PIŠE: ANIMA MUNDI
INTERVJU: VIKTOR ĐEREK
FOTOGRAFIJE: VIKTOR ĐEREK
VIKTOR ĐEREK, HRVATSKI FOTOGRAF, ZALJUBLJEN U PISANJE SVETLOŠĆU. ROĐEN JE U SPLITU, TRENUTNO ŽIVI U MAKARSKOJ. LJUBAV PREMA FOTOGRAFIJI JE NASLEDIO OD DEDE SA KOJIM J PUNO PUTOVAO I FOTOGRAFISAO. VREDNO RADI I NAJVIŠE VOLI DA FOTOGRAFIŠE U BLIZINI MORA, KOJE MU DAJE POSEBNU ENERGIJU. VIKTOR JE MLADIĆ KOJI VIDI SVOJ PUT FOTOGRAFA, ZAUSTAVLJAJUĆI VREME ZA TRENUTAK, SA MOGUĆNOŠĆU DA MU SE OPET VRATI.
IMAŠ 19 GODINA I VEĆ IMPRESIVAN PORTFOLIO. KAKO SE RODI LJUBAV PREMA UMETNOSTI I TO PREMA FOTOGRAFIJI?
Imam 19 godina, rođen sam 8. ožujka 2000. godine. Kada pričam o sebi, moja ljubav prema umjetnosti prenijela se s djeda, s kojim sam odmalena putovao. Mislim da me sama pomisao kako zapravo zaustavljam trenutke drži motiviranim da nastavim s fotografiranjem. Sve je u nekom osjećaju uvažavanja ljepote, jer kada vidim neki trenutak pomislim da bih ga se rado prisjećao u budućnosti. Oduvijek sam želio ostaviti svoj trag na Zemlji, a kroz fotografiju i zapise je to moguće.
KOJI DETALJI OBUZIMAJU TVOJU PAŽNJU PRILIKOM FOTOGRAFISANJA?
Volim fotkati ljude, osobito svoje najbliže. Kod fotografiranja ljudi, uvijek nastojim zabilježiti i samu osobnost subjekta i njegov unutarnji život. Također, ono što mi ponekad i pomogne jest to da u nekim situacijama znam kako ljudi žele izgledati. Neki to nazivaju stilom, ali zapravo govorimo o hrabrosti fotografiranja, jer se nikada nisam bojao zaljubiti u sami subjekt. Kada vjeruješ u svoj kut gledišta, tada fotografiraš.
DA LI OSEĆAŠ ADRENALIN DOK FOTOGRAFIŠEŠ? DA LI JE FOTOGRAFIJA STRAST KOJA VUČE NAPRED?
Naravno! Za svaki photoshooting pripremim cca dvije memorijske kartice. Uvijek fotografiram više nego što treba.
KOJI PROJEKTI TI TRENUTNO OKUPIRAJU PAŽNJU?
Za ovu godinu je u planu ideja da izložim fotografije ljudi koji su mi u određenom trenutku života pomogli ili značili nešto. To bi ujedno bio i moj način zahvale, kao i da svijetu predstavim svoje viđenje tih ljudi.
CRNO-BELA VS. FOTOGRAFIJA U BOJI?
Crno-bijela.
DA LI SU TVOJE FOTOGRAFIJE ANGAŽOVANE U ODREĐENOM PRAVCU I SA SVRHOM?
Ne, volim se okušati u svim pravcima. Smatram da je svaki od njih poseban zasebno.
TEMA JULSKO–AVGUSOVSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „SVUDA SAM GDE SU MI TRAGOVI“ STIH MIKE ANTIĆA. KAKO VIDIŠ SVOJE TRAGOVE I KRETANJE U ŽIVOTU, KAO STIHIJSKO ILI PLANSKO… ?
Sve što je došlo kroz posao fotografiranja, došlo je spontano. Želim da moje fotografije i zapisi budu dokaz da sam ipak bio ovdje i da sam imao nešto za reći i podijeliti s drugima. Moj život nije bio samo posao i igra, bilo je još nešto više.
