PIŠE/FOTOGRAFIJE: ANIMA MUNDI
Danilo Kalezić je rođen 1984. godine u Podgorici. Završio je političke nauke, smer novinarstvo, magistrirao odnose sa javnošću u Podgorici. Govori engleski, ruski i španski. Svoju novinarsku karijeru započeo je na radiju Antena M, profesionalni put se nadovezuje i svoje znanje prenosi kao šef biroa za odnose sa javnošću – PR grada Podgorice. Poslednjih pet i po godina je PR menadžer najvećeg i najluksuznijeg „brenda“ – marina Porto Montenegro u Crnoj Gori. Poziv za intervju za posao je dobio preko Linkedin-a. Svoju kompaniju i poslodavca predstavlja 24 časa dnevno. Uspešan, neposredan, iskren, profesionalan, pleni svojom dobronamernošću i elegancijom – Danilo Kalezić je PR menadžer 21. veka.
EKSPERT ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU – DA LI SE OSEĆAŠ KAO SUPERMAN RADEĆI KAO PR PORTO MONTENEGRA?
Hvala što smo intervju počeli ovakvom tezom, ali ipak mislim da je „ekspert“ malo „prejaka“ riječ, posebno u doba ekspanzije stručnjaka iz brojnih oblasti, uključujući i PR. Više bih volio ako sam prepoznat kao neko ko svoj posao radi pristojno i uz konzistentan kvalitet. Još uvijek učim, i to me čini veoma srećnim, jer imam priliku da se profesionalno usavršavam u susretima sa izuzetnim ljudima iz Crne Gore, regiona i širom svijeta, i najprije, radeći posao koji volim. Ponekad se, istina, osjećam kao Superman iz tvog pitanja, jer je Porto Montenegro veliki projekat koji zahtijeva potpunu pažnju i posvećenost, duge sate u marini i naselju, ali sam, iskreno, najzadovoljniji kad na kraju zvaničnog radnog dana, poput Klarka Kenta, stavim naočare i počnem da pišem.
DA LI U ŽIVOTU IMAŠ PLAN B ILI C?
U životu imam planove za sva slova abecede, uključujući i B i C.
MARINA U BOKOKOTORSKOM ZALIVU ODIŠE LUKSUZOM, MINIMALIZMOM I FILMSKOM LEPOTOM. RADITI U TAKO LEPOM I SVETSKOM AMBIJENTU JE PRIVILEGIJA.
Hvala ti, Mia. Privilegija, obaveza, odgovornost, kao i svaki posao, i ovaj se može posmatrati iz različitih uglova. Smatram da je, kad volite ono što radite, svaki posao privilegija na svoj način. Naravno, Porto Montenegro je mnogo više od superjaht marine i nautičkog naselja inspirisanog venecijanskim nasljeđem – mi smo velika kompanija sa više od 400 zaposlenih, a konkretno marketing tim broji 12 ljudi, od čega je 10 iz Crne Gore. Najčešće kad sa drugim ljudima razgovaram o Porto Montenegru, tema je „luksuz“ i „filmska ljepota“. To je svakako ono što je zaštitni znak našeg brenda, ali se uvijek trudim da pokažem da smo mnogo više od toga – skup ljudi koji vrijedno radi kako bismo pomogli rebrendiranju Crne Gore kao destinacije. Rijetko ko će zamisliti nas desetoro kako u 11 naveče još uvijek u kancelariji radimo excel dokumente sa aplikacijama bužeta za sljedeću godinu, ili kako trčimo iz štamparije, jer brošure za Sajam nautike, koji treba da počne, uveliko kasne iz štampe. Naravno, sve su to „slatke muke“, jer volimo ono što radimo i uvijek bude najvažnije ono kako nas drugi vide.
TVOJ NAJVEĆI IZAZOV U POSLU? I KOLIKO SATI DNEVNO RADIŠ?
Najveći izazovi u poslu, nakon 10 godina rada u odnosima s javnošću, jeste da i dalje naučim da kažem „ne“ i da počnem da u potpunosti vjerujem svojoj intuiciji. Kad god sam dopustio da intuicija odluči, nisam se prevario u donošenju odluka.
Dnevno radim dovoljno dugo da izuzetno rano zaspim, a dovoljno kratko da još uvijek svakog jutra ustajem kao da sam tek počeo da se bavim ovim poslom.
TIVATSKI MUZEJ POMORSKOG NASLEĐA JE NEZAOBILAZNI DEO PORTO MONTENEGRA, KOJI OSVAJA SVOJOM IMPOZANTNOŠĆU. UMETNIČKA I KULTURNA DEŠAVANJA U PORTU SU SVETSKI DOGAĐAJI. KOJE SU ČARI I IZAZOVI U NJIHOVOJ ORGANIZACIJI?
