PIŠE: TATJANA JAKIĆ
Sreća, kada se potraži van površnih definicija i prolaznih zanosa, u svojoj najčistijoj suštini nije ništa drugo nego duboko, tiho blaženstvo i nepomućen unutrašnji mir. Ona nije kratkotrajni bljesak spoljašnjeg uspeha, već stanje celovitosti u kom svet prestaje da bude mesto žurbe i takmičenja i počinje da biva prostor čiste radosti.
O toj unutrašnjoj harmoniji govorio je Nikola Tesla, ostavivši nam ključ za razumevanje sveta i sebe: ako želimo da otkrijemo tajne univerzuma, moramo razmišljati u kontekstu energije, frekvencije i vibracije. Unutrašnji mir i blaženstvo nisu ništa drugo do naša lična, najuzvišenija frekvencija. Kada utišamo spoljašnju buku i podesimo se na vibraciju ljubavi, zahvalnosti i čiste dobrote, spoznajemo da je mir naša prirodna arhitektura.
Sjajni Matje Rikar proglašen je za najsrećnijeg čoveka na svetu. Matje Rikar je budistički monah i dalaj-lamin prevodilac za francuski, fotograf, humanista, pisac i filozof koji se bavi fenomenom sreće. Ovaj skromni monah koji sada živi u manastiru na Nepalu rekao je: „Znam mnogo srećnije monahe, verujte mi“. Iz ovoga možemo zaključiti da je odsustvo kompeticije jedan od najbitnijih činilaca srećnog života.
Nivo gama zraka koji njegov mozak proizvodi prvi put je zabeležen, a moć kontrole uma je neverovatna. Da sve bude potpuno verodostojno, potrebno je naglasiti da je ovo dokazala i nauka, odnosno opsežno istraživanje – univerziteta u Viskonsinu. Ukratko, gama zraci su povezani sa svesnošću, pažnjom, koncentracijom, učenjem i memorijom.
Najveći preokret se svakako dogodio u životu Matjea kada je kao naučnik došao na Himalaje sa 26 godina i postao budistički sveštenik. Shvativši odmah da je sreća veština koju treba učiti, poslednjih pedeset godina proveo je podučavajući ljude kako da pronađu i sačuvaju sreću.
Suština njegovog učenja nalazi se u pet dragoocenih lekcija:
Ne brinite se uopšte. Zvuči potpuno nemoguće, ali je zapravo vrlo jednostavno. Ako postoji rešenje za neke probleme i poteškoće, izvolite rešite to. U suprotnom, ako nema rešenja, nemojte ostajati u tom lavirintu, jer vaša briga će vam samo učiniti problem još većim. Budite produktivni i praktični i okrenite se drugim stvarima.
Vežbajte brižnost, ljubav, dobrotu. Ova lekcija je čarobna, ali nimalo laka. Smatrajte to za svoj luksuz, put do slobode i unutrašnjeg mira. Budite strpljivi i uporni i sreća će vas brzo prigrliti.

Živite svoju strast. Pronađite taj plamen koji gori u vama, pronađite to što vas čini srećnima, uhvatite tu magiju koja vas čini radosnima kada ujutro otvorite oči i održava vas punim elana tokom celog dana. Dajte životu smisao i što pre počnite da živite iz srca.
Budite dobronamerni, želite sreću svakome. Altruizam podrazumeva da želimo da vidimo dobro u ljudima, da želimo da oni budu oslobođeni patnje, ljutnje, arogancije i narcisoidnosti. Loša osećanja i loše ponašanje nikome nisu doneli dobro – ni onome ko ih primenjuje, ni onome ko ih trpi. Čovek samo sebi naudi bilo da želi da se dokazuje, da radi loše i prepredene stvari, laže i spletkari. Poželite da se svi ljudi oslobode tih osećanja. Poželite im dobro. Poželite im sreću i da budu okupirani stvarima i pozitivnim osećanjima za opšte dobro svih, koliko i njih samih.
