PIŠE: ANIMA MUNDI
FOTOGRAFIJE: ALMIN ZRNO
ALMIN ZRNO, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH FOTOGRAFA U BOSNI I HERCEGOVINI, NEDAVNO JE U BEČU IMAO IZLOŽBU POD NAZIVOM „APOLOGIJA EROSA“, KOJOM SE PREDSTAVIO STRUČNOJ JAVNOSTI I LJUBITELJIMA FOTOGRAFIJE. SJAJNE KRITIKE PRATE GA SVIH OVIH GODINA. INSPIRISAN PORTRETIMA I AKTOVIMA, FOTOGRAF KOJI ZAUSTAVI TRENUTAK BAŠ TADA KADA JE LIK NAJBOLJI, NAJDUBLJI, NAJISTINITIJI. UMETNIK KOJI CRNO-BELOM BOJOM BOJI SUŠTINU TELA I LIKOVA. ALMIN ZRNO ZA RYL MAGAZIN GOVORI O SVOJIM POČECIMA I LJUBAVI PREMA FOTOGRAFIJI, KOJA JE NJEGOVO ŽIVOTNO OPREDELJENJE.
JEDAN OD NAJTRAŽENIJIH FOTOGRAFA U BOSNI. DA LI TAJ PRIDEV IMPONUJE?
Ne doživljavam sebe na taj način. Trudim se da radim i stvaram najbolje što znam i umijem. Fotografija je ujedno moja ljubav i moja profesija, u kojoj istinski svakodnevno uživam. Smatram da sam dobar koliko i moj posljednji rad. Ne dozvoljavam da se nakon određenih priznanja uljuljkam u sigurnu luku, već konstantno tragam za novim izazovima.
DA LI SE SEĆAŠ MOMENTA KADA SI ODLUČIO DA FOTOGRAFIJA BUDE TVOJ ŽIVOTNI PUT I POZIV?
Da, bio je to trenutak kada sam kao gimnazijalac u prijeratnom Sarajevu zakoračio u magični prostor tadašnjeg foto-kino kluba CEDUS. Tamo sam imao priliku učiti o fotografiji od najboljih majstora fotografije iz bivše države. Iako amaterski, svoje radove sam uskoro počeo izlagati na zajedničkim izložbama širom Jugoslavije. U sedamnestoj godini, osvajam prvu nagradu za najbolju fotografiju na republičkom takmičenju. Po završetku minulog rata, dolazi definitivna spoznaja da će fotografija postati moj profesionalni poziv. S prvim novinskim angažmanom 1996. godine, počela je moja profesionalna karijera.
ŽANR U FOTOGRAFIJI KOJI JE TVOJ, DEO TEBE, KOJIM SE I SAM RAZOTKRIVAŠ?
Portret, zasigurno, za koji volim reći da dijelom uvijek pripada meni. Znate, kada radite nečiji portret, vi zapravo „kradete“ dijelić njegove duše i zauvijek je konzervirate u fotografskoj formi. Sinergija između fotografa i osobe unutar njegovog kadra, ako je prava, uvijek rezultira sjajnim portretom koji, osim što predstavlja jedan trenutak u nečijem životu, priča životnu priču o čovjeku. Potom akt fotografija, koju u današnjem vremenu i prostoru unutar kojeg stvaram doživljavam kao angažovanu umjetnost. U razotkrivanju nagog ljudskog tijela, razotkrivam mnogo više od vanjštine. Svaki pokret, obris, sjena i odraz, zapravo govore o stanju duha, a ne nužno stanju tijela. Kada sebi dozvolimo da zaronimo duboko u nutrinu naših bića, pronađemo smisao, pronađemo eros, vratimo se izvoru ljubavi.
„APOLOGIJA EROSA“ JE NAZIV IZLOŽBE KOJU SI POSTAVIO U BEČU, U FOTOGRAFSKOJ GALERIJI LIK. PRESEK TVOG ŽIVOTNOG STVARALAŠTVA ZA POSLEDNJE TRI GODINE. KAKVE SU BILE REAKCIJE I DA LI SI ZADOVOLJAN?
„Apologija Erosa“ predstavlja ciklus radova koje nazivam svojim freskama. S obzirom na to da ih ranije nisam izlagao, izuzetno sam sretan što su prvo izlaganje doživjele u Beču. Reakcije su bile sjajne, što od stručne javnosti, što od ljubitelja fotografije, koji su tu noć došli u galeriju LIK da sa mnom podijele emociju. Radi se o izložbi koju čini 25 izabranih radova iz mnogo većeg opusa. Moja apologija Erosa nije apologija Erosa u duhu današnjeg mentaliteta, već izvorna apologija Erosa, kojeg veličam kroz svoj rad, kojem se opetovano vraćam, u kojem pronalazim smisao.
CRNO-BELA ILI FOTOGRAFIJA U BOJI?
Crno-bijela, bez sumnje. Krajnost, svakako, nije dobra. U bilo kojem segmentu života, dobro je tragati za sredinom, u mom slučaju za bogatim valerima sive boje. Crno-bijela fotografija je postala imanentna meni, te je koristim kao medij putem kojeg pokušavam ogoliti i sebe i druge, i doći do srži. To, naravno, nerijetko šokira, ali nikada ne prelazi granicu vulgarnog i granicu dobrog ukusa.
TEMA APRILSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „MOĆ ŽENE“. FOTOGRAFISAO SI I ŽENE – U ČEMU LEŽI NJIHOVA MOĆ?
Često sam razmišljao o tome, i zaključio da tajna moguće leži u procesu ambivalentnosti kroz koji svaka žena, pa i muškarac, neminovno mora proći… Sukobiti se sa samim sobom, pronaći suprotnosti unutar nas samih, spoznati prednosti i mane, doživjeti uspone i padove, suočiti se sa svakim aspektom našeg bića i doživjeti viši unutarnji smisao, mir i harmoniju. Kod žena je situacija malo specifičnija, iz razloga što su kao bića mnogo jače. One stvaraju novi život, u sebi kriju snagu koja je za nas muškarce nedokučiva. Ta moć žene, moć tijela, moć duha, moć uma, moć senzualnosti i samog erosa je moja vodilja kroz fotografsko stvaranje. Pred mojim objektivnom, svaka žena je savršena u svojoj jedinstvenosti. Nudim im slobodu da budu ono što jesu, u društvu koje od njih često zahtjeva da budu sve ono što nisu.