Zbirka pomorskog nasljeđa, nekadašnja pilana u starom Arsenalu, prostor je u kome se nalazi više od 150 artefakata bivšeg Remontnog zavoda, koji njeguje fascinantu istoriju Boke, u periodu od 1889. godine, do ranih devedesetih prošlog vijeka. Na gornjem spratu ovog, po mnogo čemu jedinstvenog, zdanja ugostili smo brojne umjetnike iz regiona i svijeta, ali i organizovali neke od najvećih dogajaja sezone. Pretpostavljam da je „magija“ ovog prostora spoj starog i novog, industrijskog nasljeđa i savremene umjetnosti.
Naravno, organizujemo brojna umjetnička i kulturna dešavanja u čitavom naselju i marini, i svake godine otkrijemo neki novi kutak, savršeno uklopljen da se u njemu organizuje neka drugačija, nova postavka ili art-koktel. Osim svih galerija u naselju, naše korporativne zgrade u kojoj na svakih mjesec dana potpuno besplatno postavljamo izložbe regionalnih autora, pa preko već pomenute monumentalne Zbirke pomorskog nasljeđa, ove godine smo „ugostili“ više od 20 skulptura iz svih krajeva svijeta, različitih savremenih autora, od Japana do Venecuele, od kojih su neke više od 3 metra. Zanimljivo je da smo ovaj projekat dogovorili na Vencijanskom bijenalu, i da smo sa galeristom iz Francuske za mjesec dana uspjeli da organizujemo osiguranje, dostavu i postavku ovih kultnih djela, čija težina iznosi više od 4 tone!
Sve su to slatki izazovi, s obzirom na to da organizujemo na desetine izložbi i muzičkih perfrormansa godišnje. Čari su pred nama – svako ko je ove godine bio u Porto Montenegru zna o čemu govorim, a tome svjedoče i hiljade instagram i facebook fotografija ispred, na primjer, čuvene monumentalne skulpture Ronilac na mulu 1.
ŠTA TI JE STRAST U ŽIVOTU?
Putovanja, knjige. Zanimljivi ljudi. Iskorak u nepoznato. Forma životne strasti se mijenja vremenom, ali je ona uvijek „oivičena“ željom da idem dalje, da učim, da putujem, otkrivam i „prkosim gravitaciji“.
ŠTA ZA TEBE PREDSTAVLJA PROSTOR ZAPADNOG BALKANA? TVOJ ODNOS PREMA BALKANU.
Ovo je izuzetno zanimljivo pitanje. Za mene je Balkan dom. Nesavršeni, uznemireni, ponekad problematični dom kome se uvijek vraćam.
KO JE ČOVEK BUDUĆNOSTI NA OVIM PROSTORIMA? DA LI JE PORTO MONTENEGRO/TIVAT GRAD SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI U CRNOJ GORI?
Hoću da vjerujem da je čovjek budućnosti na ovim prostorima čovjek-istraživač, onaj koji će prije svega poći od sebe, pa procijeniti drugog, onaj (ili ona, svakako) koji se neće plašiti da zadre u svoje potrebe, želje, da se „sretne“ sa samim sobom. Čovjek budućnosti (ili sadašnjosti?) je, po mojoj skromnoj procjeni, onaj koji razumije strpljenje, okolinu, prirodu, onaj koji ima želju i potrebu da uči, otkriva, usavršava, bez obzira na to koliko godina ima, i bez obzira na to šta će okolina da misli o tome. Želim da mislim da možemo da ne budemo tek osrednji, da možemo puno. Znam da će, čitajući sve ovo, neko reći „lako je ovome da ovako priča, ali ja se borim za egzistenciju“. I to razumijem, samo što ponekad mislim da puno vremena, kao nacija, ili region, provodimo analizirajući sopstvenu sudbinu, a malo na jasno definisanje onoga što tačno želimo, ili šta bi nas učinilo srećnim i zadovoljnim.
KO DOMINIRA TVOJIM AKCIJAMA? KO JE JAČI – EGO ILI UM OSLOBOĐEN OD NJEGA?
Naravno da bi ovdje pravi odgovor bio „um oslobođen od ega“ čemu, svi koji spoznaju jačinu ega, teže. Ipak, volim ja da pustim i ego da se „istrči niz livadu“, i njemu treba predaha, i ne valja ga uvijek zauzdavati. Važno je znati da je tu, da je jak, i da može da povede u pogrešnom pravcu ako mu damo previše prostora.
