PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: DRAŽEN MILIĆ
FOTOGRAFIJE: JOVAN VIDAKOVIĆ
DRAŽEN MILIĆ, UMETNIK KOJI JE POKRENUO MEĐUNARODNU UMETNIČKU KOLONIJU „KOLO“, KOJA SE OVE GODINE ODRŽAVA 11. PUT ZAREDOM POD PLATANIMA U TREBINJU. ZAVRŠIO JE AKADEMIJU LIKOVNIH UMETNOSTI U TREBINJU, U KLASI PROFESORA MR MARKA MUSOVIĆA. JOŠ KAO STUDENT, ZAVOLEO JE KERAMIČKU TEHNIKU KOJA DO TADA NIJE POSTOJALA NA TOJ AKADEMIJI, PA GA PUT VODI U BEOGRAD. ZNAO JE DA ĆE KERAMIKA BITI NJEGOVO BUDUĆE OPREDELJENJE. TOKOM 2008. GODINE, PROVEO JE TRI MESECA U KERAMIČKOM ATELJEU U VIŠNJICI, GDE JE IZUČIO ZANAT ZA IZRADU SUVENIRA OD KERAMIKE. STIČUĆI ZNANJE U TOM ATELJEU, RASLA JE NJEGOVA ŽELJA DA SE VRATI U TREBINJE I NASTAVI SA RADOM OTVORIVŠI PRVI REGISTROVANI UMETNIČKI ATELJE U KOJEM POČINJE IZRADU SUVENIRA OD KERAMIKE.
JEDANAESTI SAZIV MEĐUNARODNE UMETNIČKE KOLONIJE KOLO BIĆE OTVOREN 15. MAJA U GALERIJI KULTURNOG CENTRA U TREBINJU IZLOŽBOM SLIKA MARKA TUBIĆA.
Kako diše i nastaje umetnost u međunarodnoj likovnoj koloniji „KOLO“ u Trebinju?
Umjetnost u međunarodnoj umjetničkoj koloniji KOLO u Trebinju ne nastaje slučajno – ona se priprema i “diše” tokom cijele godine. Svaki detalj, od odabira umjetnika do organizacije izložbi, pažljivo se gradi kako bi tih sedam dana kolonije dobilo svoj puni smisao.
Kada umjetnici stignu u Trebinje, taj dug proces pripreme pretvara se u čistu stvaralačku energiju. Inspirisani Trebinjem i Hercegovinom – njihovim svjetlom, pejzažima i duhom – umjetnici prenose lične doživljaje na platna, stvarajući djela koja nose autentičan pečat mjesta i trenutka.
Na kraju kolonije, sav taj trud, vrijeme i posvećenost dobijaju svoj konačan oblik kroz nastala umjetnička djela. Upravo ta djela ostaju kao svjedočanstvo jednog procesa koji traje mnogo duže od tih sedam dana, ali u njima kulminira u svojoj najčistijoj formi.
Prošle godine obeležili ste deceniju rada – značajan jubilej za umetnost i kontinuitet. Šta donosi 11. saziv kolonije?
Prošle godine obilježili smo značajan jubilej – deset godina postojanja i rada međunarodne umjetničke kolonije KOLO. U današnjem vremenu, održati kontinuitet u kulturi i umjetnosti kroz jednu deceniju predstavlja veliki poduhvat i potvrdu ozbiljnog i posvećenog rada.
Deseti saziv bio je u znaku pružanja prilike mlađim umjetnicima, dajući im prostor da se afirmišu i predstave svoj rad u okviru kolonije.
Ove godine, sa 11. sazivom, napravili smo svjestan iskorak u drugačijem pravcu. Fokus smo stavili na iskusne umjetnike, sa bogatim stvaralačkim opusom i dugogodišnjim radom. Naš cilj je da kroz njihovo prisustvo dodatno obogatimo fundus udruženja, ali i da publici predstavimo kvalitetna i relevantna djela savremene umjetničke scene.
Šta te vodi i inspiriše dok okupljaš umetnike u zajednički prostor stvaranja – i kako prepoznaješ one prave, čije se energije i izrazi uklapaju u duh kolonije?
Nakon završetka svake kolonije, već tada počinje razmišljanje o narednoj. Uvijek sebi postavim jasan cilj i pravac u kojem želim da se kolonija razvija. Tako je bilo i nakon prošlogodišnjeg saziva koji je bio posvećen mlađim umjetnicima – tada sam osjetio potrebu da naredni bude svojevrsni kontrast, sa fokusom na iskusne autore i one sa dugim i ozbiljnim umjetničkim stažom.
Kada je riječ o izboru umjetnika, taj proces je djelimično planski, ali često i vrlo spontan. Veliku ulogu imaju ljudi iz svijeta umjetnosti koji razumiju moj senzibilitet i način razmišljanja, te mi predlažu autore za koje smatraju da bi se uklopili u duh kolonije. Na osnovu toga pravim selekciju, vodeći se prije svega autentičnošću izraza, energijom i onim nečim što umjetnik nosi u sebi.
Upravo ta kombinacija intuicije, iskustva i povjerenja u ljude sa kojima sarađujem najčešće dovede do pravog izbora – a to se na kraju vidi kroz atmosferu kolonije i kvalitet djela koja nastaju.
Čijom izložbom će svečano biti otvoren 11. saziv likovne kolonije?
Jedanaesti saziv Međunarodne umjetničke kolonije KOLO biće otvoren 15. maja u galeriji Kulturnog centra u Trebinju izložbom slika mladog i, po mom mišljenju, jednog od najperspektivnijih umjetnika sa ovih prostora – akademskog slikara Marka Tubića iz Zrenjanina.
