PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: SILVIJA ARSENOVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
SILVIJA ARSENOVIĆ, ROĐENA JE U DOBOJU, U BOSNI. POTOM ODLAZI U DANSKU, GDE JE SVILA SVOJE GNEZDO PRE 28 GODINA. ZAPOSLENA JE U ZAVODU ZA STATISTIKU, A BAVI SE PISANJEM I KOUČINGOM. INTERESUJU JE PSIHOLOGIJA I SPIRITUALNOST, TAKO DA U RADU SA KLIJENTIMA SPAJA TE DVE OBLASTI. U POSLEDNJE VREME SE BAZIRALA NA RAD SA SENKAMA PO JUNGOVOM UČENJU.
KAKO SI DOŠLA NA IDEJU DA NAPIŠEŠ SVOJU PRVU KNJIGU? KOLIKO DUGO TE JE ”MOLILA” DA PRIBEGNEŠ PISANJU?
Iskreno, ova knjiga nije nastala, kao što to obično biva, tako što poželiš da je napišeš i onda krene taj proces. Ja sam dugo imala u glavi, i imam još uvijek, jednu knjigu koja čeka da je napišem i, kao što ti reče, još uvijek me ”moli”. Međutim, ova knjiga, koja je neplanski moj prvenac, napisala se sama. Krenulo je tako što sam na Fejsbuku počela da objavljujem tekstove, a potom sam otvorila i grupu za žene, Sestre po duši, u kojoj sam počela da pišem i obraćam se ženi. Ti tekstovi su dobili sasvim drugu notu od dotadašnjih i moglo bi se reći da su pokretački, ali na blag i nježan način. Reakcije žena su bile više nego iznenađujuće i osjetila sam da činim veliku stvar za sve nas prenoseći te poruke. A onda se na nagovor velikog broja tih žena rodila ova knjiga.
KOME JE NAMENJENA KNJIGA ”TEBI, MILA MOJA”?
Knjiga je namijenjena ženi koja je na putu povratka sebi. Ženi koja je shvatila da bez nje nema života. Ni njoj, ni drugima. Jer život rađa život, a većina današnjih žena se, nažalost, ne osjeća živima. I kako da očekujemo da rađamo srećnu, radosnu i zadovoljnu djecu, kad ni same to nismo. Zato osjećam da nam je obaveza da se probudimo i ispunimo, prvenstveno sebe, radošću i ljubavlju, da bi potom mogle da ih pružamo drugima i širimo dalje. Samo tako ćemo da stvorimo neki srećniji i bolji život. Za sve.
KAKVA JE REAKCIJA ČITATELJKI? DA LI SI IZNENAĐENA?
Zvučaće neskromno ako kažem da nisam iznenađena, ali zaista nisam. Na ovoj knjizi stoji moje ime i prezime, zapisala sam sve riječi koje su mi dolazile i objavila ih – to jeste moja zasluga, ali znam da knjigu nisam stvarala sama. Čula sam i osjetila energiju onog nevidljivog svijeta koji nam suptilno šapuće svoje poruke kad se otvorimo da ih čujemo. Ja jesam. Zato znam da ova knjiga, osim riječi, u sebi sadrži i posebnu anđeosku energiju uz koju je nastajala i koju će vjerovatno svako ko je uzme u ruke da osjeti. Znam da me je nešto stalno ”guralo” da knjiga ugleda svjetlost dana i znam da je to potreba duša do kojih će ona da stigne. Zato me nimalo ne iznenađuje kad dobijem poruke oduševljenja i riječi da im je knjiga donijela baš ono što im je potrebno i da je stigla baš u pravo vrijeme. Podržani smo uvijek i neko odozgo brine o nama. A ja sam srećna što je baš moja knjiga alat u tim rukama.
DA LI ZNAŠ KO JE KUPIO PRVU KNJIGU? TVOJ SUPRUG?
Da, znam. Prvu knjigu je kupio muškarac. I ne, nije suprug. To je zaista bilo iznenađenje i za mene, s obzirom na to da sam knjigu namijenila ženama, a i sam njen naslov to kaže. Muškarac je kupio ne jednu nego dvije knjige, a ja sam mu poklonila i treću. O tome sam napisala i priču, jer je mnogo toga bilo zanimljivo. Uglavnom, opet sam dobila potvrdu onoga u šta vjerujem, a to je da Univerzum mnogo bolje zna i posloži stvari od nas samih. Naše je samo da sve prepustimo u Njegove ruke.
TEKSTOVE SI PRVO OBJAVLJIVALA U JEDNOJ GRUPI NA FEJSBUKU. DA LI JE TO DANAS STANDARDNI NAČIN OBJAVA PRE ŠTAMPANJA KNJIGE?
