PIŠE/FOTOGRAFIJE: ANGELA LIJIĆ
Koje mjesto ste oduvijek željeli posjetiti, a niste imali mogućnosti, no ipak ste potiho sanjali o tome? Što je za vas bilo nezaboravno i najljepše putovanje u životu? Koja destinacija po vama je nezaobilazno mjesto na svijetu koje svakako treba posjetiti barem jednom u životu? Na sva ova pitanja mogu odgovoriti samo jednom riječju – za mene je to Australija.
Kad vam netko spomene Australiju, što vam prvo pada na pamet? Jesu li to klokani, koale, pješčane plaže, netaknute prirodne ljepote, Sydney Opera House, Great Ocean Road ili nešto drugo?
No, kako sam se odlučila upustiti u avanturu na tako daleki put, da krenem ispočetka.
Još 2016. godine sam zajedno sa sestrom trebala otputovati u Australiju, ali planove mi je pomrsila prometna nezgoda. I dok sam gledala njene Insta storije iz Australije, u meni je stalno rasla želja za posjetom toj dalekoj destinaciji. U narednom razdoblju, većina nas nije putovala zbog pandemije. Spletom okolnosti, ove godine, sreća mi se osmjehnula jer sam preko različitih tražilica pronašla najpovoljniji let s presjedanjem u Shanghaiu, gdje sam se odlučila za duži „layover“, koji volim iskoristiti za posjet još jednoj destinaciji, a ovaj put je to bila Kina. U veljači je uvijek tmurno vrijeme i tada mi je najdraže odletjeti u toplije krajeve i iskoristiti preostali godišnji odmor. Trebalo je još ishoditi vizu. Sami postupak dobivanja vize može biti jednostavan ili složen, ovisno o vašem bračnom statusu ili bankovnom računu, ali ako na sva pitanja odgovorite iskreno i dostavite im traženu dokumentaciju s opunomoćenim prijevodom na engleskom jeziku, (u mom slučaju je to bila zatražena potvrda poslodavca), ne bi trebalo biti problema.
Jedan poznati pisac je rekao da će se svijet početi mijenjati onog trenutka kada se iz svoje zone komfora preselimo u zonu svojih snova. Svima nam se javlja želja da spakiramo kufere i otputujemo bilo gdje, pa makar i na kratko, a ja sam ovaj put bila spremna odvažiti se na daleki put i upustiti se u avanturu svog života.
Moja želja za novim iskustvima, kreativnost, te snalaženje u novim okolnostima, odmah je testirana u Kini. U Shanghaiu sam iskoristila priliku posjetiti Oriental Pearl Tower TV toranj, koji je među najvećima na svijetu, jedinstvenog arhitektonskog dizajna koji izgleda poput svemirskog broda. S vrha staklenog tornja pruža se spektakularan pogled na grad i rijeku koji vas ispunjava divljenjem ljepoti koja vas okružuje. Iako Kinezi ne pričaju dobro engleski i svi znakovi su na kineskom, nadalje u Kini ne funkcionira internet, Google Maps i slični alati, nije mi bio nikakav problem sjesti na Meglev train, vlak koji postiže brzinu od 300 do 431 km/h, što je nevjerojatno iskustvo, pa se prebaciti na Metro line 2 do Lujiazui Station, Exit 1, i stići do svog odredišta, jer sam bila dobro pripremljena, a svoj plan sam provjerila sa slučajnim suputnikom u avionu, pogađate – Kinezom iz Shanghaia, koji studira u Rimu i odlično govori engleski.
