fotografije i ličnog zadovoljstva.

Kakvi očima gledaš stvarnost? A kakvim kroz objektiv?

Realno gledam na sve u životu, a tako je i kroz objektiv. Ponekad uradim i drugačiju priču, neš­to kao konceptualnu fotografiju kojom šaljem poruku. Ne pronalazim se baš u konceptualnoj fotografiji, ostala sam vjerna stvarnosti i prenosu emocije.

Čemu učiš svoju decu, a šta šapućeš svojim ljubimicama kravama?

Djecu učim da budu dobri ljudi. Dobri ljudi su da­nas sve rijeđi. Dobar čovjek je najteže biti u da­našnje vrijeme. Služim im cijeli život kao primjer, njihova je odluka da li će je slijediti ili ne.

Ljubimce volim jako, vezana sam za njih. Mazim ih, nekad i psujem ako me naljute.

Tvoja stvarnost je specifična. Baviš se uzgo­jem muznih krava. Kako izgleda tvoj dan sa objektivom i tim svetim stvorenjima krava­ma?

Jutra i večeri su predodređeni za poslove na farmi, a pored fizičkih poslova koji nisu toliko teški ima mnogo administracije koja zna da uzi­ma dosta vremena. Nikad ne planiram dane za fotografiju, uvijek je to neplanski. Ako sam kre­nula negdje zbog nečeg, pa mi je usput ili ako se tokom jutra pojavila neka svjetlosna prilika, prolongiram poslove i odlazim u šetnju sa apara­tom. Devedeset posto mojih fotografija je nastalo spontano.

Tema aprilskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Self-care, self-love“. Kada si shvatila da je briga o sebi važna i šta je ono što pri­menjuješ u datim okolnosti ljubavi i pažnje prema sebi?

Shvatila sam onog trenutka kada sam počela da stvaram nešto mimo dnevnih obaveza, nešto što me je ispunjavalo a nije bilo nametnuto. Sva­ka žena treba da ima neki hobi, nešto što će je ispunjavati, jer to daje posebnu energiju. Smat­ram da je previše ulaganja u izgled u današnje vrijeme bacanje i novca i uzaludno potrošeno vrijeme. Ljepota je prolazna, starimo svakim da­nom i taj proces je nezaustavljiv. Kad prođe vri­jeme, godine, shvatićemo to. Uvijek se žale žene koje su toliko dragocjeno vrijeme trošile na to, a mogle su da putuju, kupuju knjige, fotografišu ili čak pišu. To su stvari koje dušu čine lijepom, a kad je duša lijepa, sve drugo je zanemarivo.

Radim ono što me ispunjava I TO JE MOJA LJU­BAV PREMA SAMOJ SEBI.

ŠTA MISLITE?

100 Poena
Upvote Downvote

FALL IN LOVE WITH YOURSELF!

ТРГОВИ ОД ЉУДИ