in

TREBA SAMO DA SMEŠ

PIŠE: SANJA CIGANOVIĆ
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: LUIS MACHADO UNSPLASH.COM

Ja sam Sanja. Hedonista. Volim da ugodim sebi i dragim ljudima. Nije bitno da li ih poznajem ili ne, neki koje poznajem mi nisu dragi, a neki koje znam samo iz virtuelnog sveta, jesu. Verujem da se Energije prepoznaju i ukače i pre nego što se očima uživo vidimo. Neke veze se ne obaziru previše na fizički svet.

Ne moram da te vidim da bih znala da postojiš. Tu smo, putujemo kroz Univerzum, trčimo trku sa preponama od prepreka, saplićemo se, lomimo i noge i prepreke, smejemo se, pružamo ruke jedni drugima. Nekada mi poruka za laku noć prija više od poljupca. Nekada nemam snage za više od poruke koja kaže: „Mislim na tebe, sada i ovde“. Da, bitno je to sada i ovde, u svakom trenutku. Naučila sam sebe da prepoznam važnost trenutka. Ne dana ili godine. Trenutak je moja merna jedinica za vreme. Ovaj, sadašnji, samo taj trenutak mi je bitan, jer me oni prošli vuku unazad, a oni budući guraju napred. Sakupljam trenutke, kao školjke koje plima ostavi na peščanoj plaži. Nižem ih na dve niske. Jednu čine oni koji su me učinili boljom. Drugu nisku čine momenti posle kojih sam rasla. Nekada od ponosa, nekada zarastala posle rane koju su mi naneli kao kuršumi kidajući moja tkiva. Bilo je i onih koji su me sravnili sa zemljom. Ustajala sam polako. Prvo na ruke i kolena, držeći se zubima za vazduh. Posle njih je trebalo vremena da opet prohodam uspravna, ali uspela sam. Njih posebno čuvam. Ojačali su me, zategli, učinili spremnom da podnesem ono što pre 20 godina ne bih mogla. To je moje blago. Momenti i ljudi koji su me pokrenuli ka najboljoj Sebi.

Bore su moji ožiljci. Nemam ih puno. One najdublje nisu vidljive svačijim očima. Potrebno je skinuti mnogo slojeva mene da bi se do njih došlo. Ponekad sevnu, kao svi ožiljci pred promenu vremena. Moje bore reaguju na promenu ljudi oko mene. Više ništa i nikoga ne trpim. Sve što bi moglo da me nažulja, bez obzira da li su to cipele ili oni koje pustim u svoj intimni prostor, na prvi signal distanciram sve dok se ne uverim da je to jedini moguć put. Što sam starija, teže tolerišem igre ega, nadmudrivanja, foliranja i laži. Kao što opasni momci ne moraju da budu surovi i ekstremni, tako ni ljupke osobe ne moraju da budu divne. Moje šesto čulo ima memoriju u tetrabajtima. Sva dosadašnja iskustva tu su zabeležena kao nauk, šta je za mene dobro. Intuicija, koja me od nečega ili nekoga odvraća, nije bazirana na bajkama, već na bitkama. Nekad sam pobedila, mnogo češće sam nešto naučila. To znanje mi, u ovom trenutku, daje snagu.

FOTO: IAN DOOLEY UNSPLASH.COM

Ne idem na more ako ne mogu da ostanem mesec dana. Ne umem da idem na kratko. More i ja ne umemo da se srećemo deset dana i jedanaestog se pozdravimo kao da ništa nije bilo. Znamo dubine jedno drugom. Do dubine se ne stiže za deset dana u gužvi, graji, pritisku. Za dubinu je potrebno vreme, a najviše je potrebno znati Sebe. Koliko možemo, koliko smemo i koliko umemo da zaronimo. Ko je prošao kroz svoje lagume, svega se nagledao. Emotivnog smeća, toksičnih taloga koji su ostali jedini trag o nečijem postojanju u nama, rasturenih uverenja, poderanih očekivanja… Svega tu ima. U mulju bljesne i po neki dragulj. Zbog njih vredi zaroniti u sebe. Dođu nam kao tačka na i. Da bi na vrhu torte mogla da se šepuri višnja, tortu moraju da čine slojevi kora i filova najrazličitijih sastojaka. Nije to tek tako, smuti, pa šta ispadne. Hedonisti znaju zašto.

Ne pristajem na mrvice. One su hrana za mraviće, ptičice i mikro bića. Lavice vole meso. Ne pokušavaj da me očaraš mrvicama, jer ako je to najbolje što umeš da mi ponudiš, neka, hvala. Nisam ja obična. Ako želiš da zajedno letimo kroz momente i Univerzum, moraš da imaš raspon krila bar kao i ja. Ne veći, jer ćeš da letiš brže i dalje od mene, usporavaću te. Ne manji, jer nećeš moći da me stigneš, a nije ti mesto iza mojih leđa. Možeš samo da budeš sličan, jer se slični privlače, ne različiti. Sličan se sličnom raduje. Čak i ako nemaš krila, nema veze. Moja su dovoljno jaka da ponesu oboje, samo neka to ostane naša tajna. Treba samo da smeš sve ili ne. Hoću sad i hoću sve, jer život je ovaj momenat sada!

ŠTA MISLITE?

100 Poena
Upvote Downvote

A MAGIC IDEA

EFFETTOCONTRARIO