Dolazak u Australiju, moje prvo odredište je Perth. I odmah slijedi temperaturni šok, jer iz zime i kaputa stižem na + 42 stupnja, ljeto u punom jeku sezone. Iako sam bila upoznata s tim da zapadna Australija ima predivne pješčane plaže okupane suncem, kao razmažena Splićanka, koja je odrasla na moru, nije me lako impresionirati. No, zalasci sunca na plažama kojima se ne nazire kraj, uz ritmove odlične glazbe iz obližnjih barova, zaista su me oduševili, kao i pogled s rooftop bara s koktelom u ruci, uz glazbu uživo, u društvu prijatelja, zatim noćni pogled na grad s brežuljka Kings Park… Bez obzira ustanete li se rano i odlučite otići na plažu, pa čak i nedjeljom u sedam sati ujutro, susrest ćete brojne ljude koji su već na plaži sa svojom djecom ili kućnim ljubimcima, a na raspolaganju vam stoje brojne mogućnosti i neograničene aktivnosti. Sve je uređeno, od plaže za pse, s vrećicama, tuševima, mi smo prošetali prijateljeva psa, a to je iskustvo potpuno drugačije od onog na Balkanu. Nitko naravno neće stati nasred ceste s upaljena sva četiri žmigavca jer mora nešto „skoknuti obaviti“, kao što bi to također bio slučaj na Balkanu. Izlasci i zabava su ovdje spektakularni, pogotovo ako vas sprovedu lokalci. Najprije se obično ide na večeru, a zatim u noćni klub u koji možete ući samo ako znate tajnu lozinku koja se svaki dan mijenja.
Ono što je mene najviše fasciniralo u Australiji su mahom prijateljski raspoloženi i opušteni ljudi, izuzetno ljubazni, otvoreni i optimistični, širokog osmijeha na licu, koji su uvijek spremni pomoći. Kako bi oni za sebe rekli – „Aussie“ su uvijek „easy“. Nakon što sam iskusila kako žive lokalci, kao veliki ljubitelj prirode i životinja, planinar, plivač i ronilac, većinu vremena odlučila sam provesti u izletima izvan gradova.
Neizostavan je jednodnevni izlet na predivan otok Rottnest, dom quokke, australskog nasmijanog tobolčara. Zajedno s prijateljima smo iznajmili bicikle i na taj način obišli većinu otoka, stajali usput gdje nam se sviđalo i uživali u spetakularnim pogledima gdje su se izmjenjivale zelena, plava i tirkizna boja, te se kupali u kristalno bistrom oceanu. Dok smo imali pauzu za ručak u obližnjem restoranu, quokke su same prilazile, a ja sam uspjela fotografirati jednu mamu dok je hranila svoje mladunče.
Izlet u Yenchep NP je bio zanimljiv jer sam mogla vidjeti klokane u prirodnom okruženju. Ono što je važno napomenuti da im se ne smije previše približavati zbog fotografiranja – oni se odmiču, a kako je blizu cesta, mogu stradati. Zapravo, najviše klokana tako i pogine u automobilskim nesrećama dok pokušavaju pretrčati cestu. Pinnacles pustinja je specifična po tome što se tisuće drvenih kamenih stupova uzdižu iz pijeska poput istrošenih nadgrobnih spomenika, a posebno dojmljivo iskustvo mi je bilo prilikom zalaska sunca, uz večeru u lokalnom restoranu koje je poznato po specijalitetima jastoga.
U blizini Pertha se nalazi Fremantle, šarmantan grad prožet poviješću, rodno mjesto australskog craft piva. Volim uzeti free ture i naučiti nešto o gradovima koje posjećujem, no ovdje sam na prijedlog lokalca uzela zatvorsku turu u kojoj sam naučila mnogo toga o povijesti Australije, njenim najpoznatijim bjeguncima o kojima su snimljeni filmovi prema istinitim događajima, te vidjela zadivljujuću umjetnost – ćelije oslikane umjetničkim slikama.