Pa, čini mi se da jeste. Nekako je to danas put. Mnogo je divnih i talentovanih duša koje predivno pišu, ali nažalost i mnogo njih, između ostalih i sama se ubrajam u takve, kojima fali samopouzdanja. Čest je slučaj da pisanje kao “zanat” od kojeg se ne živi nije baš podržan od roditelja i okoline i onda se desi da ga se kroz život odreknemo. Međutim, sa pojavom društvenih mreža mnogi su talenti, hvala Bogu, ponovo isplivali na površinu i ne mogu se više kriti, niti to žele. I desi se da budu prepoznati i podržani od strane nekih drugih ljudi, možda ne tako bliskih po krvi, ali po srcu i duši sigurno da. Takvi nas ohrabre, uliju nam samopouzdanje i mi se odvažimo na taj sledeći korak, a to je knjiga.
KOJI BI TEKST IZDVOJILA ZA RYL?
Učiniću onako kako to obično činim, i kako i drugima sugerišem da knjigu koriste, tako što ću nasumično da je otvorim, jer vjerujem u inteligenciju mnogo veću od nas samih. Ona uvijek mnogo bolje zna šta nam je, baš u ovom momentu, potrebno da čujemo. A ona poručuje ovako:
U tvojim venama teče krv tvojih predaka.
U tvojim ćelijama su zapisane sve patnje, boli, stradanja, sve muke i preživljavanja. Kroz tebe tvoji preci progovaraju, bore se za opstanak.
I plaše se. Plaše se svakog tvog iskoraka u nepoznato, u nesigurno, u nepredvidivo.
Šta ako…? Šta ako ne preživiš?
Ti jesi tvoji preci, ali ti nisi njihove priče.
Ti si dio neke nove priče.
Ti si tu da napraviš iskorak. Da skočiš. Da prekineš začarani krug.
Da svaki put kad čuješ njihov glas koji kaže: „Bori se!”, ti položiš koplja;
kad čuješ bježi – ti ostaneš;
kad čuješ sjedi gdje si – ti kreneš;
kad čuješ pazi – ti ih umiriš i kažeš: „Sigurno je, ja vjerujem!”;
kad čuješ ne možeš ti to, ti reci – „U ovom vremenu može se sve, ja drugo nemam!”
E, baš zato si tu.
Da sada, u ovom vremenu, zaustaviš tok, da izbrišeš sve te stare priče, da promijeniš pravac.
Sjeti se da ćeš i ti jednoga dana biti predak nekome.
Počni da pričaš neke nove priče. Iskoči iz začaranog kruga.
Živi život kao u raju, a ne u vječitoj borbi i okršaju.
Zato danas, kad odlučiš da se sa životom boriš, ti mu se predaj. Možda te iznenadi mir koji te preplavi. Možda te iznenadi lakoća prepuštanja. Da, možda te iznenadi neko novo stanje. I, da, trebaće ti vremena i na njega da se navikneš, jer vijekovi će te vući natrag.
A ti se ne daj, već gledaj naprijed.
Prestani da slušaš glasove svojih predaka, već počni da osluškuješ glasove svojih potomaka. Okreni ploču.
Čuj njih kako, kao anđeli, pjevaju: „Život je lijep, život je bajka, život je lakoća, život je raj.”
I čućeš kako ti šapuću: „Hvala Ti! Hvala Ti što si promijenila tok.”
Nove priče će stvoriti neke nove tokove, za neku novu djecu, koja će se roditi IZ(a) NAS.
ŠTA ŽENA NAJVIŠE OTKRIVA U TVOJIM PORUKAMA?
Koliko je sebe zanemarila. Koliko je nježnosti i ljubavi potrebno da sama sebi pruži, jer to je put do ljubavi bilo koje druge vrste kojoj teži. A svi težimo ka njoj. Da volimo i da budemo voljeni.
I, naravno, koliko je moćna i šta sve može kad otkrije tu svoju moć.
TEMA JANUARSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV ”VAŽNO JE BITI ODVAŽAN”. KAKO VIDIŠ SVOJU ODVAŽNOST U ŽIVOTU?
Ne smatram sebe hrabrom osobom, mada često to čujem od drugih za sebe; da sam hrabra i da mi se dive zbog toga. Ja sam samo neko ko je u ovom životu odlučio da prati ritam svog srca i svoje duše. A kad to činite – imam običaj da kažem – vi drugog izbora i nemate. Tada se puno i ne pitate, već samo hrabro koračate kroz život. Desi se i meni da posustanem, da ponekad oklijevam, desi se da ostanem u mjestu i duže nego što bi trebalo, ali nikada ne posumnjam da ću stići tamo gdje sam krenula i gdje me srce vodi. Tu greške nema. Tu smo uvijek podržani i tu nam se svi putevi otvaraju.
KNJIGA JE IZAŠLA U IZDANJU SKALARBOOKSA I MOŽE SE KUPITI U KNJIŽARI SKALAR U NOVOM SADU ILI NARUČITI NA MOJOJ STRANICI WWW.SILVIJA.ONE