PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: NIHAD SOFTIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ LIČNE ARHIVE
Nihad F. Softić, rođen je 13. marta 1972. godine u Gračanici (Bosna i Hercegovina). Preduzetnik, pisac, putnik, govornik i filantrop. Suosnivač je i predsednik Neprofitne organizacije School & School, čiji je osnovni cilj unapređenje obrazovanja, te član uprave School & School drugačije neformalne škole za decu i tinejdžere, koja je posvećena posmatranju, otkrivanju i razvijanju talenata kod dece. Takođe, osnivač je Centra za harmonizaciju zdravog življenja Life Tomorrow.
Nakon pet godina pisanja, krajem 2013. godine istovremeno završava dve knjige pod zajedničkim naslovom „Pola čovjek, pola Bog“, sa podnaslovima „Početak svega“ i „Tajna svega“. Prvu knjigu zvanično obavljuje 2014. godine, a drugu šest godine kasnije uz obašnjenje da joj nije bilo suđeno da ugleda svetlost dana ranije. Potrebno je bilo dodatno zrenje. U decembru 2022. objavljuje svoju treću knjigu „Ja narcis“, koja je proistekla iz doktorske disertacije i predstavlja ozbiljan naučno-istraživački rad na temu psihičkih sila koje determiniraju vertikalni razvoj i samoaktualizaciju lidera. Knjiga, osim što daje drugačije viđenje vertikalnog razvoja uspješnog pojedinca, otkriva „X“ faktor bez kojeg, prema autoru, samoaktualizacija ne bi bila moguća.
NAKON KNJIGA „POLA ČOVJEK, POLA BOG”, „TAJNA SVEGA”, „JA, NARCIS” UGLEDALA JE SVETLOST DANA. KO JE NARCIS? O ČEMU SE ZAPRAVO RADI U KNJIZI? I KAKO SI DOŠAO NA IDEJU DA USMERIŠ FOKUS NA TU TEMU?
Na liniji života ili vertikali psiho-fizičkog razvoja postoje rijetki pojedinci koji maksimiziraju vlastite potencijale, dok sa druge strane imamo većinu onih koji se na tom putu uspona zaustavljaju. Često se pitamo kakvo je to „čudo“ u rijetkim pojedincima koje ih tjera da neprestano idu dalje. Nekoliko pitanja su se nametnula kao primarna – Zašto je samo 1% odrasle svjetske populacije samoaktualizirano? Šta je to što rijetke pojedince motivira? Kakva je to sila koja ih tjera da u svakom izazovu traže razlog za pobjedu? Kako uspijevaju da vlastiti neuspjeh preobrate u uspjeh?
Na kraju, tu je bilo i moje lično pitanje – Zašto se nisam ubio nakon svoje životne drame? Kakvo je to čudo u meni što mi nije dozvolilo da odustanem od vlastitih snova?
Nema sumnje da sva navedena pitanja potiču sa jednog izvora. Riječ je o motivaciji, za mene lično psihičkoj sili, koja na sve nas utiče slabijim ili jačim intenzitetom. S tim u vezi, fundamentalni dio u strukturi ove knjige je razmatranje ljudske motivacije. Koristeći se rezultatima naučnih istraživanja svjetskih autoriteta psihologije, ekonomije i sociologije, pokušao sam ukazati na one motivacione sile koje tjeraju rijetke pojedince da uvijek idu dalje, bez obzira na poslovne neuspjehe i životne drame. U kontekstu razvoja rijetkih, samoaktualiziranih pojedinaca shvatio sam da samo pet psihičkih sila determiniše samoaktualizaciju, a one su: psihološka otpornost, heurističko učenje, autonomija, umijeće i svrha.
Istražujući gore pomenute psihičke sile, jedan detalj mi je posebno privukao pažnju, a to je činjenica da samoaktualizirani ljudi ne bi postali ono što su postali da nije bilo njihove vizije, koja, uzgred rečeno, predstavlja inspirativnu mentalnu sliku „idealne“ budućnosti pojedinca. Ta mentalna slika određuje smjer, obezbjeđuje motivaciju, iskazuje ambiciju, odražava glavne vrijednosti, pokazuje jedinstvenost i inspiriše druge.
