PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: DRAŽEN MILIĆ
FOTOGRAFIJE: ŽELJKO MILETIĆ I IZ PRIVATNE ARHIVE
DRAŽEN MILIĆ, OSNIVAČ MEĐUNARODNE UMETNIČKE KOLONIJE „KOLO“ U TREBINJU, U BOSNI I HERCEGOVINI, KRAJEM MAJA, PO DEVETI PUT, OKUPLJA UMETNIKE U GRADU NA TREBIŠNJICI. VELIKI ZALJUBLJENIK U UMETNOST I SAM UMETNIK, IZABRAO JE OVE GODINE SA VOJOM JOVANOVIĆEM, FOTOGRAFOM, ZVUČNA SLIKARSKA IMENA KOJA ĆE SVOJIM RADOVIMA DATI VELIKI DOPRINOS HERCEGOVAČKOJ LIKOVNOJ SCENI.
MILIĆ JE 2016. POKRENUO MEĐUNARODNU UMETNIČKU KOLONIJU „KOLO“ U SKLOPU OBELEŽAVANJA 60 GODINA POSTOJANJA GRADSKOG KULTURNOG DRUŠTVA „ALAT“.
Likovna kolonija „KOLO“ održaće se krajem maja u Trebinju pod platanima. Šta je zamišljeno u sazivu 2024. i ko će sve od umetnika biti prisutan?
Međunarodna umjetnička kolonija „KOLO“ se otvara 27. maja, u Galeriji Kulturnog centra Trebinje, izložbom slika i crteža Kristine Pirković, umjetnice iz Beograda, a zatvara se 1. juna izložbom radova nastalih na ovogodišnjoj koloniji.
Ova godina je u znaku umjetnika srednje i mlađe generacije. Plan je da se pruži šansa za povezivanje mladih umjetnika koji gaje savremeni likovni izraz i čije poetike koegzistiraju sa evropskom umjetničkom scenom. Fundus obogaćen djelima savremenih autora pruža mogućnost za dalje izlagačke angažmane i saradnju sa relevantnim galerijama.
Umjetnici koji su potvrdili svoje učešće su: Kristina Pirković, Marijana Rakićević, Maja Obradović, Teodora Rakičević, Mirza Smajlović, Marko Hrvoje Peruzović i Danijela Mihić. Tu su i domaći hercegovački umjetnici koji svake godine u određenom domenu podrže „KOLO“, učešćem na koloniji ili odazivom na humanitarnu aukciju. Postoji još par umjetnika čiju potvrdu učešća očekujem u narednih nekoliko dana, pa nije zgodno dodatno licitirati sa imenima. Ovogodišnji saziv je fenomenalan i za svako profesionalno poštovanje!
Gde će biti postavke i centralna izložba?
Imam odličnu saradnju sa Kulturnim centrom u Trebinju, koji je mjesto na kome se održava oficijelno otvaranje Međunarodne umjetničke kolonije „KOLO“ izložbom izabranog umjetnika, a to je ove godine Kristina Pirković.
Po završetku aktivnog rada, umjetnička djela se poslednjeg dana kolonije izlažu u Galeriji Kulturnog centra. Uz prigodnu ceremoniju zatvaranja, svedemo utiske o prethodnim danima, na adekvatan način se zahvalimo učesnicima, Kulturnom centru, gradu Trebinju i ostalim pokroviteljima, te uz fino vino i dobro raspoloženje uživamo u nastalim umjetničkim kreacijama koje nas obogaćuju.
Svake godine se u okviru kolonije održava i humanitarna aukcija. Kome su namenjena sredstva?
Svake godine, u sklopu kolonije se organizuje humanitarna aukcija slika učesnika Međunarodne umjetničke kolonije „KOLO“, ali i umjetnika koji nisu u sazivu, ali su poklonili slike. Aukcija se održava na platou Muzeja Hercegovine u Trebinju i uvijek okupi dosta ljubitelja umjetničkih djela, a većina djela bude prodata. Aukcija slika kreće od simboličnih cijena, ali zavisno od ponuđenog umjetničkog komada, bude i ozbiljnih nadmetanja za pojedina djela naših učesnika. Zanimljivo je da tom prilikom čak i umjetnici kupuju slike svojih kolega, a svi koji ostvare kupovinu dopunjuju svoje kolekcije vrijednim djelima u pozitivnoj i humanoj atmosferi. Prikupljena sredstva uvijek idu za djecu kojima je u tom momentu potrebna pomoć. Nekad je novac usmjeren Udruženju djece sa posebnim potrebama “Sunce nam je zajedničko“, nekad Udruženju porodica sa problemom steriliteta „BEBE”.
