PIŠE: ANIMA MUNDI
Budo Jusić je fotograf, tehničar za računare, model/maneken iz Zagreba. Mlad, lep, živog duha, od rođenja je gluv. U svom svetu tišine, posvećen je modelingu, fotografiji, kreaciji. Osvešćuje ljude kako da shvate znakovni jezik. Aktivan je na društvenim mrežama i pleni svojom dobronamernošću, lepotom i humanošću. Tu je da nam svima približi svet u kojem nema zvuka, svet večne tišine.
Kako zvuči tišina? Šta najviše boli, šta najviše raduje?
Najviše me boli što ne čujem glas svoje mame ili svoje djece, odnosno cijele svoje obitelji, a volio bih čuti muziku. Vesele me putovanja, fotografiranje, ali definitivno me najviše vesele moja djeca. Posebno bih bio sretan da konačno dobijem posao.
Ljubitelj si fotografije. Zaustavljaš trenutak u sadašnjosti. Koliko uspevaš da kroz fotografiju izraziš svoj unutrašnji svet?
U svemu što radim vodim se za svojim srcem, odnosno osjećajem koji je u meni, ali sve ovisi o trenutku i kako sam tada raspoložen. Obično me privlače različitosti (siromaštvo-bogatstvo, tuga-radost, neobičan stil…), koje onda i iskazujem najčešće crno-bijelom fotografijom.
Učestvovao si na Berlinu na Deaf Fashion Weeku i osvojio prvo mesto kao fotograf. Koliko ti ta nagrada znači?
Iznenadio sam se kada su mi javili, po povratku u Zagreb, da sam osvojio prvo mjesto, jer su ostali kandidati bili profesionalci u tom poslu, a ja sam ipak amater. Kada su mi javili da sam pobjednik, pohvalili su moje fotografije i rekli da ima fantastično oko za primijetiti detalje i izvrstan fokus, te da svaka moja fotografija ima svoju priču. Kao nagradu, dobio sam putovanje u Francusku i to na Festival Clin d’Oeil u Reimsu.
Modni stil po kojem si prepoznatljiv?
Moj stil je „old school stil“ i prva je, u svakom slučaju, moja brada s kojom se igram kada su u pitanju dužina i boja, šarene i neobične dokoljenke koje volim nositi na kratke hlače, kapu ili šešir nosim i po ljeti, tetovaže, i obožavam nositi torbe, tako da je fotoaparat uvijek uz mene.
Izbacio si video klip sa 10 najznačajnijih znakovnih pojmova koje bismo trebali da znamo. Sjajna ideja.
Ideja nije bila moja, nego od novinarke koja me intervjuirala, ali u svakom slučaju bilo bi dobro kada bi postojalo još takvih video klipova. Planiram napraviti nešto svoje u tom smislu, ali neću puno otkrivati.
Da li ti je teško naći stalan posao? Šta bi voleo da radiš?
Teško mi je naći bilo kakav posao, a stalan pogotovo. Volio bih raditi sve što je vezano za umjetnost ili web: grafički dizajn, web kataloge, fotografija, dizajn letaka, plakata, knjiga, loga, memoranduma, vizitki i, u novije vrijeme, „wedding book“.
Koliko ti ljudi iz tvog okruženja pomažu u tvojoj svakodnevnici?
Poznajem jako puno ljudi i ima sreću da su mnogi od njih moji dobri prijatelji i uvijek su mi spremni pomoći ako idem u banku, na sud, kod doktora, na policiju i slično. Posebno bih istaknuo Deafness by noise, koji me uvijek zovu na svoje koncerte po cijeloj Europi.
Tema februarskog izdanja RYL magazina je „Moć ljubavi“. Ljubav koja pokreće na akciju…
Ne mogu reći da sam ikada osjetio pravu ljubav, pa nisam siguran što bih možda radio i kako bih se osjećao da nekoga tako volim da bih za njega sve učinio. Ali, ako mogu uspoređivati ljubav prema svojoj djeci, za njih bih učinio ama baš sve.
