PRIREDILA: ANIMA MUNDI
FOTOGRAFIJE: LUKA KARADŽULESKI
Alis Marić, diplomirana pravnica, nakon 22 godine rada u raznim domaćim i internacionalnim kompanijama, u kojima je velik deo karijere provela na rukovodećim mestima, doslovno se fizički razbolela, a ubrzo nakon toga je dobila i svoj prvi otkaz. Trebalo joj je šest meseci da se oporavi od gubitka posla i ponovo posloži, a u tome joj je najviše pomogla upravo KNJIGA. Naime, svoju strast prema čitanju i knjigama (mesečno pročita 4-5 knjiga, uz prelistavanje njih stotinu) počela je deliti na svom blogu i Facebook stranici „Čitaj knjigu“, koji danas imaju više od milion prikaza, 350.000 pratilaca na facebooku i 25.000 knjigoljubaca na Instagramu. Alis je u relativno kratkom roku pokrenula pravu malu čitalačku revoluciju, ne samo u Hrvatskoj, već u čitavom regionu. Dok je jurila karijeru po različitim uglednim firmama, u kojima je godinama bila mobingovana najviše od strane žena, knjige su joj uvek bile ispusni ventil. Danas, kada ima impresivan broj pratilaca na društvenim mrežama, kategorično tvrdi da nije književna kritičarka, jer piše samo o knjigama koje se njoj sviđaju i koje su je iz nekog razloga „pogodile u žicu“. U početku stvaranja svog bloga, Alis nije ni sanjala da će joj ljubav prema knjigama stvoriti novu karijeru od koje danas i živi. Povezuje knjige s kafom, udobnim nameštajem, najvećim hrvatskim brendovima, brojnim izdavačima, modom i naočarima. Polako postaje „influencer“. Jer, bez tih proizvoda, čitanje je manje atraktivno i poželjno. Osim knjiga, njena druga velika strast su vina. Već šest godina je aktivna članica udruženja „Žene i vino“ (Women on wine), i na zanimljiv način je povezala te svoje dve strasti – knjigu i vino. Sa sommelierkom Jelenom Šimić Valentić, održala je devet zanimljivih radionica, u kojima se povezuju odabrana vrhunska vina s posebnim odabranim tipovima knjiga. Listajući knjige, uz vina, razgovara se o porukama iz knjiga i otkriva se lepota ove dve umetnosti. Takve radionice su pune zadovoljnih ljudi, osmeha i pozitivnosti.
„ČITAJ KNJIGU“ JE NAJČITANIJI BLOG U REGIONU, PUTEM KOJEG PREPORUČUJEŠ SAMO DOBRE KNJIGE I DAJEŠ DOBRE KRITIKE. DOBRO IZNAD SVEGA. ZAŠTO BISMO SE BAVILI NEČIM ŠTO NIJE DOBRO? KAKO JE NASTAO BLOG „ČITAJ KNJIGU“?
Nisam tada imala nikakvih planova. Samo sam počela konačno slušati srce, jer teško uspjeva ono u što nije uključena intuicija i srce. Knjige su oduvjek bila moja opsesija. Misija Čitaj knjigu je od početka bila vrlo jednostavna – „Naše preporuke dolaze iz srca i odraz su uživanja u čitanju knjiga“. Sjećam se dana kada sam donijela odluku o pokretanju facebook stranice, gdje ću pisati i pričati o knjigama i piscima koji me nadahnjuju, i o čemu razmišljam danju i noću. Nadala sam se da ću imati nekih 100-injak pratitelja i istomišljenika. Nisam tada razmišljala o tvrtki, o zaštiti imena Čitaj knjigu. Samo sam pisala, fotkala, dijelila. Onda sam željelja, a i danas želim, da moj blog bude prepoznat kao stranica koja poštuje i promovira knjige. Želim zaraziti Hrvatsku, ali i čitavu regiju, ljubavi prema knjigama. Želim da svi imaju mogućnost doći do knjige i čitati. I djeca, i starije osobe, i zatvorenici u zatvorima, i bolesnici u bolnicama, i oni koji su izgubili svaku nadu, i oni koji ni ne sanjaju da im knjiga može promijeniti život na bolje. Želim svima prenijeti poruku da je sve zapisano u knjigama. Sve tajne, sva životna iskustva, sve patnje, sve radosti, sva riješenja se nalaze u knjigama. Stalnim govorenjem nekih skupina ljudi da je knjiga out i da nitko više ne čita, stvara se kriva percepcija. Smatram da će knjiga uvijek biti važna i korisna. Čitanje je zdravo. To sada govori i struka. Ljudi koji čitaju žive dulje, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima. Čitanje nam otvara vidike i kroz čitanje učimo i rastemo. Svi trebaju naći barem 15 minuta dnevno vremena za vježbu mozga i moždanih vijuga – kroz čitanje. Uloga mojeg bloga je da stalno naglašava, da uputi, podsjeti, usmjeri da svatko može utažiti glad za knjigama. To bi bila i moja vizija. Utažiti svačiju glad za knjigama!
