INTERVJU VODILA: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: ANTONIA PACEK
FOTOGRAFIJE: ALBIN MELEZ, DEANA TOŠOVIĆ
ANTONIA PACEK, KOMPOZITOR, PIJANISTA, PSIHOLOG. ŽENA KOJA STVARA I KREIRA IZ DUBINE SVOJIH EMOCIJA. U PRIPREMI JE NJEN NOVI ALBUM „FOREVER“, U IZDANJU PARMA REVORDINGS, ČETVRTI PO REDU. EMOCIJE SU DIKTIRALE TEMPO. OVU GODINU ĆE PAMTITI PO SARADNJI SA RADETOM ŠERBEDŽIJOM, KOJI JE KORISTIO NJENU KOMPOZICIJU “IF ONLY TIME ALLOWED” SA STIHOVIMA IZETA SARAJLIĆA „VEČERAS ĆEMO ZA NJIH VOLJETI”.
ŠTA SI RADILA ZA VREME KARANTINA I PANDEMIJE?
Kako je počela kontrola pandemije i karantena, tako su nam automatski sve škole i fakulteti bili zatvoreni. Završila sam posljednja dva predavanja s mojim studentima na Websteru (Webster Private University Vienna) putem Skajpa (tamo sam predavala industrijsku psihologiju), a na drugom fakultetu, Business Consultancy International pored Beča, od početka ljetnog semestra predavala sam socijalnu psihologiju putem Webexa i Skajpa. Studenti su imali online ispit i radili su prezentacije putem Skajpa. Uspjeli smo semestar završiti unutar karantene – imala sam dovoljno materijala da ih sve ocjenim. Studenti su bili vrijedni i motivirani unatoč okolnostima. Predavala sam i nekim organizacijama kako ostati “resilient” i kako se smiriti u ovoj situaciji tako da mozak ostane što kreativniji za bolju adaptaciju i rješavanje problema s kojima smo se svi, na ovaj ili onaj način, suočili.
Radila sam i „homeschooling“ s mojim curicama od marta do kraja juna i to smo sve uspjele uspješno okončati do kraja školske godine. Znači, niti u jednom momentu mi nije bilo dosadno…
Između sam pisala nove kompozicije, snimala ih sama u svom studiju i složila novi album koji će biti objavljen u oktobru od PARMA Recordings, američke muzičke kuće. Predivan mastering mi je radio moj dragi prijatelj, Davor Rocco.
Budući da sam imala automobilsku nesreću 1997, izgubila sam slezenu. Tako je moj imunitet ostao kompromitiran, te se moram jako pričuvati od ovog virusa. Na neki način, ja sam u karanteni od marta i to još uvijek traje. U samoposlugama se moram dobro kamuflirati s rukavicama i maskom, te sama pečem kruh od početka. Morat ću se čuvati dok ne dođe cjepivo.
KOLIKO TI JE TAJ MIR ILI NEMIR OMOGUĆAVAO DA STVARAŠ I DA SE BAVIŠ SOBOM I PORODICOM?
I prije padnemije i sada za vrijeme pandemije, moje stvaranje je uvijek vezano za emocije koje su izazvane situacijom, nekim upečatljivim događajem, pogledanim filmom koji me se jako dojmio, no i ljudima oko mene, te mojom obitelji. Drugim rječima, život i životne priče me inspiriraju, te su moje emocije prenesene u muziku koju kreiram. Obično čujem početnu melodiju i onda sjednem za klavir, te u nekom „flow-u“ brzo dolazi ostatak muzike, melodije. Uz obitelj i sve poslove koje radim, da to nije brz proces kod mene, ne bih uspjela toliko muzike objaviti. No nikad ne forsiram, samo kad me iskreno nešto dotakne onda se desi da muzika “izađe iz mene”, rodi se nova pjesma Ponekad sam prekinuta u procesu radi obaveza, tada tražim priliku kad znam da ću imati vremena, moram se vratiti u taj svijet gdje sam počela kreirati i onda to završim. Ponekad taj „flow“ osjećam kao mali mini paralelni svijet (kao da se nađete u nekom daydream-u- dok stvarate). Spužva sam za emocije. Skupljam ih i izlijem u muziku. A muzika meni uvijek donosi mir (čak iako sam nemirna prije stvaranja).
Curice su me jako inspirirale jer su bile kod kuće u doba karantene. Tako su nastale kompozicije s novoga albuma „Lullaby“, „Light“, te „Inner Child“. Suprug je inspirirao pjesmu „Forever“, kako se i naziva novi album.
USKORO IZLAZI TVOJ NOVI ALBUM „FOREVER“ ZA MUZIČKU KUĆU PARMA RECORDINGS. KAKAV JE OSEĆAJ I ŠTA SI NAM DONELA ZAUVEK?