Poslednje dvije godine, aukcije su realizovane za djecu iz socijalno ugroženih porodica. Zahvaljujući sredstvima ostvarenim od aukcije umjetničkih djela, više od pedeset mališana je u potpunosti opremljeno za školu. Ove godine, humanitarna aukcija je u znaku pomoći za liječenje i rehabilitaciju djevojčice Svetlane Knežević, koja boluje od cerebralne paralize.
Šta je ono što te pokreće u radu?
Prvenstveno me pokreće osjećaj zadovoljstva zbog angažovanosti u poslu koji volim, rad na sebi, nova dragocjena poznanstva i saradnja sa predivnim umjetnicima iz regiona i šire, osjećaj pripadnosti i doprinos jačanju regionalne umjetničke scene, kao i podrška i razumijevanje moje porodice, koji su uvijek tu za mene.
Koliko je zahtevna organizacije jedne kolonije?
Organizacija likovnih kolonija, pa i MUK „KOLO“ je složena, jer podrazumijeva menadžerske sposobnosti u korelaciji sa umjetničkim senzibili tetom i pregovaračkim talentom. Šalu na stranu, dosta je različitih organizacionih aspekata koji treba da se obave sinhronizovano u kratkom vremenskom periodu. Od pregovora sa umjetnicima o njihovom dolasku, rezervacija smještaja, prevoza, prostora za rad i izlaganje, animacije gostiju – turističkog aspekta kolonije, humanitarne aukcije, a sve to poštujući karaktere i način rada umjetnika u sazivu kolonije.
Kultura je najbitniji aspekt identiteta jednog naroda i kao organizator kolonije uvijek imam na umu da se predstavimo na najbolji način, a u skladu sa tim se i ophodimo prema učesnicima koji su došli iz sredina različitih od naše ili iz inostranstva. Drugim riječima, od momenta kad se završi kolonija, počinje priprema za sledeću!
Šta te čini srećnim i zadovoljnim u organizaciji svog posla?
Srećnim me čini kad ozbiljni umjetnici i ljudi iz svijeta umjetnosti kojima vjerujem kažu da je MUK „KOLO“ prepoznatljiva, atraktivna i vrijedna kolonija. To je odlična motivacija za naredne godine, sadržaje, ideje za organizaciju.
U kom pravcu će se razvijati kolonija „KOLO“?
U narednim godinama, akcenat će biti na afirmisanim umjetnicima mlađe generacije, ali u planu su i realizacije rezidencijalnih boravaka istoričara umjetnosti, kao i autora publikacija iz domena kulture, koji prateći kontinuitet rada mogu da naprave esejistički osvrt na umjetnost, atmosferu i kulturu našeg podneblja u paraleli sa kolonijom „KOLO“.
Koja je tvoja formula uspeha?
Nema neke posebne formule, možda odgovornost prema radu, rad i upornost, istrajnost i optimizam. Nije uvijek sve ružičasto, umjetnost je odgovornost i zadovoljstvo, ali ako je čovjek uporan u svom radu, pozitivni rezultati moraju da se pokažu.
Tema majskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Slava radu“. Kako vidiš svoj posao i da li si ponosan na ono što radiš i gde daješ svoj doprinos?
Bio bih lažno skroman da kažem da se ne ponosim svojim radom. Naravno da sam ponosan na ono što sam postigao u prethodnih devet godina postojanja Međunarodne umjetničke kolonije „KOLO“, kao i na njenu transformaciju od jednostavnijih početaka do ovog kompleksnijeg rada danas.
Ako bih morao da izdvojim šta me najviše upotpunjuje, to je organizacija izložbi iz fundusa MUK „KOLO“, kojih je u prethodnoj godini bilo sedam u regionu (Valjevo, Beograd, Novi Sad, Niš, Vrnjačka Banja, Gacko, Trebinje), kao i ono srećno mjesto koje ostane u srcu posle svake humanitarne aukcije.