TEBI, MILA MOJA!

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU:
SILVIJA ARSENOVIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

SILVIJA ARSENOVIĆ, ROĐENA JE U DOBOJU, U BOSNI. POTOM ODLAZI U DANSKU, GDE JE SVILA SVOJE GNEZDO PRE 28 GODINA. ZAPO­SLENA JE U ZAVODU ZA STATISTIKU, A BAVI SE PISANJEM I KOUČINGOM. INTERESUJU JE PSIHOLOGIJA I SPIRITUALNOST, TAKO DA U RADU SA KLIJENTIMA SPAJA TE DVE OBLA­STI. U POSLEDNJE VREME SE BAZIRALA NA RAD SA SENKAMA PO JUNGOVOM UČENJU.

KAKO SI DOŠLA NA IDEJU DA NAPIŠEŠ SVOJU PRVU KNJIGU? KOLIKO DUGO TE JE ”MOLILA” DA PRIBEGNEŠ PISANJU?

Iskreno, ova knjiga nije nastala, kao što to obično biva, tako što poželiš da je napišeš i onda kre­ne taj proces. Ja sam dugo imala u glavi, i imam još uvijek, jednu knjigu koja čeka da je napišem i, kao što ti reče, još uvijek me ”moli”. Međutim, ova knjiga, koja je neplanski moj prvenac, napisa­la se sama. Krenulo je tako što sam na Fejsbuku počela da objavljujem tekstove, a potom sam ot­vorila i grupu za žene, Sestre po duši, u kojoj sam počela da pišem i obraćam se ženi. Ti tekstovi su dobili sasvim drugu notu od dotadašnjih i moglo bi se reći da su pokretački, ali na blag i nježan način. Reakcije žena su bile više nego iz­nenađujuće i osjetila sam da činim veliku stvar za sve nas prenoseći te poruke. A onda se na nagovor velikog broja tih žena rodila ova knjiga.

KOME JE NAMENJENA KNJIGA ”TEBI, MILA MOJA”?

Knjiga je namijenjena ženi koja je na putu pov­ratka sebi. Ženi koja je shvatila da bez nje nema života. Ni njoj, ni drugima. Jer život rađa život, a većina današnjih žena se, nažalost, ne osjeća živima. I kako da očekujemo da rađamo srećnu, radosnu i zadovoljnu djecu, kad ni same to nis­mo. Zato osjećam da nam je obaveza da se pro­budimo i ispunimo, prvenstveno sebe, radošću i ljubavlju, da bi potom mogle da ih pružamo dru­gima i širimo dalje. Samo tako ćemo da stvorimo neki srećniji i bolji život. Za sve.

KAKVA JE REAKCIJA ČITATELJKI? DA LI SI IZNENAĐENA?

Zvučaće neskromno ako kažem da nisam izne­nađena, ali zaista nisam. Na ovoj knjizi stoji moje ime i prezime, zapisala sam sve riječi koje su mi dolazile i objavila ih – to jeste moja zasluga, ali znam da knjigu nisam stvarala sama. Čula sam i osjetila energiju onog nevidljivog svijeta koji nam suptilno šapuće svoje poruke kad se otvorimo da ih čujemo. Ja jesam. Zato znam da ova knjiga, osim riječi, u sebi sadrži i posebnu anđeosku energiju uz koju je nastajala i koju će vjerovatno svako ko je uzme u ruke da osjeti. Znam da me je nešto stalno ”guralo” da knjiga ugleda svjet­lost dana i znam da je to potreba duša do kojih će ona da stigne. Zato me nimalo ne iznenađuje kad dobijem poruke oduševljenja i riječi da im je knjiga donijela baš ono što im je potrebno i da je stigla baš u pravo vrijeme. Podržani smo uvijek i neko odozgo brine o nama. A ja sam srećna što je baš moja knjiga alat u tim rukama.

DA LI ZNAŠ KO JE KUPIO PRVU KNJIGU? TVOJ SUPRUG?

Da, znam. Prvu knjigu je kupio muškarac. I ne, nije suprug. To je zaista bilo iznenađenje i za mene, s obzirom na to da sam knjigu namijenila ženama, a i sam njen naslov to kaže. Muškarac je kupio ne jednu nego dvije knjige, a ja sam mu poklonila i treću. O tome sam napisala i priču, jer je mnogo toga bilo zanimljivo. Uglavnom, opet sam dobila potvrdu onoga u šta vjerujem, a to je da Univerzum mnogo bolje zna i posloži stvari od nas samih. Naše je samo da sve prepustimo u Njegove ruke.

TEKSTOVE SI PRVO OBJAVLJIVALA U JEDNOJ GRUPI NA FEJSBUKU. DA LI JE TO DANAS STANDARDNI NAČIN OB­JAVA PRE ŠTAMPANJA KNJIGE?

