PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: VANJA BANIĆEVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
Dr Vanja Banićević, specijalista dermatovenerologije, više od decenije gradi svoj profesionalni put na raskrsnici medicine, tehnologije i estetike. Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Beogradu i specijalizacije iz dermatovenerologije u Kliničkom centru Srbije, svoje znanje i iskustvo razvijala je između Srbije i Crne Gore, sa posebnom posvećenošću savremenoj dermatologiji i laserskoj medicini.
Godine 2013. osnovala je Medical Centar Budva, a pet godina kasnije svoj profesionalni rad nastavila je u Beogradu, osnivajući kliniku Dekoll. Danas je osnivačica i medicinska direktorka DORÀN Clinic, gde objedinjuje iskustvo iz kliničke dermatologije, laserskih tehnologija i estetske medicine. Laserska dermatologija jedno je od njenih najvažnijih područja profesionalnog interesovanja. Usavršavala se kroz međunarodne edukacije i programe u okviru Syneron & Candela Academy, Laser Academy u Marbelji i programa estetske medicine u Parizu, a poseduje i sertifikat za rad sa sistemom Candela GentleMax Pro. Dodatno se edukovala u oblasti mezoterapije i lipolize. U svom radu, dr Banićević insistira na tome da estetika ne počinje procedurom, već razumevanjem kože. Zato njen pristup podrazumeva individualnu procenu, dobru dijagnostiku i meru — sa ciljem da se sačuva ono što je najvrednije: zdrav, prirodan i autentičan izgled.
Članica je odbora Nacionalnog udruženja lekara estetske medicine (NULEM), a profesionalnu filozofiju gradi na jednostavnom principu: lepota ne treba da menja čoveka, već da podrži njegovu najbolju verziju.
Šta te je privuklo upravo koži – organu koji je istovremeno granica između našeg unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta, ali i jedan od prvih pokazatelja našeg zdravlja, načina života i starenja?
Koža me je privukla upravo zbog te njene posebnosti – ona je istovremeno granica i ogledalo. Ona nas štiti od spoljašnje sredine, reguliše gubitak vode, učestvuje u imunološkoj odbrani i predstavlja veoma složen biološki sistem. Istovremeno, ono što se dešava u organizmu često se na koži vidi prije nego što toga postanemo svjesni na neki drugi način. Dermatolog zato ne bi trebalo da posmatra samo ono što je „na površini“. Iza promjene pigmentacije, crvenila, suvoće ili gubitka elastičnosti, postoji biologija kože – njena barijera, krvni sudovi, pigmentne ćelije, kolagen, elastin i odnos sa ostatkom organizma. A možda mi je najzanimljivija upravo činjenica da je koža mjesto na kojem se susreću genetika, vrijeme i način života. Ne možemo zaustaviti hronološko starenje, ali možemo uticati na veliki dio onoga što nazivamo fotostarenjem – posljedice UV zračenja, oksidativnog stresa i drugih spoljašnjih faktora. Zato za mene lijepa koža nikada nije samo estetska kategorija. Zdrava koža je funkcionalna koža, a estetika dolazi kao njena posljedica.
Kako bi opisala svoju filozofiju lepote i koja je tvoja estetika?
Moja estetika je prije svega individualna i nenametljiva. Ne volim kada nakon tretmana prvo primijetite tretman, a tek onda osobu. Volim kada neko izgleda odmorno, svježe, njegovano i dobro – ali i dalje izgleda kao on. Danas imamo mogućnost da utičemo na različite nivoe procesa starenja: na kvalitet i teksturu kože, pigmentaciju, vaskularne promjene, mišićnu aktivnost, gubitak volumena i remodelovanje kolagena. Ali činjenica da nešto možemo da uradimo ne znači da to uvijek treba da uradimo. Za mene je prava estetika sposobnost da prepoznate šta licu nedostaje, ali i šta mu uopšte nije potrebno. Ne pokušavam da napravim novo lice. Pokušavam da sačuvam ono koje osoba već ima – samo u njegovoj najboljoj, zdravijoj i odmornijoj verziji.
Danas postoji gotovo beskonačan izbor estetskih procedura. Da li je najveći luksuz savremene žene zapravo – znati šta joj nije potrebno?
Apsolutno. Mislim da je danas najveći luksuz informisana selekcija, a ne količina procedura. Živimo u vremenu u kojem tehnološki zaista možemo mnogo. Ali medicina ne bi trebalo da funkcioniše po principu „šta sve možemo da uradimo“, već „šta je ovoj konkretnoj osobi medicinski opravdano i estetski smisleno“. Nekome je potreban laser. Nekome stimulacija dermisa. Nekome korekcija mišićne aktivnosti. Nekome nadoknada volumena. A nekome je najbolji tretman – dobra kućna njega, fotoprotekcija i vrijeme.