U samom središtu grada Pertha nalazi se Kings park, koji je jedan od najvećih i najljepših svjetskih parkova, a također i mjesto bogate kulturne baštine. Dom je spektakularnog botaničkog vrta Zapadne Australije, koji prikazuje više od 3000 vrsta jedinstvene flore – prizor kakav nema nigdje drugdje u svijetu. Od toliko mnogo biljaka, teško je izdvojiti samo jednu, ali za oko mi je zapelo stablo eukaliptusa, poznato kao „drvo života“. Možda zbog profesionalne deformacije, jer čim čujem riječ eukaliptus, moja prva asocijacija su pripravci na bazi eukalitpusa za grlobolju i dišne puteve. Ono što sam ovdje naučila je da je najpoznatiji stanovnik eukaliptusove šume koala, koja ovo čudesno stablo naziva svojim domom. A koala je mala nježna životinja, koja izgleda poput plišanog medvjedića, naraste do nekih 80 centimetara, a njeno ime je izvedeno iz riječi na urođeničkom jeziku koja ukazuje na to da veoma malo pije. Iako sam mnogo koala vidjela uživo, one većinu dana provedu spavajući na drveću, a samo jednu sam imala prilike pomaziti kada sam bila u posjeti zoološkom vrtu u blizini Pertha i to je bilo predivno iskustvo, posebno stoga jer je s nama bila djevojčica od osam godina, kćer od moje prijateljice, a dječji entuzijazam je uvijek poseban i zarazan, naročito kada ste u ZOO. A tamo možete vidjeti klokane, koale, vombate, kljunaše, pingvine, papige, ali i otrovne zmije i pauke koji su posebno zaštićeni.
Ipak najljepše iskustvo i najbliži doticaj s klokanima doživjela sam u Margaret River, tri sata vožnje južnije od Pertha, gdje sam otišla u posjet prijateljici. Njoj klokani doslovno dođu na kućni prag. Naime, svako poslijepodne i predvečer, klokani se počnu okupljati na travi ispred kuće, a u blizini je i škola, gdje se na dječjem igralištu ujutro igraju djeca, a poslijepodne i večer je rezervirana za klokane. Oni su toliko navikli na ljude da sam se mogla dosta približiti i promatrati ih izbliza, prijateljica mi je jedino rekla da ako se glavni klokan ne mrda, sve je u redu jer ostali slijede njega, a ako se on počne kretati da onda treba bježati. Ali nije bilo potrebe za bijegom, izgleda da ih moje prisustvo nije uznemirilo, tako da sam uživala u tom besplatnom spetaklu.
Mnogi smatraju da Australija ima najbolje plaže na svijetu, koje ne samo da su raznolike i zadivljujuće, već ćete imati osjećaj kao da cijelu plažu imate samo za sebe, s obzirom na to da su prostrane, te kilometrima možete šetati i ne susresti gotovo nikoga. Neke od mojih omiljenih plaža sam upravo vidjela u Margaret River, kao što su Yallingup, Smith Beach, Meelup Beach, Eagle Bay. Margaret River je područje koje je poznato odredište ljubitelja vinskih tura, gurmanske hrane, čokoladne tvornice, sira, umjetnika, kao što sam već spomenula, predivnih plaža, pa je to ujedno i poznato surfersko odredište.
Tako ako ste „Country Bumpkin“, ili osoba koja ne voli gradske gužve nego voli živjeti u manjoj sredini zajedno sa svojom obitelji, ovo je idealno mjesto za vas. Nakon posjete prijateljici i njenoj obitelji, koja živi svega nekoliko koraka od ulaza u NP, s klokanima koji joj dolaze na kućni prag, okružena predivnim pješčanim plažama s narančastim kamenjem, bila sam toliko zadivljena prirodnim ljepotama da sam joj samo mogla reći „You live in a piece of paradise“.
Tako sam privela kraju moj boravak Zapadnoj Australiji, uz oproštaj od mojih domaćina, gdje mi je otac mog najboljeg prijatelja, moj zemljak iz Splita, skuhao domaću juhu i to samo za nas dvoje da me malo „okrijepi“ prije nastavka putovanja. Uz teški rastanak od predivnih ljudi velikog srca, izuzetno gostoljubivih, koje sam jako zavoljela, uputila sam se prema Istočnoj Australiji. Moje sljedeće odredište je Sydney, grad koji mnogi smatraju jednim od najljepših gradova na svijetu. U Sydneyu sam sanjala otvorenih očiju. Putovanje koje se pamti, putovanje koje mijenja i oblikuje na najljepši način.