Pa, čini mi se da jeste. Nekako je to danas put. Mnogo je divnih i talentovanih duša koje prediv­no pišu, ali nažalost i mnogo njih, između osta­lih i sama se ubrajam u takve, kojima fali samo­pouzdanja. Čest je slučaj da pisanje kao “zanat” od kojeg se ne živi nije baš podržan od roditelja i okoline i onda se desi da ga se kroz život odrek­nemo. Međutim, sa pojavom društvenih mreža mnogi su talenti, hvala Bogu, ponovo isplivali na površinu i ne mogu se više kriti, niti to žele. I desi se da budu prepoznati i podržani od strane ne­kih drugih ljudi, možda ne tako bliskih po krvi, ali po srcu i duši sigurno da. Takvi nas ohrabre, uliju nam samopouzdanje i mi se odvažimo na taj sle­deći korak, a to je knjiga.

KOJI BI TEKST IZDVOJILA ZA RYL?

Učiniću onako kako to obično činim, i kako i dru­gima sugerišem da knjigu koriste, tako što ću na­sumično da je otvorim, jer vjerujem u inteligenci­ju mnogo veću od nas samih. Ona uvijek mnogo bolje zna šta nam je, baš u ovom momentu, po­trebno da čujemo. A ona poručuje ovako:

U tvojim venama teče krv tvojih predaka.

U tvojim ćelijama su zapisane sve patnje, boli, stradanja, sve muke i preživljavanja. Kroz tebe tvoji preci progovaraju, bore se za opstanak.

I plaše se. Plaše se svakog tvog iskoraka u nepo­znato, u nesigurno, u nepredvidivo.

Šta ako…? Šta ako ne preživiš?

Ti jesi tvoji preci, ali ti nisi njihove priče.

Ti si dio neke nove priče.

Ti si tu da napraviš iskorak. Da skočiš. Da preki­neš začarani krug.

Da svaki put kad čuješ njihov glas koji kaže: „Bori se!”, ti položiš koplja;

kad čuješ bježi – ti ostaneš;

kad čuješ sjedi gdje si – ti kreneš;

kad čuješ pazi – ti ih umiriš i kažeš: „Sigurno je, ja vjerujem!”;

kad čuješ ne možeš ti to, ti reci – „U ovom vreme­nu može se sve, ja drugo nemam!”

E, baš zato si tu.

Da sada, u ovom vremenu, zaustaviš tok, da iz­brišeš sve te stare priče, da promijeniš pravac.

Sjeti se da ćeš i ti jednoga dana biti predak ne­kome.

Počni da pričaš neke nove priče. Iskoči iz začaranog kruga.

Živi život kao u raju, a ne u vječitoj borbi i okršaju.

Zato danas, kad odlučiš da se sa životom boriš, ti mu se predaj. Možda te iznenadi mir koji te preplavi. Možda te iznenadi la­koća prepuštanja. Da, možda te iznenadi neko novo stanje. I, da, trebaće ti vremena i na njega da se navikneš, jer vijekovi će te vući natrag.

A ti se ne daj, već gledaj naprijed.

Prestani da slušaš glasove svojih predaka, već počni da osluškuješ glasove svojih potomaka. Okreni ploču.

Čuj njih kako, kao anđeli, pjevaju: „Život je lijep, život je bajka, život je lakoća, život je raj.”

I čućeš kako ti šapuću: „Hvala Ti! Hvala Ti što si promijenila tok.”

Nove priče će stvoriti neke nove tokove, za neku novu djecu, koja će se roditi IZ(a) NAS.

ŠTA ŽENA NAJVIŠE OTKRIVA U TVOJIM PORUKAMA?

Koliko je sebe zanemarila. Koliko je nježnosti i ljubavi potrebno da sama sebi pruži, jer to je put do ljubavi bilo koje druge vrste kojoj teži. A svi težimo ka njoj. Da volimo i da budemo voljeni.

I, naravno, koliko je moćna i šta sve može kad otkrije tu svoju moć.

TEMA JANUARSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV ”VAŽNO JE BITI ODVAŽAN”. KAKO VIDIŠ SVOJU ODVAŽNOST U ŽIVOTU?

Ne smatram sebe hrabrom osobom, mada često to čujem od drugih za sebe; da sam hrabra i da mi se dive zbog toga. Ja sam samo neko ko je u ovom životu odlučio da prati ritam svog srca i svoje duše. A kad to činite – imam običaj da kažem – vi drugog izbora i nemate. Tada se puno i ne pitate, već samo hrabro koračate kroz život. Desi se i meni da posustanem, da ponekad oklijevam, desi se da ostanem u mjestu i duže nego što bi trebalo, ali nikada ne posumnjam da ću stići tamo gdje sam krenula i gdje me srce vodi. Tu greške nema. Tu smo uvi­jek podržani i tu nam se svi putevi otvaraju.

KNJIGA JE IZAŠLA U IZDANJU SKALARBOOKSA I MOŽE SE KUPITI U KNJIŽARI SKALAR U NOVOM SADU ILI NARUČITI NA MOJOJ STRANICI WWW.SILVIJA.ONE