Marka sam upoznao prošle godine, tokom jubilarnog, desetog saziva kolonije, i njegov rad je na mene ostavio snažan utisak. Iako su mnogi već pisali o njegovoj umjetnosti, smatram da ona još uvijek nije do kraja ispričana, niti potpuno sagledana.
Nakon završetka prošlogodišnje kolonije, dugo sam razmišljao o tome ko bi trebao otvoriti 11. saziv i izbor je prirodno došao upravo na Marka. Njegov izraz, energija i način na koji promišlja slikarstvo savršeno se uklapaju u ono što želimo da kolonija KOLO bude i u narednom periodu.
Kakav je feedback umetnika nakon kolonije generalno?
Povratne informacije nakon kolonije su u najvećem broju slučajeva izuzetno pozitivne. Umjetnici, posebno oni koji prvi put dolaze u Trebinje, često budu iskreno iznenađeni – ne samo ljepotom grada i pejzaža, već i posebnom energijom koju ovaj prostor nosi. Gotovo svi ističu da Trebinje ima nešto teško opisivo, neku specifičnu atmosferu koja ih inspiriše i podstiče na stvaranje. To je osjećaj koji se ne može lako pretočiti u riječi, ali se snažno osjeti kroz rad i boravak u tom ambijentu. Upravo ta energija često ih ponovo vraća u Trebinje. Mnogi od njih čak kažu da bi bez razmišljanja mogli ovdje živjeti i stvarati, što je možda i najljepša potvrda značaja i duha same kolonije.
Kolonija ima i humanitarni karakter – na koji način umetnost u ovom kontekstu prelazi granice estetskog i postaje čin solidarnosti i podrške?
Ove godine realizujemo jubilarnu, desetu humanitarnu aukciju slika, koja je vremenom postala važan i prepoznatljiv segment kolonije. Upravo taj humanitarni karakter izdvaja našu koloniju od mnogih drugih, jer umjetnost ovdje ne ostaje samo u domenu estetskog, već dobija i snažnu dimenziju solidarnosti i podrške.
Posebno je dirljivo to što su umjetnici lično prisutni tokom aukcije i imaju priliku da vide kako njihovo djelo, kroz licitaciju, dobija svoju vrijednost, ali i da upoznaju ljude koji su odlučili da ga podrže. Taj direktan susret između umjetnika i kupca daje cijelom događaju dodatnu, ljudsku toplinu.
Najvažnije je da sav prikupljeni novac ide isključivo djeci kojima je pomoć najpotrebnija. Upravo zbog toga, mi iz Udruženja KOLO smo izuzetno ponosni na humanitarni karakter kolonije, jer vjerujemo da umjetnost ima snagu da ne samo inspiriše, nego i konkretno mijenja živote.
Šta je najveća vrednost koju je kolonija izgradila kroz sve ove godine – umetnička, ljudska, ili možda zajednička?
Mislim da je najveća vrijednost kolonije upravo u spoju umjetničkog i ljudskog – jedno bez drugog ne može. Umjetnost jeste temelj, ali bez međuljudskih odnosa, razmjene iskustava i energije koju umjetnici donose, ona ne bi imala istu snagu. Cilj kolonije i jeste da dovođenjem umjetnika iz regiona i svijeta obogaćujemo ne samo umjetničku scenu, već i iskustva lokalnih autora. Kroz taj susret nastaju veze i saradnje koje prevazilaze granice – ne samo našeg grada, nego i čitavog regiona. Udruženje KOLO godinama gradi kvalitetnu saradnju sa različitim kulturnim institucijama, čime se otvaraju vrata našim umjetnicima da se predstave i publici van svoje zemlje. Upravo u toj razmjeni, povezivanju i zajedničkom rastu vidim najveću vrijednost kolonije.
U kojoj meri prostor Trebinja, njegova svetlost i atmosfera, utiču na rad umetnika tokom kolonije?
Prostor Trebinja, njegova svjetlost i posebna atmosfera imaju izuzetno snažan uticaj na umjetnike tokom kolonije. Mislim da ne utiče samo vizuelno, kroz pejzaže i arhitekturu, već i mnogo dublje – kroz osjećaj mira, otvorenosti i inspiracije koji ovaj kraj nosi.
Trebinje i cijela Hercegovina na vrlo autentičan način podstiču stvaralački proces. Umjetnici ovdje često pronalaze novu energiju i drugačiji ritam rada, što se jasno reflektuje i na njihovim djelima.
Nije rijetkost da nakon kolonije požele ponovo da se vrate upravo zbog tog posebnog spoja svjetlosti, prostora i atmosfere koja ih inspiriše da nastave da stvaraju u Trebinju.
Tema majskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Život po meri duše“. Kako živiš život po svojoj meri?
Život po mjeri duše za mene znači život u kojem sam u skladu sa sobom, bez potrebe da se uklapam u tuđa očekivanja ili nametnute okvire. To je proces učenja da slušam sebe, svoje unutrašnje osjećaje i intuiciju, i da prema tome donosim odluke, i u poslu i u privatnom životu.
Takav život ne znači da je uvijek lagan ili savršeno posložen. Naprotiv, često podrazumijeva preispitivanja, odluke koje nisu uvijek najjednostavnije i puteve koji traže više hrabrosti. Ali u suštini, to je život u kojem postoji smisao i unutrašnji mir, čak i kada su okolnosti zahtjevne. Za mene je važno da ono što radim ima težinu i iskrenost, da ne bude samo forma, već da proizilazi iz stvarne potrebe i osjećaja. Kada uspijem da uskladim ono što mislim, osjećam i radim, tada imam osjećaj da živim po mjeri svoje duše.
To je, na kraju, život u kojem čovjek ostaje vjeran sebi – i to smatram najvećim uspjehom.