I tu se, po mom mišljenju, vidi razlika između procedure i medicine. Procedura je tehnički postupak. Medicina je procjena, dijagnoza, indikacija i individualni plan. Zato pacijentu ponekad treba reći i: „Ovo vam ne treba.“ To je jednako važan dio odgovornosti ljekara kao i preporuka tretmana.
Šta je laser? Koje probleme kože danas najčešće rešavate laserskim procedurama – pigmentacije, ožiljke, pore, bore, tonus?
Laser nije jedan tretman i nije „magična zraka“ koja rješava sve probleme kože. Laser je precizan medicinski alat čiji efekat zavisi od talasne dužine, energije, trajanja impulsa i načina na koji ta energija stupa u interakciju sa tkivom. Suština moderne laserske dermatologije jeste selektivna fototermoliza – određena talasna dužina bira cilj u koži, odnosno hromofor poput melanina, hemoglobina ili vode, kako bi se energija što preciznije usmjerila tamo gdje je potrebna. Zato laser može imati potpuno različite uloge. Koristimo različite sisteme za pigmentne i vaskularne promjene, fotooštećenje, ožiljke, teksturu kože, određene bore, uklanjanje dlaka i remodelovanje kože. Kod ožiljaka, na primjer, cilj nije „izbrisati“ ožiljak – to medicina ne može obećati. Cilj je da se njegova struktura i vidljivost učine manje izraženim, kroz kontrolisano remodelovanje tkiva. I zato mi je važno da naglasim: nije najbolji laser onaj koji je trenutno najpopularniji, već onaj čija je fizika i indikacija usklađena sa kožom i problemom koji liječimo.
Laseri su postali jedan od najvažnijih alata savremene dermatologije. Šta oni danas zaista mogu da promene, a šta im marketing ponekad pripisuje?
Laser danas zaista može napraviti vrlo značajnu promjenu, ali ne može poništiti biologiju kože niti obećati savršenstvo. Može uticati na pigment, vaskularne promjene, teksturu, određene ožiljke i znakove fotooštećenja, a određeni laseri i na remodelovanje kolagena i kvalitet kože. Rezultat zavisi od dijagnoze, fototipa, izbora uređaja, parametara, pripreme kože i iskustva ljekara. Marketing ponekad od jednog uređaja napravi univerzalno rješenje. Medicina je mnogo skromnija – i mnogo preciznija. Laser nije „čudo“. Laser je tehnologija. Pravi rezultat nastaje kada se tehnologija pravilno primijeni na pravog pacijenta, u pravoj indikaciji i sa realnim očekivanjima. Zato pacijentu uvijek objašnjavam šta možemo očekivati, koliko tretmana je realno potrebno i koji su rizici. U estetskoj medicini je iskren razgovor prije procedure jednako važan kao i sama procedura.
Kako izgledaju kombinovane procedure na koži jedne žene od 50 godina? Kako joj pristupaš?
Prije svega – ne počinjem od broja 50. Dvije žene koje imaju 50 godina mogu imati potpuno različitu kožu, različitu genetiku, različit stepen fotooštećenja, različitu anatomiju lica i potpuno različite prioritete. Zato prvo analiziram šta se zaista promijenilo. Da li je dominantan problem pigmentacija? Gubitak tonusa? Promjena teksture? Bore? Gubitak volumena? Vaskularne promjene? Ili kombinacija svega toga? Tek nakon toga pravim plan. Kombinovani pristup ne znači „što više procedura“, već kombinovanje različitih modaliteta koji djeluju na različite komponente starenja. Nekada ćemo raditi na kvalitetu kože i stimulaciji kolagena, nekada na pigmentu, nekada na mišićnoj aktivnosti ili volumenu – ali uvijek u određenom redoslijedu i sa jasnim ciljem.
Starenje lica nije jednodimenzionalan proces. Promjene se odvijaju u koži, potkožnom tkivu, mišićima i dubljim strukturama, pa zato ni ozbiljan estetski plan ne može biti jednodimenzionalan.
Ne liječim godine. Liječim ono što su godine ostavile na konkretnom licu.
Sve češće se govori o „skin quality“ konceptu – kvalitetu kože umesto pukog brisanja bora. Da li je to budućnost estetske medicine?
Mislim da je to već sada jedan od najvažnijih pravaca savremene estetske dermatologije.
