ČOVEK KOJI SANJA OTVORENIH OČIJU

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ
INTERVJU: STIPE BOŽIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE STIPE BOŽIĆA

STIPE BOŽIĆ, ROĐEN 1950. GODINE U ZAVOJANAMA. HRVATSKI JE ALPINISTA, PUTOPISAC, REDITELJ DOKUMENTARNIH FILMOVA, ČLAN HRVATSKE GORSKE SLUŽBE SPAŠAVANJA, HUMANISTA, PUTNIK. ČOVEK ADRENALINA, AKCIJE, SNAGE. OSVOJIO JE NAJVIŠE VRHOVE NA SVIM KONTINENTIMA I TRI NAJVIŠA VRHA NA SVETU: MOUNT EVEREST 8.848 M – 1979. I 1989. GODINE, K2 8.611 M -1993. I KANGCHENJUNGA 8.586 M – 1991. GODINE. NAPISAO JE KNJIGU „K2 TRIJUMF I TRAGEDIJA” I MONOGRAFIJU „SAN O EVERESTU“. U INTERVJUU KOJI SLEDI, ŽELELA SAM DA STIPE SA ČITAOCIMA RYL MAGAZINA PODELI SVOJA ISKUSTVA I LJUBAV PREMA SVEMU ŠTO RADI I ŽIVI.

DA LI ŽIVITE SVOJE SNOVE OTVORENIH OČIJU I KORAČAJUĆI SIGURNO KROZ PLANINSKE PREDELE?

Vrlo često, dok koračam ili se penjem planinskim predjelima, mislim o tome kako sam sretan što mi se ostvaruju snovi kojih se u djetinjstvu nisam niti usudio sanjati. Sanjao jesam o dalekim nepoznatim krajevima, ali kasnija druženja s najvišim gorjima svijeta ili putovanjima po velikim pustinjama bila su sanjanje otvorenih očiju.

KAKO JE JEDAN DALMATINAC, ČOVEK MORA, OTIŠAO U ALPINISTE?

– Slučajno sam u srednjoj školi susreo prijatelje koji su me pozvali u izviđače, a onda sam u izviđačima sreo nekolicinu koji su zimi odlazili sa skijama na Kamešnicu. Na tim izletima sam sreo alpiniste koji su me zainteresirali za alpinističku školu gdje sam se naučio osnovama penjanja po okomitim stijenama. U početku sam se s kolegama iz Planinarskog društva Mosor penjao po stijenama Mosora, Kozjaka, Biokova, Velebita i Dinare, a kasnije smo se odvažili za strmine najviših vrhova Alpa. Kad smo vidjeli da nam visine dobro idu, organizirali smo ekspediciju u gorje Hindukuš. tamo sam se s klupskim kolegom Borisom Siriščevićom popeo na 7942 metara visoki Noshaq, najviši vrh Afganistana.

KADA JE POČEO SAN O EVERESTU – NAZIV ISTOIMENE KNJIGE KOJOM STE OBELEŽILI SVOJIH 40 GODINA PENJANJA NA KROV SVETA? KNJIGA JE UGLEDALA SVETLOST DANA I NAŠLA SVOJ PUT DO ČITALACA.

– Nakon uspjeha na Hindukušu, počeo sam pomalo sanjati o Himalajama, a sreća je bila da su u to vrijeme Slovenci pripremali ekspediciju na najviši vrh svijeta Mount Everest 8848 m i to po do tada neprepenjanom Zapadnom grebenu. Izabran sam u ekipu što je bilo očekivano s obzirom na iskustvo s Hindukuša, ali nitko, pa ni ja sam, nije očekivao da ću se popeti na vrh. Tek kada me za partnera uzeo Stane Belak Šrauf, po vjerovanju većine, najiskusniji član ekspedicije, počeo sam sanjati o vrhu.

KAŽU DA PLANINA MORA DA VAM DOZVOLI DA SE POPNETE NA NJU? KAKAV JE OSEĆAJ NOGU PRED NOGU POPETI SE NA NAJVIŠE VRHOVE SVIH KONTINENATA I NA TRI NAJVIŠA VRHA NA SVETU: MOUNT EVEREST (8848 M) 1978. I 1989. I 1996. GODINE, K2 (8611 M) 1993. GODINE I KANCHENJUNGA (8586 M) 1991. GODINE.

