LEPOTA SVETA KROZ OBJEKTIV

PIŠE: ANIMA MUNDI
INTERVJU: ŽELJKO JANČIĆ ZEC
FOTOGRAFIJE: ŽELJKO JANČIĆ ZEC

ŽELJKO JANČIĆ ZEC, ROĐEN U RIJECI 1969. GODINE, GDE JE ZAVRŠIO OSNOVNU I SRED­NJU ŠKOLU. U HOLANDIJI JE DIPLOMIRAO NA AMSTERDAMSE HOGESCHOOL VOOR DE KUNSTEN, A ŽIVI I STVARA U RODNOM GRA­DU. MULTIMEDIJALNI JE UMETNIK, REDI­TELJ, KOREOGRAF, SLIKAR, FOTOGRAF.

BEČKOJ PUBLICI SI SE PREDSTAVIO SERI­JOM FOTOGRAFIJA MEMORIES. ŠTA JE NA TIM FOTOGRAFIJAMA? ČIJE SU TO USPO­MENE?

Bečkoj publici sam predstavio moj fotografski ciklus Memories posvećen ženama. Naime, ci­jeli ciklus je omage mojoj baki Luciji, koja mi je ostavila svoju tradicionalnu nošnju na čuvanje. Fotografije su snimane na Hrvatskom primorju, otkud i ja dolazim. Spajajući ženu i primorsku idi­lu, krajolik, stvorio sam dijalog koji me vraća u neka prošla vremena.

KAKO PUBLIKA REAGUJE NA TVOJE VIĐE­NJE STVARNOSTI KROZ FOTOGRAFIJE?

Možda naslov Memories ovim radovima ne od­govara u potpunosti. Sjećanje pretpostavlja po­gled usmjeren ka prošlosti i sadrži osjećaj če­žnje. Možda su ove fotografije proročke, kao što je to čest slučaj s dobrom umjetnosti. Fotografije nage božice Gaie oslobođene svih ženskih kvali­teta, koji su prijateljski nastrojeni prema ljudima, mogle bi predstavljati buduće dokumente posta­pokaliptičnih mjesta na Zapadu. Žene također mogu biti i glasnice buduće situacije u društvu: neovisne i slobodne da svoja tijela pokreću po vlastitoj volji, da se istežu ka nebu, da se čvrsto drže za stijene, da leže na majci Zemlji ili da se igraju skrivalica u napuštenim gradovima. Kako se nigdje ne pojavljuju muškarci, moguće je da su ih i one osobno istrijebile tijekom svog per­verznog, sebičnog i planiranog lova na novac i moć, koristeći sva postojeća lukava sredstva: rat, krijumčarenje ljudi i droga, manipulaciju i uni­štavanje prirode. Serija fotografija Memories kao vizualni Future Shock, knjiga iz 70-ih godina (iako iz naizgled bliske prošlosti, do danas praktično nepoznata), koja je imala jak pozitivni utjecaj na čitavu jednu generaciju i prikazuje lošu situaciju današnjeg društva, koja se može iznova proma­trati.

Glavni protagonist serije fotografija Memories (2015) jest duh nevinosti i ljepote, koji katkad podsjeća na skupinu „Carska riba“ Marka Twa­ina, a katkad na junakinju njegove najomiljenije i uopće najbolje knjige Personal Recollections of Joan of Arc. Ova djela, oslobođena tekstual­nih elemenata, posjeduju lakotu i prozračnost koju doživljavamo čitajući dobru knjigu. Njiho­va eterična kvaliteta izaziva literarne asocijacije krhkosti i ljupkosti. Fotograf Zec je studirao glu­mu, ples i dramaturgiju. On nam pokazuje slike koje bi mogle biti prikazi scena za film, iako se u njima preklapaju slojevi vizualnog jezika, što predstavlja jasan naputak da im je izvorište izvan Hollywooda. Crno-bijele fotografije Memories odišu čulnost ranih i poznih talijanskih filmova dvadesetoga stoljeća s prefinjenosti koja im daje samo lagani okus. Talijanski flair posreduje i ele­gantna, suzdržana ekstravagantnost kostima.

Jedinstvene, izvanredno zgodne, gipke žene, predstavljene su u stjenovitim krajolicima s po­gledom na more, koji se smjenjuju s pustom industrijskom arhitekturom ili gradskom infra­strukturom. Paleta siježe od djevojaka svježih lica koje su nalik Loliti, do mladih žena čija smire­na samosvijest gledatelju posreduje kako njegov objekt promatranja posjeduje vlastitu snagu i na­stupa kao subjekt. Željko Jančić Zec svojim se modelima približava blagim fotografskim pogle­dom. Tako mu polazi za rukom uspostaviti ravno­težu predstavljanja ženske ljepote, bez dojma da je riječ o pogledu pohotnika. Odsustvo ironičnih i političkih sadržaja je neuobičajeno i stoga osvje­žavajuće: L’art pour l’art je bio fin koncept dok se nije „kompromitirao“.

