PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ
INTERVJU: SLOBODAN BOBAN STANIĆ
FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE
SLOBODAN BOBAN STANIĆ, UČITELJ AIKIDOA, JEDNE OD NAJATRAKTIVNIJIH BORILAČKIH VEŠTINA NA SVETU. U INTERVJUU ZA RYL MAGAZIN, BOBAN NAM OTKRIVA FILOZOFIJU, SNAGU I LEPOTU OVE VEŠTINE.
ŠTA IZDVAJAŠ IZ SVOJE BIOGRAFIJE?
Gledajući unazad svoju stazu (put kojim idem, životni), nekad mi se čini da je mogu staviti u približno jedan „metar“ i to „vremenski“ gledano, a da pritom prepričam taj put, razna osjećanja, doživljaje, drage ljude, učitelje sa oba kraja (dobrog i lošeg), trebalo bi mi sve vrijeme ovoga svijeta i ponovo ne bih mogao ispričati šta sam doživio na tom Putu.
Ko sam ja? Ovaj trenutak.
Gdje se nalazim? Ovdje.
U kom vremenu živim? Sada.
AIKIDO – THE ART OF PEACE
Ne postoji put do sreće. Sreća je put. Ne postoji put do ljubavi. Ljubav je put. Ne postoji put ka miru. Mir je put.
AI KI DO – (ZNAČENJE REČI)?
Sama riječ se sastoji iz tri idioma Ai Ki i Do, što na japanskom jeziku znači:
AI – HARMONIJA
KI – unutrašnja (životna) ENERGIJA
DO – PUT
Ako bismo probali riječima da izrazimo, ova tri idioma zajedno bismo mogli uvezati u jedno značenje, a to je skladan životni Put, Put mira.
Osnivač aikidoa je Morihei Ueshiba, japanski samuraj, koji je u svom izuzetno zanimljivom i burnom životu shvatio da pravi budo nije uništenje života, već davanje života. Morihei je bio svega 156 cm visok, jake tjelesne građe, a uz to i izvanredan borac.
Jedan od njegovih učitelja bio je i Sokaku Takeda, u to vrijeme jedan od najpoznatijih samuraja u Japanu, poznat po svojoj prgavoj naravi, koji je svoju prvu borbu na život i smrt imao sa 14 godina.
Prateći Takedu kao učenik, a poslije i kao lični telohranitelj, često gledajući smrt u lice, Morihei je shvatio da ako dođe do borbe ne želi da uništi neprijatelja i oduzme mu život, već da izabere put miroljubivog ratnika i pokloni život.
U svom životu je izučavao brojne borilačke vještine i shvatio je da je trenirao i usavršavao vještine koje nisu savršene, od nesavršenih ljudi i želio je sam pronaći Put. Tako je i nastao aikido.
Mislim da je osnivač shvatanjem budoa na ovaj način jednoj borilačkoj vještini dodao dvije bitne komponetne, a to su humaost i vrednovanje života (prirode).
“Istinska pobjeda ne dolazi iz poraza neprijatelja njegovim uništenjem, istinska pobjeda dolazi iz davanja ljubavi i promjene srca neprijatelja.” – O’ Sensei
MINIMUM SILE PREMA PROTIVNIKU/PARTNERU, A POBEDITI GA. DA LI JE TO BORBA SA SAMIM SOBOM?
Kada uđete u sferu aikidoa, najviše stvari na tatamiju radite sa partnerom vježbajući tehnike i zahvate. Partner vam pozajmljuje svoje tijelo i mi na njemu možemo da vježbamo i izučavamo i zahvalni smo na tome.
Jedan od vidova zahvalnosti je i poklon prema partneru na početku tehnike kao iskrena zahvalnost na ukazanom poštovanju i nesebičnom davanju.
“Kad se duboko poklonite svemiru, onda se i on vama pokloni.”- O’ Sensei
Uloge partnera se smjenjuju, tako da ste i pobijedili i priznali poraz u toku treninga. Simbolički gledano, zajedno sa vašim partnerom gradite dva hrama koji pomažući jedan drugom rastu i razvijaju se.
Ukupnim ponavljanjem, trudimo se pronaći pravu distancu, svoj idealni centar i svoj „najbolji“ pokret. Vremenom shvatite da nema najboljeg pokreta i da je ono čemu se veselite u stvari vaše putovanje i usavršavanje, a ne odredište i ne savršeni pokret.