SA KOLIKO GODINA SI POČELA DA ČITAŠ? DA LI SE MOŽEŠ VRATITI U PROŠLOST I VIDETI SEBE KAO MALU DEVOJČICU ZA PISAĆIM STOLOM KOJA ČITA, A DANAS VELIKU ALIS KOJOJ ŠALJU KNJIGE DA ONA DA SVOJ SUD O NJIMA, ČITAJUĆI IH SA STRAŠĆU?
Počela sam čitati s nekih 5 godina. Do tada mi je redovno mama čitala omiljene bajke i priče. Sjećam se koliko puta sam je tražila da mi pročita Andersonovu bajku – Ružno pače, Grimmove bajke i ostale divne maštovite priče. Nikad mi nije bilo dosta. Kada sam naučila čitati sama, stalno sam okolo hodala s omiljenim slikovnicama i knjigama. Već sa deset godina, čitala sam neke klasike, a s 14 sam gutala Pearl Buck, Dreisera, Steinbecka, Remarquea, Zweiga i Hamsuna. Da, sjećam se majčine lijepe i uredne biblioteke, koju sam stalno preslagivala i u kojoj sam svakodnevno nalazila utjehu. Tu je uvijek bio i obavezan i redovit odlazak u lokalnu knjižnicu. To je bio poseban ritual koji se nije propuštao.
Kad me danas pitaju, nemam jednog najdražeg pisca. To je nemoguće u mom slučaju. Ali jako volim Marqueza, Elizabeth Gilbert, Hosseinija, Stefana Zweiga, Gillian Flynn, Donnu Tartt i mnoge druge. Nemoguće ih je sve nabrojati.
Svi me pitaju hoću li napisati svoju priču. Za sada se ne vidim u toj ulozi. Ali nikada ne reci nikad. Imala bih što napisati. Trenutno za to nemam vremena. Tražim neki pusti otok s dobrom internetskom vezom.
ALIS U ZEMLJI ČUDA ILI ALIS U ZEMLJI KNJIGA?
Previše sam godina živjela u zemlji „čuda“. Nezadovoljna s poslom koji sam radila, okružena zlobnim ljudima, koji su se na sve načine trudili da mi svakodnevno zagorče život, nisam bila sretna. Nisam doduše bila u depresiji, bila sam svjesna svega, ali se nisam znala izboriti za sebe. A onda se dogodio otkaz kao ono najbolje u mom životu. On me izbacio iz „sigurne zone“ u kojoj svi mi toliko volimo boraviti. Nemamo dovoljno hrabrosti da sami i svojom voljom prekinemo ono što nam ne čini dobro, ono što nas guši i tišti. Jer, ipak svi razmišljamo da je najvažnije da imamo siguran posao, redovit mjesečni prihod, čak i po cijenu da se zbog toga razbolimo. Znala sam da sam stvorena za nešto veće. Kad-tad.
Danas živim u zemlji snova, čitaj knjiga.
Mislim da je jako važno da svoju strast dijelite s drugima. U uspjehu nije uputno sam uživati. Vaš užitak treba biti i blagoslov drugima. Iako nisam imala posebnih planova s Čitaj knjigu, kao da me nešto guralo naprijed. Osjetila sam tu stvaralačku snagu, zanos, vibraciju. Odjednom sam shvatila da se moji snovi ostvaruju, iako još nisu donosili zaradu.
SVOJ POSLOVNI SVET SI KREIRALA IZ LIČNOG POTENCIJALA. KOLIKO HRABROSTI TREBA DA BUDEMO GOSPODARI SOPSTVENIH ŽIVOTA?