Budite uvek spremni da pomognete drugima. Da, taj divni osećaj kada pomognemo nekome bez ikakvog očekivanja, potrebe za divljenjem ili revanširanjem. To je ono što daje vrednost nama samima i našem životu, hrani našu dušu, a naša sreća raste i jača.
On je praktično potvrdio Teslinu istinu: sreća je unutrašnja veština, usklađivanje sopstvene frekvencije koje zahteva duboku svesnost, altruizam i tišinu.
Sve ove lekcije od svesne bezbrižnosti do čiste doboronamernosti, nisu ništa drugo nego fino usklađivanje sopstvene frekvencije.
Svesnost je prvi korak – sposobnost da budemo potpuno prisutni u sopstvenom dahu, da posmatramo misli bez vezivanja i razumemo da mi nismo prolazni nemiri, već prostor u kom se nemiri smiruju. Iz te svesnosti prirodno nastaje altruizam, jer kada utišamo sopstveni ego, shvatamo da nismo odvojena ostrva. Iskrena pažnja za druge, nesebična dobrota i saosećanje šire našu frekvenciju i povezuju nas sa čitavim svetom. A sve to svoje utočište nalazi u dubokoj tišini – ne samo u odsustvu buke, već u onom svetom unutrašnjem prostoru u kom um konačno odlaže svoje teške oklopne misli i dopušta duši da jednostavno jeste.
Da bismo došli do tog unutrašnjeg mira i podesili sopstvenu vibraciju, moramo najpre osloboditi svoj prostor od teških misli, stresa, tuđih očekivanja. Rumi nam u amanet ostavlja nepogrešiv kompas za to oslobađanje. „Tvoje srce zna put. Trči u tom pravcu.“
Kada potrčimo u pravcu koji srce već zna, stižemo do stanja savršene unutrašnje rezonance. U sufi tradiciji, u svetom obredu Sema, derviš na najlepši način oslikava taj uzvišeni trenutak. Njegov ples nije forma, već molitva u pokretu, pesma bez reči i potpuno rastapanje ega u tišini. Dok se okreće na jednoj osovini – sa dlanom desne ruke podignutim ka nebu da prima milost i levom okrenutom ka zemlji da je deli kroz čisti altruizam – derviš oslikava spremnost da daje bez očekivanja. On postaje spona između neba i zemlje, a njegov unutrašnji mir prelazi u kosmički ritam. Taj kružni pokret jeste sama suština postojanja i večnog toka kosmičke energije.
Sve oko nas i u nama treperi u toj istoj rezonanci: planete kruže oko Sunca, zvezde svetle u galaksijama, dok u najdubljoj strukturi našeg bića svaka sitna čestica neprestano rotira na svojoj frekvenciji. Kada svesno oslobodimo duh i dopustimo ritmu srca da uhvati korak sa univerzumom, nastaje stanje čistog blaženstva. U tom trenutku misli utihnu, a duša prolazi kroz duboko pročišćenje. Tako se na najlepši način, celina spontano zaokružuje i vraća na svoj početak.
Matje Rikar nas podseća na jednostavnu istinu: „Poređenje sa drugima je pogubno i to je ubica naše sreće“, dodajući da je samo dvadeset minuta dnevne meditacije i svesne tišine dovoljno da značajno podigne nivo našeg mira. Smernice su pred nama, proistekle iz bogatog iskustva i rada na sebi. Na nama je samo da donesemo svesnu odluku i primenimo dragocene savete u svakodnevnom životu.
Istinska radost se budi onog časa kada se čitavo naše biće okrene u istom smeru u kom teče čitav kosmos – kroz svesnost, kroz čistu prisutnost i kroz unutrašnji sklad sa samim sobom. Tada se stvara ta najfinija, svetlosna čarolija. Ona nije nešto što se grčevito hvata u spoljašnjem svetu. Ona je već tu, utkana u ritam tvog pulsa. Sve što nam je potrebno jeste hrabrost da ostavimo suvišne terete, podesimo svoju vibraciju na frekvenciju ljubavi i nesebičnosti, dozvolimo sebi da u dubokoj tišini budemo deo tog nebeskog plesa i trčimo bez oklevanja tamo gde nas naša sopstvena svetlost poziva.