Ovdje se uvijek sjetim scene iz filma Poslednji samuraj i spoznaje životnog Puta, iskazanoj u rečenici samuraja Matsumotoa, koji uživajući u trešnjinom cvijetu saopštava veliku tajnu životnog Puta:
Živjeti aikido (koji nije samo na tatamiju), poštujući put miroljubivog ratnika u aikidou kao svojevrsnoj umjetnosti mira, nikada ne napadamo. Napad uvijek dolazi kao dokaz da je neko van kontrole. Nikada ne treba tražiti protivnike, niti juriti za njima, a isto tako nikada ne treba bježati od bilo kakvog izazova i prijetnje kada se to ne može izbjeći.
Najbolja pobjeda je uvijek pobjeda bez borbe, pobjeda mirnim putem, a ako se desi nešto gdje morate biti uvučeni, onda su koncepti aikidoa: kreći se kao svjetlost, leti kao munja, udari poput groma, kruži kao uragan i nađi svoj centar, centar gdje ćeš biti stabilan kao planina!
Uz sve ovo, koncept humanosti je takav da se primjenjuje minimalna sila i suzbijanje nagona borbe i adrenalina, što svakako predstavlja i borbu sa samim sobom, možda i najtežu od svih borbi u našem životu, borbu protiv svog Ega i pobjedu nad samim sobom!
KOJA JE FILOZOFIJA AIKIDOA?
Filozofija aikidoa počinje izvorno od ideje osnivača i shvatanja životnog puta tako da poštujemo život, budemo u harmoniji sa prirodom i da svaki naš udah provedemo razvijajući svoje biće, oplemejući svoju misao i pomažući drugima da principom nemoranja mogu dostići više i bolje, ne u materijalnom smislu, nego u smislu življenja života.
Obično se ljudi žale, život brzo prođe, tj. kratko traje, a ne osvrnu se na činjenicu da su upravo oni počeli kasno da žive.
Moje shvatanje aikidoa je zasnovano na principu nemoranja i iskrenosti davanja, ljubavi.
U životu nema smisla za beskorisnim upiranjem, sem težnje za dobrim, možda bih prije rekao osjećaju prema dobrom. Razna životna dostignuća da bismo udovoljili svom Egu ne vode ničemu. Ako treba da biramo, birajmo trenutak sada i birajmo da budemo srećni sada, baš u ovom momentu. Ljubav je jedina stvarnost na svijetu, a jedine konstante su: misterija života, osmjeh i promjene. Problemi su tu da ih rješavamo i da nas uče da budemo bolji. Život je rast i sazrijevanje, problemi i greške su naši učitelji i prihvatimo ih kao takve. Sa principom nemoranja ne opirimo se životu, otvorimo oči i budimo slobodni i bit ćemo mnogo više nego što zamišljamo, bit ćemo svijet, bit ćemo univerzum. Sve je to igra sa osmjehom, sve je to filozofija aikidoa.
Misterija života: Život je velika misterija; ne gubimo vrijeme pokušavajući da ga odgonetnemo. Probajmo ga osjećati i živjeti! Budimo život!
Osmijeh: Budimo osmijeh, budimo ljubav, budimo nečije sunce!
Promjena: Sve se mijenja i nikada ništa nije isto, mijenjamo se i mi, starimo, sazrijevamo, shvatamo. Plivajmo sa promjenama, učimo iz njih i nadograđujmo sebe na tom Putu.
Tvorac aikidoa je često ponavljao da tjelesne tehnike jesu bitne i važne i da je bitno kako pomjeramo tijelo na tatamiju, ali da je primarna filozofija aikidoa, kako on to kaže, da „pomijeramo“ um i da shvatimo koncept života.
„Želim da ljudi osjete emociju aikidoa. On nam ne služi direktno za ispravljanje drugih, već prvenstveno za razvoj sopstvenog uma. „ – O’ Sensei
Filozofija aikidoa je u harmoniji misli i principu nemoranja u najširem smislu. Ljudi pate ako ne dobiju ono što žele, ako dobiju ono što ne žele takođe pate, čak i kad dobiju ono što žele i dalje pate jer to ne mogu zadržati zauvijek. Filozofija ove vještine je u shvatanju promjene, puštanju i sazrijevanju, neprekidnom davanju i ljubavi.
