in

GALERIJA 888

SRĐAN STANKOVIĆ O UMETNOSTI, ANTIKVITETIMA, KOLEKCIONARSTVU I NOVOM ŽIVOTNOM POGLAVLJU

PIŠE/FOTOGRAFIJE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: SRĐAN STANKOVIĆ

Srđan Stanković rođen je u Beogradu, gradu sa kojim je duboko povezan i u kojem je započeo svoj profesionalni put. Dve decenije proveo je u bankarskom sistemu, gradeći karijeru u svetu finansija, da bi vremenom napravio veliki zaokret i svoj profesionalni život usmerio ka umetnosti, antikvitetima i kolekcionarstvu.

Danas je vlasnik antikvarnice Vasilion i suvlasnik Galerije 888 na Dedinju, prostora koji okuplja ljubitelje umetnosti, kolekcionare i sve one koji u predmetima prošlosti prepoznaju priče, vrednost i trag jednog vremena. Njegov rad zasnovan je na spoju lične strasti prema umetnosti, poznavanja antikviteta i želje da se kulturno nasleđe sačuva, približi publici i dobije svoje mesto u savremenom životu grada.

Prelazak iz bankarskog sistema u svet umetnosti nije bio samo promena profesije, već i promena životnog pravca. Danas, kroz rad sa umetničkim delima, starim predmetima i kolekcionarima, Srđan Stanković gradi prostor u kojem se susreću prošlost i sadašnjost, tradicija i savremeni pogled na umetnost.

Kako je nastala ideja da otvoriš galeriju upravo na Dedinju?

Ideja za otvaranje galerije na Dedinju nastala je kao prirodno proširenje postojeće antikvarnice, koja već pet godina posluje na istoj lokaciji. Ukazala se mogućnost da se iskoristi dodatni prostor u okviru antikvarnice i da se njegova namena proširi na galerijsku delatnost. Na taj način nastala je ideja da postojeći prostor obogatimo i ponudimo posetiocima još jedan sadržaj posvećen umetnosti i kulturi.

Koji je to bio trenutak kada si shvatio da svoj san i ideju moraš realizovati, i načiniti je vidljivom?

Presudan je bio osećaj da je došao pravi trenutak da se napravi korak dalje. Kroz godine rada sa antikvitetima, knjigama, predmetima i ljudima koji nam dolaze, umetnost je sve više postajala prirodan deo moje svakodnevice. Galerija se zato nije pojavila kao unapred planiran projekat, već kao ideja koja je sazrela vremenom. Kada sam sa svojim kolegom i prijateljem prepoznao da imamo priliku da je ostvarimo, odlučili smo da je ne odlažemo.

Kako bi opisao filozofiju i identitet Galerije 888?

Filozofiju i identitet nove galerije zasnivam na spoju umetnosti, kulture i tradicije. Želim da galerija bude prostor u kojem će umetnička dela imati svoje posebno mesto, ali i prostor koji će posetiocima pružiti mogućnost da otkriju nešto novo i drugačije. Imajući u vidu iskustvo koje sam stekao kroz pet godina rada antikvarnice, cilj mi je da negujem autentičnost, kvalitet i odnos prema umetnosti, uz stvaranje prijatnog i otvorenog prostora za sve ljubitelje umetnosti.

Po čemu će se Galerija 888 razlikovati od drugih galerija u Beogradu?

Naša galerija će se razlikovati pre svega po tome što prirodno proizlazi iz iskustva koje smo stekli kroz pet godina rada antikvarnice. Želimo da spojimo svet antikviteta, kolekcionarstva i umetnosti i da posetiocima ponudimo drugačiji doživljaj – prostor u kojem se tradicija i savremena umetnost međusobno dopunjuju. Sigurni smo da takav koncept i spoj, u okviru jednog prostora, ne postoji u Beogradu, a ubeđeni smo da je veoma teško pronaći nešto slično i šire. Posebnu pažnju posvećujemo izboru dela, njihovoj autentičnosti i kvalitetu, kao i ličnom odnosu prema svakom posetiocu i kolekcionaru. Upravo taj spoj iskustva, autentičnosti i pažljivo osmišljenog prostora predstavlja ono što će našu galeriju izdvojiti.

Koja će biti prva izložba i zašto ste upravo nju izabrali za početak rada galerije?

