PIŠE: KATARINA DŽALE
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: IZ PRIVATNE ARHIVE
Svi smo upoznati sa činjenicom da je promjena sastavni dio života. O tome ne treba puno pričati, niti je to tema ove priče. Pitati nekog kako se nosi s promjenom je isto što i pitati kako se nosi sa životom. Jer život jesu stalne promjene.
Moj život je poprilično turbulentan, neki bi rekli hazarderski. Dok sam bila dijete i u vrlo mladoj dobi, neke promjene inicirali su oni odrasliji od mene. Preselila sam se više od 20 puta u životu, neke selidbe su bile veće, iz države u državu, uzrokovane ratom, neke manje, samo međugradske, potaknute seobom obitelji u kojoj sam odrasla, i one sitne, uzrokavane mojim nemirnim duhom, unutar grada, za koje bih morala odvojiti vrijeme da ih se sjetim i nabrojim.
Danas mi je 43 i trenutno sam na drugoj strani svijeta, istražujem poslovne mogućnosti. Bila je to odluka koja me odvela u svakom pogledu van moje zone komfora. I naravno, odvojena od rodne mi grude, s odmakom sam imala priliku napraviti retrospektivu svog života i pitati svoj duh što on želi.
Od malih nogu sam svjesna da svijet čini ono što vidimo, materijalno i opipljivo, ali isto tako i ono što ne vidimo, što nije materijalno i opipljivo, ono što osjećamo. Kasnije sam naučila da se takvi ljudi zovu empati. To je ono kad uđeš u neku prostoriju gdje je puno ljudi, a ti možeš osjetiti energiju, atmosferu onako očigledno, lako se povežeš s tom energijom, i s vremenom, kad malo istreniraš način osjećanja ljudi, možeš osjetiti točno od koga koja energija teče. Sad svi vi koji čitate ovo sigurno mislite – pa da, i ja to mogu, nije to ništa posebno. I da, u pravu ste, mi ljudi jesmo svi empati, svi osjećamo druge ljude, osjećaji su to što nas tjera da donosimo odluke, a odluke vode u promjenu.
Da li će se promjena odraziti na naš život pozitivno ili negativno u materijalnom smislu, pri tom ne mislim samo na novac, već na niz drugih bitnih životnih tema, od partnerstva – poslovnog, prijateljskog, ljubavnog, obiteljskog, ovisit će samo o emociji koja je potaknula donošenje odluke koja je uzrokovala promjenu.
I tako svi se mi nalazimo u tom krugu: emocija – odluka – promjena.
Razumijevajući to, ako nismo zadovoljni promjenom koja je nastupila, pronađimo stvarni uzrok takve promjene – tu emociju koja čuči u nama i skriva se iza niza odluka koje smo donijeli. Nije odluka kriva, kriva je emotivna glad u nama koja ima svoje ime. I svatko od nas zna kad ostane sam sa sobom i pogleda se u ogledalo što je to čega nedostaje i što uzrokuje sve što radimo.
Kao što rekoh negdje na početku, najveći luksuz kad ostaneš sam na drugoj strani svijeta jest upravo da jedina osoba s kojom redovno razgovaraš si ti sam i kad nema te emotivne buke na koju si navikao oko tebe konačno čuješ svoj glas.
A ostalo će se sve i tako posložiti u skladu s tim novim osjećajem sebe.
Dragi moji ljudi, odvoijte vrijeme za sebe, pitajte sebe koji dio vas je gladan ljubavi, dajte sami sebi tu ljubav. I kao takva nova verzija sebe moći ćete i drugima dati puno više u svakom pogledu – od emotivnog do materijalnog. Odbacite sve izgovore da nemate vremena za sebe, jer morate raditi, morate preživjeti, morate što god… to je ta emotivna buka zbog koje ne čujete vlastiti glas.
Ne bojte se vlastitog glasa!