KAKVOG KARAKTERA TREBA DA SU LJUDI KOJI SE BAVE OVOM BORILAČKOM VEŠTINOM?
Za kvaliteno sjeme uvijek biramo kvalitetnu zemlju, ali i lošija zemlja vremenom se može kultivisati da bude savšena podloga za uzgoj!
Aikido nije puki odlazak na trening, aikido nije cilj, aikido je sredstvo, aikido je stil života. Aikido je sam život.
Aikido je vještina za strpljive ljude, koji ga vježbanjem još više razvijjaju, shvatajući strpljenje ne kao sposobnost da sačekamo, već da zadržimo pozitivan stav dok pravimo greške na putu učenja i usavršavanja aikidoa, posebno u početnim mjesecima gdje početniku sve izgleda tako daleko.
Karakter je nešto što se može menjati i ne treba ga poistovećivati sa temperamentom koji je nekako usađen u nas. U zavisnosti kakav imamo temperament, ne znači da nam je strpljivost nedostižna i da na njoj ne treba svjesno poraditi. Veoma je isplativo ulagati i učiti se strpljenju. Vježbajući strpljenje, gradimo karakter i odnos prema životu, gdje postajemo saosećajniji, skloniji opraštanju, fleksibilniji, što nas čini humanijim, boljim prijateljima, boljim ljudima.
Zato aikido i predstavlja disciplinu koja je idealna za formiranje čvrstog karaktera kod djece, jer im pruža pozitivan pogled na svijet, a pozitivan stav ih uči da u cilju stvaranja nečeg vrijednijeg, moraju raditi u skladu sa svojom okolinom i ljudima koji ih okružuju. Ako im je razmišljanje ispravno, a um britak, miran i pozitivan, mogu napraviti nešto dobro u svom životu kakve god planove Univerzum imao za njih.
Preozbiljan, tvrd pristup i pristup hoću odmah, obično u životu ne daje ponajbolje rezultate. Za razliku od tog, put miroljubivog ratnika u aikidou pruža najviše u opuštenosti i harmoniji, a učeći u praksi, svi koji treniraju aikido po automatizmu primjenjuju te principe u svojim životima, kreirajući bolju osnovu za kvalitetniji život.
Ovo je vještina gdje se pronalaze ljudi koji žele nešto više sa životom i od života. Ne sjećam se da sam naišao na aikidoku koga mogu okarakterisati kao lošeg čovjeka.
ŠTA ČINI ODEĆU U AIKIDOU? ONA TAKO PREFINJENO I DOSTOJANSTVENO IZGLEDA.
Aikido se vježba na strunjačama koje nazivamo tatami, a odjeća za vježbanje je kimono. U aikidou postoje stepeni i takozvana učenička zvanja od 6 do 1 Kya, a poslije toga aikidoka polaže za majstora i tada preko donjeg dijela kimona oblači tradicionalnu japansku odjeću (odjevni predmet sličan pantalonama) koja se naziva hakama.
Prvobitno su samuraji hakame nosili samo dok su jahali na konju, jer im je trebala zaštititi noge od padova i oštrog kamenja, ali s vremenom je hakama postala simbol klase samuraja, čak i danas njen dizajn odražava životnu filozofiju samuraja. Broj nabora je uvijek sedam, pet sprijeda i dva otpozadi, a ovaj broj odabran je da izrazi sedam vrlina samurajskog koda, takozvanog bushidoa (Put samuraja):
Gi (ispravnost, pravda, pravednost, integritet)
Svojim djelima pokaži ispravnost svojih postupaka.
Yuki (hrabrost)
Samuraj se ne boji smrti, posjeduje herojsku hrabrost. Samim tim, život samuraja je ispunjen slobodom i punoćom življenja. Hrabrost kod samuraja nije suluda, nemarna i slijepa, već se zasniva na inteligenciji i povezanosti sa ostalim kodeksima.
Jin (humanost, dobročinstvo)
Moć i snaga koje je stekao dugotrajnim vježbanjem obavezuju samuraja da čini humana i dobra djela i pomaže svakom ko je u nevolji. U slučaju da nema potreba za humanošću i dobročinstvom, on je dužan da ih sam potraži.