Za početak rada galerije ne planiramo klasičnu izložbu posvećenu jednom autoru, već ćemo predstaviti izbor slika i skulptura iz našeg fundusa. Reč je o delima znamenitih umetnika sa ovih prostora, među kojima su Miloš Šobajić, Marko Čelebonović, Ljubica Luković, Đorđe Ivacković, Miloš Sarić, Aleksandar Cvetković, Radomir Damnjanović Damnjan,Petar Lubarda,Dado Djurić,Vladimir Veličković,Olga Jevrić i mnogi drugi. Smatrali smo da je upravo ovakav izbor najbolji način da predstavimo identitet galerije od samog početka – kroz različite umetničke poetike, generacije i pristupe, ali sa zajedničkim imeniteljem koji čine kvalitet, autentičnost i značaj umetnika. Želimo da posetiocima već na prvoj izložbi pokažemo širinu našeg fundusa i ono što će biti jedan od temelja rada galerije.

Koliko je danas teško voditi galeriju u Beogradu i istovremeno graditi publiku koja kupuje i kolekcionira umetnost?

Rekao bih da je danas pre svega izazovno voditi galeriju u Beogradu i istovremeno graditi publiku koja kupuje i kolekcionira umetnost. To je proces koji zahteva vreme, kontinuitet i poverenje. Smatram da publika postoji i da interesovanje za umetnost i kolekcionarstvo raste, ali je važno umetnost približiti i ljudima koji su na početku i često imaju utisak da je za ulazak u svet umetnosti potrebno određeno predznanje. Verujem upravo suprotno – čim znate šta vam se dopada i koje delo u vama budi emociju, već imate dovoljno „predznanja“ da napravite prvi korak. Naš cilj je da galerija bude otvoren i pristupačan prostor u kojem će svako moći da pronađe nešto za sebe, bez osećaja da mora prethodno da bude poznavalac umetnosti. Dugoročno želim da gradim odnos sa publikom i kolekcionarima kroz kvalitetnu ponudu, neposredan pristup i poverenje koje se stvara vremenom.

Šta za tebe lično predstavlja umetnost — investiciju, emociju, način komunikacije ili način života?

Za mene umetnost nije samo investicija – ona je pre svega lični izbor, emocija, način komunikacije i deo svakodnevnog života. Umetničko delo biram zato što me privlači, budi određenu emociju ili u njemu prepoznajemo nešto svoje. Naravno, ono može biti i dobra investicija, ali smatramo da njegova prava vrednost prevazilazi tržišnu cenu. Želim da umetnost približim ljudima kao nešto lično i prirodno, što treba da bude deo našeg prostora, života i svakodnevice.

Kako zamišljaš galeriju za pet godina? Šta bi voleo da si do tada izgradio?

Za pet godina voleo bih da galeriju vidim kao zaokružen i prepoznatljiv prostor u koji ljudi dolaze pre svega zato što se u njemu prijatno osećaju. Voleo bih da postane mesto na koje se svraća i bez posebnog razloga, iz čiste radoznalosti da se vidi šta je novo – bilo da su u pitanju slike, antikviteti, nameštaj ili predmeti iz novijih epoha. Najvažnije mi je da izgradimo prostor koji će ljudi doživljavati kao mesto susreta sa umetnošću, dizajnom i kulturom, gde će uvek moći da otkriju nešto novo i drugačije – od slika i skulptura, do lampi, lustera, vaza, nameštaja i svih drugih predmeta koji svojim dizajnom, istorijom i estetikom čine deo umetničkog sveta.

Tema septembarskog izdanja RYL magazina nosi naziv “U fokusu”. Šta ti je u fokusu ovih meseci?

U fokusu mi je novi prostor i ideja da kroz njega spojimo ono što smo do sada radili sa nečim novim. Pre svega, u fokusu je taj autentičan spoj umetnosti, antikviteta, dizajna i kolekcionarstva, koji želimo da predstavimo na prirodan i drugačiji način. Želim da to bude prostor u kojem se različite epohe, umetnički izrazi i predmeti susreću i međusobno dopunjuju, ali istovremeno i mesto u kojem će se ljudi prijatno osećati, biti radoznali i želeti da se vraćaju. Upravo stvaranje takvog prostora – živog, autentičnog i drugačijeg – jeste ono što mi je trenutno najviše u fokusu.

ŠTA MISLITE?

IZNAD 8.000 METARA, BLIŽE SEBI