Kad mi je život u 50. godini izmaknuo tlo pod nogam, ja sam zahvaljujući mudrosti i iskustvu zrelih godina, te novootkrivenoj mladenačkoj energiji i kreativnosti, tu neočekivanu životnu prekretnicu pretvorila u najljepše razdoblje života. Sama sam si prostrla crveni tepih, po kojem već šest zadnjih godina koračam kao carica. Moja deviza danas je da svaka žena može biti CARICA – kada odluči preuzeti odgovornost za sebe i za sve što s time dolazi. No treba biti oprezna – život carice nije lak. Carica živi samostalno i slobodno, izvan društvenih pravila i utrtih putova. Ne postupa s unaprijed određenim modelima ponašanja. Svaka faza u životu stavlja je pred nove izazove i pitanja. Kako sebi određuje zadatak za zadatkom, tako u njoj rastu snaga i odvažnost. Odgovore mora naći sama. Ona slijedi svoje vizije, nadahnuća i snove, te tako ostvaruje svoje unutrašnje ciljeve. Crveni tepih mora sama sebi prostrijeti.
Otkad radim ono što volim, osjećam takav zanos, kojeg se nikad više ne želim odreći. On njega se osjećam sve bolje i jače.
KOLIKO DNEVNO ČITAŠ? I KOLIKO KNJIGA SE PROČITA U GODINU DANA? DA LI PARALELNO ČITAŠ VIŠE KNJIGA?
Dnevno čitam i po nekoliko sati. Često ujutro nakon buđenja, popodne nakon ručka, a najslađe je čitanje prije spavanja. Nikada, nikada u životu, nisam legla u krevet bez knjige. To mi je nezamislivo. Čitam i dok se negdje vozim (kao suvozač, naravno), u avionu, autobusu ili vlaku. Čitam dok negdje čekam. Da, za čitanje koristim svaku slobodnu priliku. Čitanje je zdravo. Korisno je za čovjekov organizam koliko i bavljenje sportom.
Da, vrlo često paralelno čitam i po nekoliko knjiga. To se posebno odnosi na duhovne knjige i tzv. knjige samopomoći. Nema dana da ne otvorim neku od meni dragih knjiga, koje vrve životnim savjetima, mudrosima, nekom lijepom pjesmom, koja me nadahnjuje. To je moja svakodnevna hrana.
ŠTA TE PRIVLAČI KADA NIŠTA NE ZNAŠ O KNJIZI. NASLOV, KORICE, SADRŽAJ?
Nakon svih tih godina čitanja, nakon 3000 pročitanih knjiga, razvila sam neki osjećaj da prepoznam dobru knjigu, tj. onu koja će mi se svidjeti, onu koja će me obuzeti i odvesti u neki drugi svijet. Imam intuiciju za knjige. To je kao i razvijena intuicija za ljude. Jednostavno osjećam da je to knjiga za mene. Rijetko se prevarim. Ako se prevarim, ne forsiram čitanje. Ostavljam knjigu po strani i ne čitam dalje. Nemam vremena za knjige koje me ne privlače i koje me nisu osvojile na prvu. Svakako sam luda za koricama, vrstom papira, dobrom naslovnicom, intrigantnim naslovom i mirisiom.
Miris knjige je jako važan. Naravno da mi je na kraju bitan i sadržaj. Iz svake knjige volim nešto naučiti, usvojiti, saznati, upoznati. Ima jedna divna misao koju volim ponoviti: „Knjiga nije predmet. Ona je čarolija. Dobre knjige moraju putovati iz ruke u ruku. Na tom putu, uvijek se nešto zanimljivo dogodi s ljudima i knjigama. Prepoznavanje, ljubav ili mržnja, razumijevanje, otkrivanje novoga i nepoznatoga, a katkad i staroga i poznatoga.“
POČELA SI SA „UDOMLJAVANJEM KNJIGA“, PA SI ORMARIĆ SA KNJIGAMA POSTAVILA U KAFIĆ DA LJUDI MOGU UZETI KNJIGE FOR FREE, TAKOĐE SI I BOLNICU OPREMILA KNJIGAMA. IDEJA SE LEPO PRIMILA U HRVATSKOJ.