Pišem muziku kad osjetim inspiraciju ili kad čujem početne tonove neke melodije i onda sjednem za klavir, te napišem pjesmu. Kad se skupe kompozicije za koje vidim jednu cjelinu, znam da sam spremna objaviti album. „Forever“ je moj četvri album po redu. Vjerujem da je nešto u meni tražilo balans, u jednu ruku to je bila empatija za ljude kojima je teško zbog bolesti ili izgubljenih radnih mjesta, a u drugu to je bila unutarnja potreba za nečim vedrim i relaksirajućim kao protuteža ovom tužnom i teškom. Nadam se da će ovaj album biti neka vrsta terapije drugima. Iskreno, kad pišem muziku i meni je to svojevrsna terapija. Kroz muziku doživljavam dublje situacije i mirnije sagledavam svjet oko sebe. Izrazim potpuno svoje emocije koje su u tom trenutku u meni prisutne i proktam ih kroz muziku koju stvaram. Taj proces je terapija za dušu.
Jako sam sretna, naravno, što su se Parmi jako svidjele moje nove kompozicije. Napisali su mi da je moja nova muzika „kod kuće“ kod njih. To je američki „label“ za klasičnu i neoklasičnu muziku i njihov „sub-label“ Navona Records će 23. oktobra objaviti moj novi album „Forever“ i bit će na svim streaming platformama, te će se na Amazonu prodavati i fizički CD. Naxos će biti distributer.
ZA DAN POBEDE, RADE ŠERBEDŽIJA JE OBJAVIO NA FB TVOJU KOMPOZICIJU, GOVOREĆI STIHOVE „VEČERAS ĆEMO ZA NJIH VOLJETI” IZETA SARAJLIĆA. DA LI SI PONOSNA NA SEBE I NJEGOV ODABIR?
To je bilo apsolutno iznenada. Bila mi je velika čast da je Rade, u doba samoizolacije, obradio stihove Izeta Sarajlića „Večeras ćemo za njih voljeti” uz moju kompoziciju “If only time allowed” ili “Samo da je vrijeme htjelo” i to objavio na Dan pobjede nad fašizmom. Nisam niti znala za to, samo sam tu obradu našla na FB slijedeće jutro. Iznenadio me je. Način na koji je to izveo u polju crvenih makova, te je Sarajlićeva poema tako tužna – sve me je to ganulo do suza. Rade zrači umjetnošću i nadahnućem.
Veselilo bi me ako bismo u budućnosti ponovo nešto radili zajedno.
KAKO STE UPOZNALI RADETA I KAKVA JE BILA SARADNJA SA NJIM?
Prošle godine u augustu u kazalištu Ulysses na Brijunima, bila sam gost na koncertu Mateja Meštrovića, gdje nam se pridružio i Mattew Mayer iz Amerike. Svi pišemo neoklasičnu muziku i naš se stil lijepo uklopio zajedno na tom koncertu. Rade i Lenka su nas slušali i nakon koncerta ugostili. Rekli su da im se jako dojmilo to što smo izveli. Dakle, prošlo ljeto sam se upoznala s Radetom, Lenkom i Mimi, njihovom najmlađom kćerkom. Budući da Rade i ja imamo zajedničkog dragog prijatelja, Davora Rocca, kompozitora i designera zvuka (Davora znam 13 godina, snimio je moj prvi demo i radio mastering za sve moje kompozcije s albuma Life Stories, Il Mare, te novog albuma). Kad su se našli u Zagrebu, Davor je pustio Radetu par mojih novih kompozicija na kojima je radio mastering. Rade se oduševio kompzicijom „Sofia“. Dobila sam email od Radetovog managera da li bih došla kao gost na Radetov koncert u januaru u teatru Akzent u Beču. Rade je recitirao pjesmu „Na ružičastom papiru“ uz moju kompoziciju „Sofia“ na njegovom koncertu. Naravno, bila mi je to ogromna čast i sve se odigralo kao u nekom snu. Drago mi je da se ta suradnja uspjela ostvariti jer je bila netom prije ove strašne pandemije.
DA LI TI NEDOSTAJU KONCERTNE DVORANE?
Jako. Ta interakcija s publikom je divna, kad ljudi zaplaču uz tvoju kompoziciju ili se nekako povežu s emocijama koje sam im prenjela i dođu me samo zagrliti nakon koncerta, a da ih nikada nisam u životu vidjela. To je čarobno i to mi nedostaje. Nažalost, ovo ljeto mi je nekoliko koncerata otkazano zbog pandemije.
TEMA OKTOBARSKOG BROJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „LA MAGIA DELLA VITA“. KOJA JE TVOJA MAGIJA ŽIVOTA?
Biti uz moju obitelj i znati da su svi dobro i zdravi. Skuhati im neko novo jelo i vidjeti kako u tome uživaju. Svirati u čuvenome Auditorijumu parco della musica u Rimu moje skladbe pred rimskom publikom. Biti gošća na Brijunima fenomenalnom Mateju Meštroviću, te nakon koncerta imati čast upoznati se bolje i večerati s Matejom, Radetom, Lenkom, Mimi Šerbedžijom. Dobiti poziv od Radetovog managera kako bih nastupala s Radetom u Beču na njegovom koncertu kao gost. Jutro kad se budim i nađem da je moja kompozicija izabrana dok Rade recitira u polju makova prekrasnu Sarajlićevu pjesmu… to je za mene prava magija života.
Do sada je moja muzika bila u jednom filmu od Sandre Lončarić „Escape” ili “Bijeg” o životu Romy Schneider, za koji je Sandra pisala scenarij i glumila – također je bilo magično. Još mi je san pisati više muzike za film.