Saznanje da vizija ne bi bila moguća bez imaginacije, svrhe, vjere, nade i grandioznosti, bio je ključni trenutak kad sam povezao sve ono što sam u životu naučio, što iz istraživačkih radova i knjiga svjetskih autoriteta psihologije, tako kroz vlastito iskustvo koje sam proživio. Naime, kada god bih kao dijete imao teške trenutke, uvijek bih stavio slušalice na uši i pojačao muziku do kraja, a onda… onda bih bježao u svoj paralelni svijet imaginacije, doživljavajući sebe kao uspješnog, nekog koga drugi poštuju i obožavaju. U tom svom paralelnom svijetu mogao sam biti šta god sam poželio biti, a da me niko ne povrijedi. Imao bih viziju sebe u svijetu kakvog sam želio, znajući još kao dijete da mi ga niko neće obezbjediti osim ukoliko ga sam ne stvorim. Oduvijek sam bio sanjar. Nažalost, bilo me previše sram da pričam o svojim vizijama, ionako me niko ne bi razumio, pa sam radije bio sam sa svojim snovima praveći istovremeno strategiju kako da postanem ono o čemu sam i sanjao.
Upamtite, za određene pojedince vizija nije samo puka idealizacija vanjskog svijeta i sebe u njemu, nego bijeg od stvarnosti, nesigurnosti, pat pozicije, nemoći, prošlosti, jer tek u budućnosti mogu postati ono što žele. Vjerovatno je to razlog zašto rijetki pojedinci lako otpuste prošlost. Vizija je za rijetke pojedince potreba, rekao bih, lijek. To je sila koja ih tjera naprijed.
Sve počinje u djetinjstvu! – Sram je uzrok svemu.
Narcizam kao odbrambeni mehanizam od srama je najznačajniji atraktor psihološke otpornosti ka samoaktualizacji, a imaginacija njen najbitniji proizvod. Poetski rečeno, narcizam je medij na kojem plešu svih pet psihičkih sila na putu ka samoaktualizaciji. To je naš „X“ faktor!
Michael Maccoby je zaključio da lideri kao što su Jack Welch i George Soros primjeri produktivnih narcisa, kazavši da su oni nadareni kreativni stratezi koji vide širu sliku i pronalaze smisao u izazovima mijenjanja svijeta, želeći tako za sobom ostaviti nasljeđe boljeg i drugačijeg svijeta. Prema Maccobyiu, ono što je zajedničko za Opru Winfrey, Jacka Welcha, Marthu Stewart i Billa Gatesa, nije samo njihov ogroman uspjeh i slava – to je narcizam!
KOLIKO JE OVA KNJIGA LIČNA ISPOVEST, LIČNI UVIDI?
U mojim knjigama uvijek je u pitanju lična ispovjest. Pišući o drugima, ja u stvari pišem o sebi. Jedino tako mogu biti iskren, a opet sakriven iza nečeg ili nekog drugog. Morate znati da je sram ono što je mene najznačajnije kroz život definisalo. Da bih se odbranio od te negativne i intenzivne pošasti, narcizam mi je pritekao u pomoć. Pozitivna transformacija u mom životu se desila onog trenutka kada sam podigao oči prema nebu, tačnije rečeno kada sam počeo da fantaziram o svom idealnom životu i svojoj budućnosti. Bez tog „skoka“ u fantaziranje nikada ne bih uspio preživjeti realnost. Imaginacija za mene predstavlja bijeg od stvarnosti, uz autonomiju da radim ono što volim omogućava mi da budem ono što sam uvijek i želio biti. Svoj!
KADA SE ZAGLEDAŠ DUBOKO U SEBE I VIDIŠ SVOJE TRI KNJIGE ISPISANE IZ TMINE ILI SVETLA TVOJE DUŠE, KAKVO ISKUSTVO NOSIŠ KROZ PISANJE?
Za pojašnjenje i dokazivanje fenomena motivacije koristio sam se praktičnim životnim primjerima koji analogijski potvrđuju neraskidivu vezu unutrašnjeg i vanjskog svijeta, inače psihologiju drugačije ne bi ni bilo moguće pojasniti. U mom životu sve što je naočigled u datom trenutku izgledalo loše, na kraju je po mene završilo dobro. To je paradoks! Na tom proputovanju između neuspjeha i uspjeha, i obratno, bila je jedna sitnica koja mi je omogućavala nesmetano kretanje kroz ta iskustva. To je nada u pozitivan ishod.
Po svojoj prirodi, zdravi narcisi su optimisti!
