PIŠE: DANIJELA VUKSANOVIĆ
#blacktinkerbell17
Bio je to jedan zanimljiv četvrtak. Posle napornog radnog dana sam sjedjela u dnevnoj sobi, sama. Šolja tople, sveže skuvane kafe me je činila srećnom i otklanjala je sav umor koji mi se nakupio tokom dana. U uglu dnevne sobe, na posebnom mjestu, nalazio se stari radio koji sam dobila od đeda, davno. Bio je uključen. Često su na jednoj lokalnoj stanici imali divan repertoar. Uživala sam u starim hitovima, kako stranim, tako i domaćim. Dok sam zatvorenih očiju ispijala kafu i uživala u muzici koja se čula iz te stare kutije, krenula je stara pjesma i dobro poznati stihovi,
„Ostariću čekajući na te, brojeć’ dane, godine i sate.“
Dok sam bila jako mala, voljela sam Nedu Ukraden, poradovah se što joj glas čujem. A onda sam u mislima odlutala daleko. Mnogo puta sam čula tu pjesmu, bila mi je jedna od dražih, ali sam tek tog dana razmislila o značenju samog teksta, iz jednog drugačijeg ugla. Bila sam srećna žena. Ostvarena na svakom životnom polju. Voljena i beskrajno poštovana. Ali sam razmišljala o tome koliko samo jedna žena može sebi život da uništi i koliko može uvijek, neđe u dubini duše, da bude tužna zato što je nekad davno slušala razum, a ne osećaj i ono što joj srce hoće. Pitala sam se da li je onaj ko je napisao tekst pjesme stvarno doživio ovu tešku sudbinu. Tog četvrtka sam shvatila koliko sam blagoslovena žena zato što znam slušati svoje srce i unutrašnji glas. Ništa mi draže od tog mog unutrašnjeg glasa i osećaja bilo nije. U životu sam uvijek srce slušala. Nikad me izdalo nije, uvijek mi je pravi put pokazalo. Bila sam svjesna toga da se ljudi često nađu na toj granici koja nema ime.
Nema samo jedne riječi koja je opisuje, pa joj se kao ime može uzeti ,,Između razuma i osjećajnosti“. Svjedočila sam tome mnogo puta. Dok sam eto tako kao djevojčica razdragano koračala stazama života, imala sam prilike da upoznam različite ljude. One koji su bili slični meni, ali i one koji su bili u potpunosti drugačiji. One koji su sve odluke srcem donosili, i one koji su samo razum koristili. Bila sam i u društvu onih koji su željeli da mijenjaju nešto u svom životu da bi im bilo ljepše, ali i onih koji su se brzo pomirili sa tim što imaju (pa neka su to bile i najgore muke) i donijeli su odluku da tako provedu ostatak života. Znalo je da me zaboli umjesto njih.
Ali sam bila svjesna toga da nikad i nikome ko sebi ne želi da pomogne ja pomoći ne mogu. U razgovorima sa svim tim ljudima sam često pravila paralele baš za tu temu ‘razum ili osjećajnost’. Upoređivala sam mnogo toga. Što iz svojih životnih situacija, što iz situacija ljudi koje poznajem.
Pitala sam ih: ,,Ko je srećniji? Ko vodi ispunjeniji i ljepši život?“
To je na mnoge ljude oko mene djelovalo kao da sam ih uhvatila za ramena i snažno protresla. Mnogi od njih su se vratili pravom i kvalitetnom životu. Srce mi je tad bilo kao nebo. Kad čovjek nauči da sluša svoje srce, on procvjeta kao najljepši cvijet. I fizički i duhovno. Ubijeđena sam u to. Isključivo slušanje razuma je perfektan izbor kada je poslovna karijera u pitanju. Jer… kad čovjek razumno u poslu razmišlja, na tom polju sve ide kako treba. Besprekorno je. Ali ne i što se života tiče. Dok sam ispijala zadnje gutljaje preostale kafe, prisjećala sam se trenutaka i situacija kad u meni srce i razum nijesu pjevali istu pjesmu.
Bile su to najteže odluke u mom životu. Bila sam ponosna što sam u takvim situacijama uvijek srce birala. Nikad se to nije ispostavilo kao greška. Bilo mi je teško, ali sam naučila da u životu, kad se nađem u nekoj važnoj, na prvi pogled bezizlaznoj situaciji, sebi postavim par pitanja. To su:
- Da li sam srećna?
- Da li bi moje srce na živo krvarilo i da li bi me duša boljela ako isključivo razumom budem donijela te neke važne odluke?
- Hoće li mi život biti teži ako razum ostavim po strani i glavnu ulogu srcu dam?
Sa osmijehom sam likovala jer sam bila srećna, srce mi je od ljubavi bilo veliko kao nebo, a život mi je bilo divan baš zbog toga što sam osjećaj u sebi uvijek slušala. Zato sam uvijek svojim prijateljima davala savjet da je najbolje da, kad se čovjek nađe na toj klackalici, čvrsto prigrli srce i osjećajnost u sebi. Sve odluke srcem i dobrim osjećajem donesene su dobre odluke. Posle njih nema kajanja, griže savjesti i žaljenja za nečim što je moglo biti. Ljepše se spava. Što ne može baš da se kaže za ono što se isključivo razumom odluči. Između razuma i osjećajnosti je najbolje odabrati osjećajnost. Jer… život nije da boli i da u suzama prođe. Recept za moju sreću u životu bio je: Osjećajnost i empatija prvo za sebe, pa onda za druge. A razum i kalkulisanje samo za posao. Život mi je bio lijep. Cvjetala sam. Bila sam dobra sebi, ali i drugima. Ništa i nikoga nijesam uzaludno čekala. Nijesam brojala dane, godine i sate, kao što u tekstu pjesme kaže, ja sam voljela. I sebe i druge. Ponosna sam bila na to što sam znala da volim. Nijesam bila živi robot koji samo razumom upravlja. Otpila sam poslednji gutljaj kafe i iz tog mog dubokog razmišljanja me je trglo zvono. Pjesma Neđe Ukraden je odavno završila, u tom trenu je neka inostrana grupa svirala neki njihov hit, meni nepoznat, ali je ritam bio divan. Ustala san nasmijana. Otvorila sam vrata, a u zagrljaj su mi kao vjetrom doneseni pali Zoja i Maksim, dok je Bogdan stajao još uvijek na kućnom pragu sa buketom mog omiljenog ocvijeća u rukama. Donesenim onako, bez povoda. Taj čovjek je bio moja najvažnija odluka koju sam donijela srcem. Nikad se nijesam pokajala zbog toga. Srce je samo odabralo sigurnu luku i krilo koje me je krilo od oluje kad bi naišla.
Jako često u životu znam da izgovorim rečenicu: ,,Život je lijep, volite se.“ I stvarno je tako. Samo treba da volimo sitnice i da slušamo srce i osjećaj u sebi. Razum koristiti kad je prijeko potrebno i kad posle te upotrebe ne postoji mogućnost da se pojavi kajanje i griža savjesti. Čovjeku je poklonjena duša, čista kao suza, da voli, da bude voljen, da je srećan i da srećnim ljude oko sebe čini. Zato se i danas, u svojim kasnim dvadesetim godinama, odlučim za davanje ljubavi i najljepšeg što u sebi nosim svima oko sebe.
Jer… život je lijep.