Jer lice nije samo zbir bora. Kada govorimo o „skin quality“, govorimo o tome kako koža izgleda i funkcioniše kao cjelina – o ujednačenosti tona, ujednačenosti površine i teksture, čvrstini i onome što često opisujemo kao zdravi sjaj kože. Upravo su ta četiri elementa prepoznata kao ključne perceptivne kategorije kvaliteta kože u okviru međunarodnog konsenzusa dermatologa.
To mijenja filozofiju tretmana. Umjesto da svaku boru posmatramo kao neprijatelja koji mora biti uklonjen, počinjemo da pitamo: kakva je koža? Koliko je čvrsta? Kakva je njena tekstura? Kako reflektuje svjetlost? Koliko je ujednačena? Tu se otvara prostor za lasere, radiofrekvenciju, microneedling, biostimulativne tretmane, adekvatnu topikalnu terapiju i, kada je indicirano, injektabilne procedure. Savremeni pristup je često multimodalan jer kvalitet kože može zavisiti od više slojeva i više bioloških procesa. Mislim da budućnost nije u licu bez ijedne bore. Budućnost je u koži koja izgleda zdravo, čvrsto, njegovano i prirodno – u skladu sa godinama osobe koja je nosi.
Ko su tvoje pacijentkinje i pacijenti? Šta najviše traže od procedura?
Vrlo su različiti – i upravo je to ono što mi je zanimljivo.
Neko dolazi zbog konkretnog problema, poput pigmentacije, ožiljka ili promjene teksture. Neko dolazi jer želi da izgleda odmornije. Neko želi prevenciju, a neko želi da određeni znak starenja bude manje izražen. Ali ono što primjećujem jeste da ljudi sve više žele prirodan rezultat.
Ne žele nužno da im neko kaže: „Radila si nešto.“ Žele da čuju: „Izgledaš odlično.“ I mislim da je to veoma zdrava promjena u estetici. Pacijent ne treba da dobije moj ukus za ljepotu. Treba da dobije individualizovan medicinski plan, zasnovan na njegovoj anatomiji, biologiji kože, problemu koji želi da riješi i onome što je realno moguće postići. Najljepši rezultat je često onaj koji se ne vidi kao procedura, već kao poboljšanje kvaliteta kože, odmorniji izgled i očuvana mimika i individualnost.
Ako je medicina nauka, a estetika umetnost – gde se, po tvom mišljenju, nalazi granica između lepote i intervencije?
Možda bih rekla da se ta granica nalazi upravo između znanja i mjere. Medicina nam daje nauku: anatomiju, fiziologiju, patologiju, farmakologiju, fiziku lasera, biologiju starenja. Bez toga estetika može postati samo subjektivno mišljenje. Ali sama nauka nije dovoljna. Morate imati i osjećaj za proporciju, simetriju, izraz lica, mimiku i ono što jednu osobu čini upravo tom osobom. To je dio estetike. Zato dobar estetski rezultat nije samo tehnički dobro izvedena procedura. To je trenutak kada medicinsko znanje i estetski osjećaj rade zajedno, a rezultat ostaje prirodan. Za mene je granica vrlo jasna: intervencija ima smisla dok unapređuje čovjeka, a ne dok pokušava da ga zamijeni. Estetika ne bi trebalo da briše individualnost. Naprotiv – trebalo bi da je sačuva.
Tema oktobarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Self-made Woman“. Šta za tebe danas znači biti žena koja sama gradi svoj put – u poslu, životu, odnosu prema sebi i sopstvenoj lepoti?
Za mene „self-made woman“ ne znači žena koja je sve postigla sama. Mislim da je to gotovo nemoguće – iza svakog čovjeka koji nešto izgradi postoje ljudi, porodica, mentori, prijatelji, učitelji i oni koji su vjerovali u njega onda kada on sam možda nije bio potpuno siguran. Za mene je self-made žena ona koja preuzima odgovornost za svoj put. Koja zna da uči, da pita, da pogriješi, da promijeni pravac i da ponovo počne. Koja ne mora da bude najglasnija u prostoriji da bi znala koliko vrijedi. A kada govorimo o ljepoti, možda mi je najvažnije upravo to da žena ne treba da izgleda kao nečija druga verzija. Ljepota za mene nikada nije bila pitanje godina, savršenstva ili odsustva svake nesavršenosti. Više je pitanje odnosa prema sebi – koliko njegujemo sebe, koliko čuvamo svoje zdravlje i koliko slobodno dozvoljavamo sebi da se mijenjamo, a da pritom ostanemo svoje.
Ako je „self-made“ žena ona koja sama gradi svoj put, onda je meni najljepši dio tog puta upravo sloboda da sama definiše šta za nju znači biti lijepa.