Ljudi koji su optimističniji i doživljavaju pozitivne emocije postavljaju svoja očekivanja visoko, dok pesimističniji ljudi svoja očekivanja postavljaju nisko. Stoga se vjeruje da optimizam mora biti ugrađen u komponente koje utiču na nečije iskustvo nade. Ovo pomaže da se objasni zašto neki ljudi svjesno tvrde da ne sanjaju, odnosno maštaju. Ne žele biti razočarani. Nedostaje im optimizma ili osjećaja mogućnosti, pa stoga ne utiču na željenu sliku budućnosti ili, još gore, stavljaju joj negativnu afektivnu etiketu, pretvarajući pozitivnu silu u silu sputavanja. Charles R. Snyder je rekao da ljudi s velikom nadom stvaraju alternativne puteve ka svojim ciljevima, posebno u situacijama kada se suoče s preprekom ka tim ciljevima.
KOJA SU SLEDEĆA PITANJA KOJA TI SE NAMEĆU I ZA KOJE TRAŽIŠ ODGOVORE?
Narcizam je tema koja me obuzela svom svojom snagom i ne pušta me. Psihološki gledano, narcizam je osobina ličnosti koju svaka osoba posjeduje u određenoj mjeri. Svi mi padamo negdje u kontinuitetu narcizma. U stvari, određena količina egocentričnosti je zdrava. Istraživanja pokazuju da doprinosi samopouzdanju, otpornosti i ambiciji.
Jedan od razloga što sam život posvetio ovoj temi jeste pogrešna percepcija ovog fenomena kod ljudi. Zanimljivo je spomenuti da je narcizam u literaturi i medijima prikazan uglavnom u negativnom kontekstu kao egocentričan stil ličnosti okarakteriziran kao pretjerano zanimanje za svoj fizički izgled i pretjeranu zaokupljenost vlastitim potrebama, često na račun drugih. Međutim, činjenice proistekle iz mnoštva naučnih istraživanja, koje su u ovoj knjizi prezentovane, pokazuju drugačija iskustva.
Naime, narcizam proizvodi rezultate!
KOJE SU OSNOVNE VRLINE DOBROG PISCA, PRIPOVEDAČA?
Moć imaginacije i fantaziranja, autonomija, istraživački rad, svrha… Za mene lično, posebno je bitna introspekcija (svjesnost vlastitih unutrašnjih psihičkih procesa), koja, kako kaže Pol Dil, osim što traži da otkrije unutrašnji rad i energijske preobražaje motiva, takođe traži razumni pravac života.
Pravac ka smislu života!
TVOJA FORMULA USPEHA?
Ljubav prije svega, posebno ono čime se bavimo. Imati svrsishodan život. Iskoristiti vlastite potencijale. Ostaviti čovječanstvu nešto iza sebe.
TVOJ ŽIVOTNI PUT MOŽE DA STANE U KORICE VIŠE ROMANA. ŠTA JE ONO ŠTO TE DEFINITIVNO „RADI” U ŽIVOTU I PODIŽE ADRENALIN DA SE SVAKOG JUTRA BUDIŠ SA OSMEHOM NA LICU I KORAČAŠ VELIKIM KORACIMA?
Sa trinaest sam znao da želim nešto više!
Već tada sam osjetio značaj življenja ovog jedinog života. Kao dijete, posmatrao sam radnike koji su prolazili kraj moje kuće. Svakog dana, u tri sata, osim vikendima, a tada mi nisu nedostajali jer sam bio posvećen dječijem životu, igri. Posmatrao sam ih iz dana u dan, analizirao njihov govor tijela, hod, odjeću, slušao razgovor između njih. Zamišljao sam život tog radnika, o njegovom smislu postojanja i njegovoj svrsi. Razmišljao sam o njegovoj rutini. Sa trinaest sam već znao nešto, znao sam šta ne želim. Nisam želio rutinu.
Želio sam slobodu!
DECEMBARSKO IZDANJE RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „NOVI SVET”. KAKO ĆE ON IZGLEDATI PO TEBI? ILI KAKO GA TI KREIRAŠ?
Svakog 31. decembra u ponoć sebi obećam da će iduća godina biti moja najbolja godina. To radim zadnjih 13 godina i svaka je bolja od prethodne. Sloboda da biram šta želim da radim, gdje želim, kako želim i s kim želim, nešto je zašto se borim cijeli svoj život. Dragom Bogu se zahvaljujem svakodnevno što me čuva na tom putu. Što se tiče budućnosti…
Svoju budućnost stvaram sam! Prvo je zamislim, a onda naporno radim da je i ostvarim.
