PIŠE: JELENA SKENDER, MAJKA KRISTE ANASTAZIJE, MIROSLAVOVA SUPRUGA, UČITELJICA POKRETA I VLASNICA BOUTIQUE MOVEMENT CENTRA VJEŽBAONICA
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: PIXABAY.COM
Možda ste nekada čuli da je ljudsko tijelo savršen mehanizam. I ja sam tako mislila. No, otkrila sam da je tijelo puno više. Tijelo je organizam. I ovo ste čuli. Pa, koja je razlika? Mehanizam može biti savršen, ali sastavljen je od zasebnih dijelova koji rade sami za sebe. Kada jedan dio zataji, često staje cijeli mehanizam. Organizam je također sastavljen od dijelova, a ti dijelovi rade zajedno, i kada je jedan od njih ugrožen, ostali preuzimaju dio odgovornosti da cijeli organizam može nastaviti djelovati. I da, naše tijelo je savršeno i moćno.
Njegova moć proizlazi upravo iz moći svih njegovih dijelova da funkcioniraju kao cjelina. Dugo sam tražila način kako definirati moć ljudskog tijela. Kako predočiti drugima koliko je naše tijelo moćno i kako je ta moć ostvariva. I to jednostavno, svakodnevno. Samo kada bismo mi to dopustili. Dopuštanje je velika prepreka u ostvarivanju ciljeva. Pogotovo ženama. Dopustiti sebi da budemo moćne kroz tijelo, ali i u životu općenito, mnogima od nas zvuči zastrašujuće. I onda, umjesto da gledamo sebe i razvijamo vlastitu moć, posežemo za nametnutim obrascima izgleda, ponašanja…
Zanemarujemo sebe, svoje tijelo do neprepoznatljivosti, a s druge strane ga silimo do iznemoglosti. Jurišamo prema stereotipima izgleda zanemarujući svu iskonsku namjeru tijela. Tijelo nije samo površina. Tijelo je organizam direktno povezan umom i duhom, kroz koji ispoljavamo svaku svoju emociju, kroz koji komuniciramo, propitujemo i postojimo. Njegova je uloga moćna.
Kako pokrenuti tu moć koja se skriva u nama? Možemo li naučiti svjesno pokrenuti svaki i najmanji dio našeg tijela da bi tijelo funkcioniralo skladno i besprijekorno?
To je upravo ono što radim, potičem svaku ženu da svoje tijelo promatra kroz mogućnosti, potencijale koji su nam Bogom dani, no zaboravljeni i zanemareni. Kada se prepoznamo na ovaj način, dobivamo mogućnost ogromnih pozitivnih transformacija na fizičkom, mentalnom i duhovnom nivou. Mi imamo moć promijeniti svaki i najmanji dio našeg tijela. To je jedna od njegovih ljepota. Nikad nećemo biti prestari za pokret. Nikad nećemo biti prestari za moć.
Što ja vidim kao moć i moćnu ženu
Svakodnevno nailazim na fotografije divnih žena koje izgledaju besprijekorno. Iscrtava im se svaki mišić na tijelu. Mogu napraviti čudesne vježbe. Izdržljive su i dižu velika vanjska opterećenja. Jesu li moćne? Sigurna sam da jesu, no ja moć definiram drugačije. Meni je moć kada ja mogu. Kada mogu podići svoje dijete i nositi ga kilometrima. Kada mogu vjerovati svom tijelu da neće reagirati s boli nakon dugo stajanja. Kada mogu nositi vrećice iz dućana i kada ga osjetim. Kada mogu cijeli dan ostati moćna poslovna žena i imati snage za sve izazove koje moj posao nosi. Svjesnost o tijelu proizlazi iz traženja sklada, iz dolaska u ekvilibrium. Tada više ne postoji dio tijela koji ne želi sudjelovati u ovoj simfoniji pokreta. Zatim, pomicanjem granica pokreta i mogućnosti kroz prisutnost uma u svakom trenutku. Biti ovdje i sada nužno je kada izgrađujemo moćno tijelo. Samo tada dajemo toj moći viši smisao i svrhu. Kroz takvu moć, dobivamo u tijelu saveznika, a ne neprijatelja. Ne moramo i ne trebamo se boriti s njim, jer radimo ono što je i umu i duhu i tijelu u interesu. Dobivamo podršku i sigurnost. Dobivamo slobodu. Slobodu kretanja, kreiranja i stvaranja.
Žene bježe od moći, jer su nekada prije uvjetovane da nisu moćne, jer im je netko kome su vjerovale nametnuo stav da to nije za njih. No, to je kod većine nas daleko od istine. Moj je zadatak i svrha moga zanimanja upravo to. Zajedno s vama pronaći i probuditi vašu moć. Unutarnju snagu i osjećaj da ste puno više nego ste ikada mogle sanjati. I vidim taj sjaj u očima svakodnevno. Jedan po jedan par očiju u grupi svijetli sve više. Jedna po jedna žena se usudi učiniti korak više prema vlastitoj moći. Jedno po jedno tijelo postaje baza za promjenu života. Kroz rad sa mnom i mojim trenerima, žene prestanu misliti da su nedostojne, da to nije za njih, počnu se doživljavati vrijednima i misliti na sebe, tada i svijetu oko sebe mogu dati ono najbolje od sebe. Gledam kako njihovi selfiji prestaju biti „moram pokazati da sam ista kao drugi“ u „pokazujem svoju savršenu jedinstvenost“. I sretna sam, jer znam da sam dala svoje najbolje da se to dogodi.
Netko će to jednostavno nazvati vježbanjem. No, tek dok ne proba. Nakon toga će znati da je pokret puno više.