Zec budi uspomene na vremena koja smo do­življavali kao doba nevinosti – kada su žene zbog ljepote bile poštivane, štićene i cijenjene, a ne proklinjane, silovane, ubijane ili prekrivane. Fotografijama Željka Jančića Zeca možemo biti zahvalni, jer nas podsjećaju na ljepotu svi­jeta i na to koliko je on lijepo mjesto za život muškaraca i žena u jednakoj mjeri. I na to da žene trebaju biti ponosne na svoju ljepotu, te je pokazivati onako neustrašivo kako im ju je Bog podario. Žene s fotografija nalaze se na jav­nim mjestima i u svojem čitavom osunčanom ozračju i zasluženom miru naprosto razoruža­vaju gledatelja, bez stida i stigmatizacije koje im je nametnula religija, politika ili društvene norme. Ove fotografije također pokazuju da pogled muškarca ne mora već sam po sebi biti usmjeren na osmatranje plijena i lišen poštiva­nja, usprkos zločinima koji su ženama učinjeni na temelju patrijarhalnog sustava koji vlada u svijetu.

Željko Jančić Zec nas u svojem svijetu slika blagom upornosti vodi nazad ka pisanoj riječi, ka riječima koje su već upisane u naše glave. I to je jedan od razloga što djela ne nose nazive. Možda je, ako pozornije promatramo, ta radikal­na redukcija elemenata na kompaktnu vizualnu poruku: Žena. Sama. U svijetu – u stvari politič­ki i ironično mišljeni borbeni poklič? Prosvjed protiv puta kojim idu, kako društvo, tako i svijet umjetnosti? Ostaje nam samo da pretpostavlja­mo, jer Atlas Shrugged i The Sheep Look Up.

LIKOVNI CIKLUS PEOPLE JE INSPIRISAN LJUDIMA. KOGA SI ODABRAO DA PRED­STAVLJAŠ?

Likovni ciklus People nastavak je ciklusa Free­dom. Radni naslov ovog ciklusa je People have the power. Odnosi se na ljude koji se bore za svoja prava. Prvenstveno potaknut situacijom u svijetu, krenuo sam s nekom mojom reflek­sijom, to jest viđenje istog. Portreti, figure, oso­be koje sam slikao, jednostavno prikazuju neki revolt na trenutno stanje oko mene. Portreti, slike se ne odnose na konkretne ljude, više su vezane za moj unutarnji glas, moju imaginaciju stvarnosti, koja se manifestira u likovnom obli­ku.

KOLIKO NA TEBE UTIČE SUD KRITIKE?

Sud kritike utječe na mene, ona se manifestira u mom promišljanju prema drugom i drugačijem, također potiče promjene koje su neminovne za mene i moj razvitak kao osobe i umjetnika. Kon­struktivna kritika u mom umjetničkom radu je poželjna i dobrodošla.

ŠTA TRENUTNO RADIŠ?

Who are we je radni naslov tematike identitet, kojom se trenutno bavim. Tiče se krize identi­teta, a uzimam kao model postjugoslovenski identitet, koji je za mene jako zanimljiv kao tema za rad. Inače, identitet je jedna od tema koja se godinama provlači kroz moj umjetnič­ki rad. Ispitivanja identiteta osobne sudbine, samoostvarenja kroz povezanost sa cjelinom i problema koji poznajemo iz teorijske psihoana­lize. Problem rascijepljenosti subjekta i stalne dislokacije u ne samo prostorno-vremenskom kontinuumu – existere – što već znači biti izvan sebe. Proizlazivši iz toga da smo stalno negdje izmješteni u dimenzijama vremena: u prošlosti, u budućnosti, u sadašnjemu trenutku, koji tek što je počeo, već je prošlost. Stalno smo, dok je dosta toga putem odbačeno negdje od rođe­nja, pa sve do smrti, u nekom pokretu i rascije­pljeni. Ne samo u smislu subjekt – objekt, nego ja – drugi, što ima i socijalnu, etičku i političku dimenziju.

KAKO BIRAŠ TEMU KOJOM ĆEŠ SE BAVITI? DA LI TE VODI INTUICIJA I INTERESOVA­NJE ILI VOLIŠ ANGAŽOVANE PRIČE?

U mom radu, tematike se nekako same name­ću. Poveden intuicijom i zanimanjem, krećem u nove radne izazove. Izazovi u radu za mene su velika motivacija. Mislim da se sve nekako dešava prirodnim putem, pa i biranje određenih tematika.

RIJEKA ĆE BITI EVROPSKA PRESTONICA KULTURE 2020. GODINE. USKORO ŠALJEŠ SVOJ PROJEKAT. OTKRIJ NAM TAJNU KAKO JE TI VIDIŠ.

Za mene, kao umjetnika, to je velika stvar. EPK dešava se u mom rodnom gradu. Nadam se da će EPK Rijeka 2020. donjeti promjene nabolje, ne samo gradu Rijeci, nego i široj regiji. Kroz veću povezanost svih nas, što je i tematika mog projekta EPK Rijeka 2020.

TEMA ZA MESEC APRIL JE “OD SUMRA­KA DO SVITANJA”. KADA JE TVOJE FO­TOGRAFSKO ISKUSTVO BILO NAJTEŽE, A KADA NAJBOLJE?

Sjećam se realizacije foto-projekta BLIND THROUGH LIFE, gdje sam u šumi istovremeno koordinirao i fotografirao desetoro performera po dosta hladnom vremenu. Što nije nimalo bio lak zadatak.

Kasnije, u postrealizaciji montaže fotografije, dobiven efekt bio je izvrstan, isplatio se takav napor pri realizaciji – fotografiranju zahtjevnog projekta kao što je BLT.