JEDINSTVO NA ODSTOJANJU

PIŠE: BILJANA LOZO, LEADERSHIP DEVELOPMENT – TEAM BUILDING-ORGANIZATIONAL DEVELOPMENT

Utorak, 17. mart 2020. Njeno veličanstvo, kraljica Danske, iz svog dvorca Fredensborg Slot, obra­tila se naciji u istorijskom govoru – „OVAJ PUT MORAMO POKAZATI JEDINSTVO, DRŽEĆI SE NA ODSTOJANJU!“

KADA VOZOVI OPET KRENU

U Danskoj je 11 časova, u USA 5:00, u Londonu 10:00, u Kini 17:00, a u Moskvi oko 13:00. Nije ni važno gdje je koliko sati. Svi vozovi su (i svugdje) stali. Do sada smo se vozili kolosalnom brzinom. Možda nisu radili redovan servis. Možda DA! A možda i NE!

Sada je voz na peronu, dok para iz lokomotive postepeno tamni. Putnici su izašli. Otišli kući. Svako svojoj kući. Prtljag je iskrcan. Samo je ostalo osoblje – na peronu.

Možda bismo se sada trebali pitati da li je puto­vanje vozom bilo dobro za nas putnike. A možda uraditi i generalni servis. Servis života: Privatnog. Poslovnog. Šta misliš ti? Šta misle lideri, vlasnici kompanija, političari?

PROMJENA BRZINA I SMISAO ŽIVOTA

Počinjemo lagano, a onda smanjujemo tempo! Sada smo svi kod kuće. U sigurnosnoj mreži.

Kolektivni ugovor! Goruća platforma! SVI dopri­nosimo: eksperti sa analizama, procjenama i izja­vama. Vlade sa strategijama i uporednim mjera­ma rješavanja novonastale situacije. Različitost strategija. Različitost pristupa: autoritet, bazira­no liderstvo, demokratsko liderstvo… Pristupi i mogućnosti uspostavljanja kriznog liderstva ka­rakteriše raznolikost u svijetu. Tajvan – teška lek­cija s početka 2000. naučila je tajvanske vlasti da se snažna spremnost isplati. Vlada je kroz etabli­rane „komandne puteve“ odmah mogla provesti 124 inicijative + smernice za školstvo, granice.

U krizi, kriznom liderstvu, postajemo praktični i taktični. Mijenjamo sa kočnice na gas, sa gasa na kočnicu. Učimo. Koristimo i emotivne strane liderske uloge. „Rukvodimo srcem.“

Stojimo li mirno, možemo pasti. Trčimo li prebr­zo, možemo pasti.

Čovječanstvo na tribinama. Suzdržano i čeka. Neko aplaudira. Neko komentariše. Individual­na ponašanja u skladu sa instrukcijama držav­nih vlasti doprinose. Osnovno pravilo u Danskoj – PraTI ruke, DržaTI odstojanje, IzbjegavaTI kon­takt, OstaTI kući.

BUDIMO ZAJEDNO – SVAKO ZA SEBE!

Stara budistička poslovica kaže: Radi uviijek kao da budućnost univerzuma zavisi od toga šta TI činiš, dok se ujedno možeš smijati samom sebi zato što možeš pomisliti da TVOJA djela mogu da naprave bilo kakvu razliku.

Po meni je to tako ozbiljna šala, svojevrsna kom­binacija brige, poniznosti i humora koja omogu­ćava da istovremeno budeš angažovan i bezbri­žan. Nadam se da će ovaj članak biti prihvaćen u tom duhu.

Sada smo svi smanjili brzinu. Imamo mogućnost da „zajedno“ razmislimo, pogledamo prema sebi i da pitamo srce: Šta želim od svog života? Šta će biti prioriteti u našim kolektivnim životima, ži­votima koje živimo u familijama, na poslu? Stara kineska poslovica kaže: Svi putevi koji ne polaze iz srca završe slijepo.

Čudna je to zavjera kada mi ljudi mislimo da kao lideri kompanija, organizacija, društva, možemo razvijati misije i vizije nečega čime rukovodimo, a da ne znamo smisao sopstvenog života. Da bismo (ruko)vodili drugima, moramo moći (ruko) voditi samim sobom. Samorukovođenje. Lider­stvo počinje time da lider prije svega pronađe smisao svog života.

PONAŠANJE I PROMJENE

Korona kriza je kolektivni šok. Slike iz svijeta do­kumentuju promjene. I one tužne iz bolnica – a i one pozitivne, koje pokazuju kako se ljudi me­đusobno pomažu u krizi. Inovacije, kreativnost su od vitalne važnosti i u korana krizi. I inovacije i kreativnost cvetaju. Promjene djelatnosti: od modnih trendova prema zaštitnim maskama, za­štitnih skafandera, vizira, respiratora, mobilnih česmi… U Tokiju, robot koji nosi kapu i ogrtač za maturu je alternativno riješenje da studenti, na si­guran način, mogu sudjelovati na dodjeli diplome od rektora putem Ipada. U nekim italijanskim bol­nicama su se prvi put maske sportskog brenda Decathhold (uobičajno se koriste za snorkeling) koristile za pomoć oboljelih, pomoću takozvane mašine CPAP koja osigurava kontinuirani priti­sak zraka.

Neke od tradicija žive i dalje, čak za vrijeme krize korone. Uskršne tradicije. U Slovačkoj bojite jaja i objesite ih na drveće. Inicijativa dvije djevojke koje su svoje maske i jaja oslikale nalik na njihove tradicionalne narodne nošnje. Sa horom iz Aar­husa pjevaju ljudi iz preko 40 zemalja zajedno, svako za sebe, telefonom.