Rei (poštovanje, učtivost, etiketa, uljudnost)
I u borbi i u miru postoje pravila ponašanja koja su učtiva i sa poštovanjem, čak i prema neprijatelju. Samuraj nikad ne treba da pokazuje i dokazuje svoju snagu ni pred kim.
Makoto (iskrenost, poštenje)
Riječi i djela su jedno. Jednom rečeno se smatra već izvršenim. Ništa, pa ni sama smrt, neće ga spriječiti da ispuni svoje obećanje.
Meiyo (čast, ugled, dostojanstvo)
Samuraj ima samo jednu neprestanu borbu, borbu sa samim sobom, borbu za dosljednost, čast, ugled i dostojanstvo.
Chugi (odanost, vjernost, lojalnost)
Odanost i lojalnost nemaju cijenu.
Kada prođemo kroz ovih sedam vrlina bushidoa, onda nam je jasno zašto u učenju tradicionalnog aikidoa tek sa polaganjem za majstorsko zvanje, poslije minimum 5-6 godina redovnog vježbanja, stičete uslov da obučete hakamu. Hakama kao nagrada, a ujedno i obaveza, direktno vas vezuje sa sedam vrlina koje su utkane u nabore.
Nakon nestanka klase samuraja, hakama je ostala simbol posebnih prilika i odnosa prema tradiciji u Japanu. Hakame su danas dio svakodnevne odjeće japanskih sveštenika, kao i umjetnika, ljudi koji učestvuju na ceremonijama čaja, vjenčanjima ili javnim događanjima.
KAKO IZGLEDA BORBA I KO JE POBEDNIK?
Uopšteno, Pobjednik je onaj koji da ljubav i oprosti! Pobjednik je ko pobijedi sebe u ovome!
Aikido je veoma kompleksna vještina, sastoji se od tehnika raznih poluga, bacanja, tehnika odbrane od napada nožem, mačem i motkom, tehnika odbrane od udaraca rukom, nogom, davljenja, sve to u različitim položajima tijela, dok stojite, dok sjedite, sprijeda i otpozadi.
Kad uključite još i mentalnu komponentu, a to je da morate da programirate mozak da budete uvijek korak ispred protivnika, onda to predstavlja pravi mali šah u borilačkim vještinama.
Ono što radimo na treninzima su projekcije napada i odbrane sa čijim ponavljanjem dovodimo tijelo i um u harmomiju, čime postižemo autonomiju reakcije tijela, tj. da odradimo i odbranimo se bez prethodnog razmišljanja kako to treba da uradimo u sadašnjem trenutku. Um je poput duha koji živi sa nama i pluta između prošlosti (naša razmišljanja) i budućnosti (naše projekcije). Pravu moć nalazimo u sadašnjem trenutku, u momentu harmonije našeg uma i našeg tijela i ogleda se u reakciji i pobjedi nad protivnikom.
Posmatrajući sve ovo, pobjednik je onaj koji pobijedi bez borbe, snagom volje i uma, čuvajući iskre onog najvažnijeg što nas čini unikatnim, a to je život protivnika i sopstveni život.
KO SVE MOŽE DA VEŽBA AIKIDO?
Aikido nije vezan za godine starosti ili pol. Mogu ga trenirati svi od najmlađe dobi, pa do duboke starosti.
Možda je ipak najbolji odgovor da aikido mogu trenirati oni koji žele naći Put ka unutrašnjoj harmoniji.
Ograničenja su uvijek u nama!
TEMA DECEMBARSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA NOSI NAZIV „MOJA 2020“. KAKO JE TEBI IZGLEDALA OVA ČUDESNA I NEPREDVIDIVA 2020. GODINA?
Kada pominjemo ovu čudesnu 2020. godinu i tekuća dešavanja, ovih dana ćete često čuti od mene: Sve je kako treba!
Polazim od pretpostavke da se ništa ne dešava bez razloga i da sve ima svoju dublju poruku. Ono što ne mogu uraditi je pobijediti talas. Tu nesputanu energiju prirode. Mogu samo spoznati njegovu putanju i njegovu snagu i plivati zajedno sa njim, a to je čisti princip nemoranja, čisti aikido, čista harmonija.
Ukoliko imam snage da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, ukoliko budem imao hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti, nadam se da ću sa svojom neiskvarenom mišlju spoznati mudrost da razlikujem ovo dvoje i da je sve kako treba.