– Prvi je osjećaj ushita što se to upravo meni događa, osjećaj da ste u tom trenu najviši čovjek na svijetu i jedan od rijetkih kojima je to uspjelo. Zatim slijedi osjećaj dijeljenja sreće sa svim prijateljima koji su možda sanjali o stajanju na tom vrhu. Nakon svega slijedi otriježnjene i koncentracija na spuštanje i preživljavanje.

ODAKLE CRPITE ENERGIJU? OSIM ALPINIZMA BAVITE SE I SPELEOLOGIJOM, RONJENJEM, AKTIVNI SE BAVITE SKIJANJEM, FOTOGRAFIJOM, ČLAN STE HRVATSKE GORSKE SLUŽBE SPAŠAVANJA.

– Tko više, a tko manje – svi mi imamo energiju u nama, samo je naša volja ili predanost može pokrenuti. Ako nešto volite, onda nema problema s energijom

KAKO IZGLEDAJU EKSPEDICIJE NA NAJVIŠE VRHOVE HIMALAJA? KAKO BISTE OPISALI HIMALAJE?

– Često se ekspedicije u Himalaje pripremaju i izvode kao vojni pohodi. Potrebno je prije polaska dosta istraživanja kako bi to putovanje glatko teklo. Nakon dolaska u Nepal ili Pakistan gdje se nalaze najviši vrhovi svijeta, treba organizirati smještaj, transport nekoliko tona opreme na leđima nosača koji će to nakon dvadesetak dana donijeti do podnožja planine. Onda slijedi uspon po zaleđenim strminama, ponekad i po dva mjeseca dok se ne domognete vrha. Dok čovjek stoji na vršku neke 8000 metara visoke planine, čini se da ništa drugo na svijetu ne postoji osim planina. Koliko god pogled seže, samo su strmi vrhovi pod kojima su divovske brazde ledenjaka.

TIBET VAM JE DONEO I SUSRET SA DALAJ LAMOM. KAKAV JE TO ZAGRLJAJ BIO?

– Bio sam nekoliko puta u Tibetu, ali kao što je poznato Dalaj Lama odavno ne živi u svojoj domovini, u izgnanstvu je od 1959. nakon što je Kina okupirala Tibet. Sreo sam ga u Splitu gdje je bio gost predavač. Upravo sam za HRT snimao dokumentarnu seriju Svete planine svijeta i druženje s Dalaj Lamom nikad neću zaboraviti. Činilo se da se oduvijek poznajemo, a u njegovoj spontanosti sadržana je sva mudrost budističke filozofije.

ŠTO JE ALPINIZAM ZA VAS?

– Alpinizam je za mene hobi, nikada se nisam htio baviti njime profesionalno jer volim mnogo drugih stvari kao što su jedenje, ronjenje, skijanje, fotografija, druženje s obitelji i prijateljima i zato mi se čini ako cijeli život posvetiš jednoj aktivnosti ostaješ bez mnogo toga što možeš proživjeti.

KAKO OSLUŠKUJETE PLANINU, A KAKO ONA VAS?

– Prvo osjetim zov planina, onda razmišljam kako onamo otići, a kad sam već pod planinom pokušavam se odmjeriti s njome i na prvi mah me iznenadi veličina planine i moja malenkost te počinjem vagati izazov s mogućnostima.

ALPINISTI SU ČESTO U OPASNIM SITUACIJAMA. KAKO STE IH PREVAZIŠLI?

– Najpogibeljnije su subjektivne opasnosti ako čovjek ne procjeni svoje mogućnosti, te ako ne poštuje sile prirode, strmine, vremenske neprilike, nedostatak kisika u zraku i lavine, znači objektivne opasnosti. Kad bih se već našao u opasnim situacijama, pokušavao sam racionalno naći izlaz iz njih vjerujući u unutarnju snagu i volju koju imam.