Koncert Andrea Bocellija iz Duomo di Milano, 12. aprila 2020. Slike praznih ulica u svijetu. Zahval­nost iz svijeta. Poruke: Hvala na Vašoj posveće­nosti. Budi svjetlost, kao što uvijek jesi!

A ŠTA POSLIJE KORONE?

Kako ćemo se ponašati? Na koji način ćemo se družiti? Kako ćemo se pozdravljati, rukovati? Ho­ćemo li se opet rukovati ili ćemo se pozdravljati na drugi način? Da li ćemo je pamtiti? Šta ćemo pamtiti? Šta se pamtilo: španska gripa! Ili svjetski ratovi? Možda nošenje maske i rukavice postanu tradicija u više zemalja. Sada je jasno izražena briga o sopstvenom i zdravlju porodice, prioriteti i mogućnosti. Da li će se većina vratiti na stare navike poslije korone!? Planiramo li osposobiti staru lokomotivu? Lokomotivu koja će voziti ko­losalnom brzinom. Po(novo)!!! Možemo li down­loadovati rješenja i osposobiti lokomotivu i voziti korištenjem“ starih alata“, rješenja.

Kako ćemo raditi? Na koji način će se organizo­vati radno tržište? Možda i kažemo doviđenja radnom vremenu u firmama od 8 do 16 sati gdje smo svi svaki dan u uredu. Možda ćemo i nakon korone raditi od kuće ako priroda posla to omo­gućava. Smanjiti vrijeme transporta, a time i ste­pen zagađenosti. Korona period je pokazao da je procvjetalo lidersvo na distanci, kao i liderstvo bazirano na povjerenju. Pokazali smo i sposob­nosti fantastične organizacije, digitalne kompe­tencije, efikasnost. Predrasude o radu od kuće stavljene su na probu!

ISKORISTITI MOMENTUM – ZAMAH!

Kako ćemo (ruko)voditi? Jedno od najvažnijiih pitanja u ovom svijetu promjena jeste kako biti više blizak samom sebi, kako učiti i „slušati“ iz iskustava prošlosti i otvoriti se prema kreativnim potencijalima budućnosti.

Kada doživimo promjene, nametnute, nepoznate, nepoželjne, obično nastupi strah, anksioznost – gubimo kontrolu. Distanciranje. „Podignem ruč­nu“. A nakon toga se distanciramo od svega što asocira na to. Prirodno je i kroz to proći. Najvaž­nije je da se ne „zaglavimo“ u tom osjećaju.

Ova iznenadna situacija stvara priliku da se pove­žemo i odaberemo svoju sljedeću osobinu lider­stva – bilo da govorimo o samoliderstvu ili orga­nizacijskom liderstvu. Ovaj momentum – zamah moramo uporebiti. Pojavljuje se potencijal novog razvoja. Svi smo nehotice i u isto vrijeme postali dio velikog eksperimenta, uključujući i organiza­cijski eksperiment. Prilagodljivi, reagujemo.

Stvorili smo kolektivno iskustvo. Iz toga moramo učiti. Izašli smo iz svoje zone komfora. To nas je prinudilo da učimo nove stvari. Za nekog je di­gitalno učenje značajno povećano. Za druge su njihove komunikacijske vještine postale izazov. Treniramo strpljenje, fokusiranje, bliskost – na daljinu. Raznolikost kompetencija. Iskoristimo momentum – zamah kako bismo prešli u sljede­ću zonu – zonu razvoja.

Promjena ere, paradigma prekretnice. Nije važno koji izraz koristimo, već šta je karakteriše – šta smo naučimo.

Ne učiniti nešto više nije mogućnost.

UZVIŠENI CILJEVI

Najveći potencijali u budućnosti su život, odgo­vornost, zajedništvo, smisao i održivi razvoj na ličnom, međusobnom i globalnom nivou. Peter Senge, američki istraživač i direktor Centra or­ganizacionog učenja, MIT Sloan School Manage­ment, govori o najvećim potencijalima budućno­sti na ovaj način – Revolucije djeluju da se ponovo podsjetimo šta je to što najviše cijenimo i čemu pridajemo važnost. Učiniti kvalitet života je cen­tralno u svom životu, u našem društvu, porodici, instituciji, školi, privredi…

15. APRIL 2020.

Matematički modeli ohrabruju u Danskoj. Poste­peno i kontrolisano otvaranje društva, bazirano na sigurnoj zdravstvenoj odluci. Prva faza: vrtići i škole. Nastava što je moguće više na otvore­nom. Velika odgovornost na najmlađim građani­ma – čvrsta robusnost. Sa druge strane molimo najosjetljivije – krhke, pozitivno krhke, da i dalje budu najjači. U izolaciji. Bez posjeta u staračkim domovima. Populacija 70-79 u izolaciji (dobro­voljnoj). To je obogaćujuća, kreativna krhkost koja jača zajednicu i usredotočuje se na to koliko smo potrebni jedni drugima. Posjeduje um kojeg karakteriše briga, prisustvo, autentičnost i skro­mnost.

Kolektivni dogovor potpisan: i dalje vrijede pra­vila ponašanja. Budimo zajedno na odstojanju. Ista pravila za prvo poluvrijeme, za drugo polu­vrijeme, a možda i za produžetke. Možda ćemo, poslije produžetaka, učiti kako živjeti sa ovim vi­rusom.

Držimo se zajedno, na odstojanju!