PIŠE: MIHAILO VUKSANOVIĆ IZ PODGORICE
Pamtiću 2020. kao po mnogo čemu jedintstvenu, drugačiju, neponovljivu. Meni je donijela puno radosti i sreće. Sneža i ja smo našu višegodišnju ljubav krunisali brakom, a nijesmo dozvolili da nam korona pokvari planove i zamisli. Proveli smo prelijep medeni mjesec (i bukvalno mjesec – avgust) krstareći Crnogorskim primorjem od Ulcinja do Herceg-Novog, najviše volimo Perast, romantični dragulj Bokokotorskog zaliva, koristeći nikad povoljnije cijene u hotelima i privatnom smještaju. Uživali smo i u Kolašinu, mom rodnom gradu, i njegovoj prelijepoj okolini!
Ove godine dobio sam rješenje o stalnom poslu, mada još nijesam na radnom mjestu sa fakultetom, ali biće, biće uskoro! Kupio sam nova kola! Neću vam govoriti da sam cijelo vrijeme pod maskom, na distanci, opranih ruku!
“Liberty” ideju i pokret obožavam od kad sam za nju saznao! Upoznao sam Aldina Čenana u Sarajevu kada sam sa KIC pop horom bio u tom gradu prošle godine. Potom smo se družili u Podgorici, gdje ga je ugostio KIC “Budo Tomović”. Reći ću vam da ništa časnije, poštenije, iskrenije nijesam čuo duži niz godina, a i šta je nama Balkancima ili eks-Jugoslovenima potrebnije od kafe sa prijateljem. Bogami smo svi mi isti ili skoro isti. Po malo smo se pogubili u ovo doba tehnoloških čuda, društvenih mreža, interneta, korone. Izgubili smo ljudskost! Zato vjerujem u Liberty ideju, a siguran sam da ćemo se na proljeće okupiti u Sarajevu, a da će se na akademiji ljubavi čuti glas i nas iz Podgorice i Nikšića, Čačka, Trebinja, Ljubljane, Ohrida, Splita, Kruševca, Prištine…
Vjerujem u dobro! Dobro činim i dobru se nadam! Vjerujem u dobre ljude, a takvih je prepuna eks-Jugoslavija. Vjerujem u ljubav! Živjeli!