Na facebook stranici Čitaj knjigu se već četvrtu godinu redovno događa UDOMLJAVANJE knjiga (najnovijih naslova), s ciljem da svi mogu doći do novih naslova i knjiga. U županijskim centrima i gradovima u Hrvatskoj, Čitaj knjigu održava književne susrete i razgovore koji su izuzetno dobro posjećeni i svjedoče o popularnosti mreže Čitaj knjigu. Blog, facebook i instagram profil će rasti i dalje. A planovi su veliki. Prije par dana, osnovala sam udrugu Čitaj knjigu, uz obiman program i plan poticanja čitanja kod svih skupina – zatvori, škole, domovi za nezbrinutu djecu, čitanje s djecom s poteškoćama u razvoju, autistima i onima s Down sindromom. I Biblioteka Čitaj knjigu ide dalje. Do sada su izašle četiri knjige pod znakom Biblioteka Čitaj knjigu. Time sam ušla u izdavaštvo. Ja biram naslove koji još nisu prevedeni u Hrvatskoj. Uvijek se radi o motivirajućem štivu. Do sada smo moja izdavačka kuća partner (Iris Illyrica) i ČK izdali: Djevojka sa sedam imena – sjevernokorejke Hyeonseo Lee, Svitanja u Jeninu – Palestinke Susan Abulhawa, Novac, rizik, život – autobiografija Niki Laude i Majka u meni – Zvjezdane Debić. To su moje knjiške bebe. Ponosna sam na njih. Čitane su, popularne, i knjigoljupci su ih odlično prihvatili. Osim toga, Čitaj knjigu okuplja oko sebe nekolicinu mladih autora – Ingrid Divković, Lea Brezar, Lari Mari. Njihove knjige su čitane, tražene, da ne kažem da je Ingridina knjiga „J..e li vas ego“ prevedena na slovenski jezik, i da je od samog izlaska „zaludila“ Slovenke i postala pravi hit, koji uskoro ide u novi dotisak. Na isti način, uskoro idemo i na englesko govorno područje. Na Indirekt Music & Art festival, dogovorili smo i srpsko izdanje tog, možemo sada već reći, „balkanskog hita“. Želim da jedna knjiga mlade hrvatske autorice završi na svjetskim knjiškim listama kao bestseller. A jednog dana priželjkujem svoju malu šarmantnu knjižaru.
KOJU KNJIGU BI PREPORUČILA DA PROČITAMO OVE JESENI?
Za ovu jesen bih preporučila dva meni najdraža suvremena pisca i njihova remek-djela. Elenu Ferrante i prva dva dijela njene genijalne tetralogije o dvije prijateljice, kao i Karl Ove Knausgaarda i dijelove njegove autobiografije Moja borba. Do sada su u Hrvatskoj prevedena četiri dijela. Jedva čekam i peti.
PRE DVE NEDELJE BILA SI NA INDIREKT MUSIC & ART FESTIVALU U BEOGRADU. KAKVE UTISKE NOSIŠ?
Beograd obožavam. U njemu boravim barem dva do tri puta godišnje. Osim zbog knjiga, u Beograd dolazim zbog divnih i toplih ljudi. Tu imam puno dragih prijatelja. I da, svaki put upoznam još hrpu novih. Tako je bilo i zadnji puta kada sam gostovala na Indirekt Music & Art festival, na poziv beogradskog književnika Gorana Stojičića i multimedijalne kuće Ammonite. U okviru festivala, na Dorćol platzu, imali smo priliku baviti se i drugim vidovima umetnosti, a prije svega, književnošću. Ljubiteljima pisane reči organizatori su predstavili neke od najznačajnijih književnih blogova iz zemalja regije – tako smo pričali o našim počecima, projektima, uspjesima, neuspjesima nas četiri blogerice i zaljubljenice u pisanu riječ – Čitaj knjigu, Ingrid Divković, ČitamČitaš i Crna ovca. Bilo je predivno i nadahnjujuće. Važno je na ovaj način razmijeniti iskustva.
TEMA NOVEMBARSKOG IZDANJA RYL MAGAZINA JE „PONAĐI NOVE SVETOVE I IZATKAJ IM NEBO“. JESI LI IH PRONAŠLA KROZ SOPSTVENI POTENCIJAL?
„Kad se jedna vrata sreći zatvore, druga se otvore, ali ponekad tako dugo gledamo u zatvorena vrata da ne vidimo ona koja su se otvorila za nas.“ ~ Helen Keller
Moj je omiljeni citat!
Mogla sam izvan Hrvatske dobiti posao bilo gdje. Ničega me nije bilo strah, a najmanje budućnosti. Već odavno znam da je najvrednije zdravlje, a sve je ostalo na nama. Znala sam da je budućnost u mojim rukama. Svi mi u konačnici želimo iste stvari u životu – spokoj uma, obitelj, drage prijatelje, zdravlje, i u određenoj mjeri, materijalnu lagodnost.
Danas sam najsretnija žena na svijetu.
